Iako je vozio u eri kada je konkurencija bila jača nego ikad, u trenutku kada je otišao iz Formule 1 bio je najuspješniji vozač u istoriji. Njegova trkačka inteligencija nadoknađivala je zaostatak u brzini za Senom, Menselom ili Pikeom. To mu je donijelo i nadimak koji je itekako zaslužio – Profesor. Naravno, riječ je o Alanu Prostu. 

Rođen je 24. februara 1955. u francuskoj regiji Loara kao Alan Mari Paskal Prost, i od malih nogu jasno je bilo da će njegov život da bude posvećen sportu. Iako nizak rastom, mali Alan se bavio rvanjem, vožnjom koturaljki i fudbalom i pritom lomio nos nekoliko puta.

Upravo kada je bio u dilemi da li da postane instruktor gimnastike ili profesionalni fudbaler, sve je palo u vodu kada je sa svojih 14 godina tokom boravka na odmoru sa porodicom otkrio karting. Prost se zaljubio u trkanje, a otkad je prvi put sjeo u karting do trenutka kada je postao profesionalni vozač sa punim angažmanom prošlo je samo pet godina.

Put do Formule 1 bio je munjevit i besprekoran. Pošto je 1975. osvojio titulu u francuskom karting šampionatu kao nagradu je dobio sezonu u Formuli Renault, gdje je takođe osvojio titulu pobijedivši na svim trkama izuzev jedne.

Naredne godine je uslijedila titula u Formula Renault evropskom šampionatu, da bi 1978. prešao u Formulu 3. Godinu kasnije postao je prvak i u francuskom i evropskom F3 šampionatu, a ova riznica trofeja dovela ga je pod radar timova u Formuli 1.

Trku za njegov potpis dobio je Meklaren. U sezoni 1980. britanski tim još nije bio ni blizu dominantan koliko će da bude par godina kasnije. Već na debiju u Buenos Airesu bio je šesti i osvojio bod, što je pošlo za rukom samo malom broju vozača. Te sezone je osvojio još četiri boda, ali je nakon njenog završetka napustio Meklaren i pored toga što je imao ugovor na još dvije godine, i potpisao za Reno. Po njegovim riječima, razlog za ovaj potez bio je veliki broj kvarova na bolidu, i to što je osjećao da ekipa njega krivi za neke od incidenata.

Nakon teške prve sezone, ostatak karijere Prost će da provede u samom vrhu. Od tada ni jednom nije završio sezonu ispod pete pozicije.

Njegovim dolaskom u Reno stvoren je potpuno francuski tim jer mu je timski kolega bio zemljak Rene Arno. Međutim, od samog starta, njegovi odnosi sa Arnoom su bili loši, jer je on jednostavno bio brži od svog iskusnijeg kolege.

Od debija 1977, Reno je koristio V6 turbomotore, pa su njihovi automobili bili izuzetno brzi, ali i vrlo nepouzdani. Već u trećoj trci za Reno, Prost se popeo na pobjedničko postolje, a nešto kasnije te sezone je stigla i prva pobjeda i to na domaćem terenu. Trijumfovao je još na dvije trke, ali se bolid često kvario. U svakoj trci koju je završio, Prost se penjao na podijum. Problem je bio u tome što je završio samo šest od 15 trka.

Isti problemi nastavili su se u haotičnoj sezoni 1982. Start iz snova sa dvije pobjede u prve dvije trke pretvorio se u noćnu moru zbog mnogobrojnih kvarova, pa je Prost do kraja sezone osvojio samo još 14 bodova. Uprkos malerima, završio je na četvrtom mjestu, samo 10 bodova iza šampiona Kekea Rozberga.

Te godine su se njegovi odnosi sa Arnoom dodatno pogoršali nakon VN Francuske gdje je Arno pobijedio, a Prost ga optužio da nije poštovao dogovor prije starta trke da treba da mu pruži podršku. Ni sa medijima u Francuskoj nije imao dobar odnos. “Kada sam prešao u Reno, novinari su o meni pisali pozitivno, ali sam u međuvremenu postao loš momak. Mislim da mi je najveća greška to što pobjeđujem. Francuzi zaista ne vole pobjednike”, komentarisao je tada Prost.

Arno je 1983. napustio Reno, a Prost se od sporadičnog pobjednika te sezone pretvorio u ozbiljnog kandidata za titulu. Vodio je veliku borbu sa Nelsonom Pikeom iz tima Brabham i imao prednost pred posljednju trku sezone u Južnoafričkoj Republici. Međutim, Prost trku nije završio, pa je Pikeu treće pozicija bila dovoljna da postane prvak.

Prost je tada postao žrtveno jagnje, jer je uprava tima na njega svalila krivicu što je titula izmakla. Sa druge strane, Prost je optužio ekipu da je bila suviše konzervativna u razvoju automobila i ušao sa njima u otvoreni konflikt. U intervjuu za ESPN tokom posljednjeg trkačkog vikenda u sezoni, Prost je rekao da njegov auto nije konkurentan i da on nije kriv za neuspjeh. Pored toga, francuski navijači podsjetili su na gorak ukus unutartimske netrpeljivosti zbog koje je njihov favorit, Arno, morao da napusti tim. Sve to bilo je dovoljno da Reno samo dva dana nakon zadnje trke u sezoni otpusti Prosta.

Revoltiran, Prost nakon samo par dana ponovo potpisuje za Meklaren. Time je izazvao burnu reakciju u domovini. Radnici Renoove fabrike su došli pred njegovu kuću i zapalili njegov Mercedes, nakon čega se porodica Prost seli u Švajcarsku.

To kao da je bio novi početak za Alana. Drugi dolazak u Meklaren označio je početak legendarnog partnerstva koje će trajati šest godina i donijeti velike uspjehe. Meklaren je bio tako dominantan 1984. da se postavljalo samo pitanje koji će od njihovih vozača da postane šampion, Prost ili Niki Lauda? Prost je te godine sa sedam pobjeda oborio rekord Džima Klarka po broju trijumfa u sezoni, ali to ipak nije bilo dovoljno za njegovu prvu titulu. Niki Lauda je na kraju imao prednost od samo pola boda, što je najmanja razlika u borbi za titulu u istoriji F1.

Lauda je napustio tim 1985. i tada više ništa nije moglo da zaustavi Prosta. Lagano je stogao do prvog naslova u karijeri sa 20 bodova ispred Mikelea Alboreta. Titulu je odbranio naredne sezone, što nije uradio niko 25 godina prije njega. Ovog puta imao je snažnu konkurenciju u vozačima tima Vilijams Menselu i Pikeu koji su mu disali za vrat čitave sezone, ali je pobjedom u zadnjoj trci Prost ovjerio titulu.

Na vrtoglavi uspon Vilijamsa i njihovog snabdjevača motorima – Honde – tokom 1987, Meklaren i ostali nijesu imali odgovor. Zato je  Prost zatražio Hondin agregat za svoj Meklaren, ali je Hondin uslov za to bio da u timu bude i Ajrton Sena.

Francuz je urgirao kod Meklarena da sngažuje Brazilca i tako je počeo rivalitet koji je postao legenda.

Meklaren je dominirao šampionatom 1988, uzevši 15 pobjeda u samo 16 trka. Prost je osvojio 11 bodova više od Sene ali po pravilniku koji je važio te sezone računalo se 11 najboljih rezultata, pa je Sena došao do svoje prve titule.

Iduće godine se nastavila borba između dvojice timskih kolega. Prost se osvetio za 1988. i osvojio titulu nakon kontroverznog sudara u Japanu. Prost je bio lider trke, a Sena nije imao šta da izgubi i napadao je agresivno, da bi u jednom pokušaju preticanja došlo do kontakta i oba vozača su se zaustavili. Senu su pogurali radnici na stazi i on je nastavio i prvi prošao kroz cilj, ali je kasnije diskvalifikovan jer se na stazu vratio na nepravilan način. Tako je Prost osvojio titulu, ali je njegov odnos i sa timom i sa Senom bio značajno pokvaren. Zato je Francuz odlučio da se spakuje i pridruži Ferariju.

Prost je proveo dvije godine u Skuderiji, ali i pored najvećih napora nije uspio da donese titulu i tako prekine sušu koja je trajala od 1979. Bio je za vratom Seni i te 1990, ali još jedan kontroverzni incident u Japanu mu je oduzeo nade u titulu pred zadnju trku. Kao i godinu ranije, Sena je osvojio pol poziciju, ali je zahtijevao od iuprave trke da ga premjeste na čistiju stranu staze, što mu nije dozvoljeno.

Prost je bolje startovao, a Sena je pokušao da vrati poziciju potezom koji nikako nije mogao da urodi plodom. Došlo je do sudara i bio je to kraj trke za obojicu.

Prost se obrušio na Senu govoreći da je on “odvratan i nikakav čovjek”, ali je bilo uzalud, Brazilac je ovim ishodom došao do titule.

Naredne sezone Ferarijev auto nije mogao da parira Meklarenovom MP 4/6. Bila je to prva Prostova sezona bez pobjede još od debitantske 1980. Tokom te sezone uradio je ono što nikako nije smio – javno je kritikovao bolid Ferarija. Kazao je za lijepi, ali spori 643 da bi “lakše bilo voziti kamion nego taj bolid”. To se nikako nije dopalo čelnicima Ferarija i Prost je dobio otkaz prije završetka sezone, nakon čega je uzeo godinu pauze.

Vratio se u velikom stilu 1993. Pridružio se Najdželu Menselu u Vilijamsu u potjeri za četvrtom titulom. Iako je Mensel godinu prije toga u dominantnom stilu osvojio titulu, Prost je pobijedio na čak sedam trka i ubjedljivo došao do pehara. Sa četiri titule, kojih je vrlo lako mogao da ima i sedam, i tada rekordnih 51 pobjedu, Francuz je konačno okačio rukavice o klin.

I pored tih dostignuća koja ga i danas visoko kotiraju, Prost je kod navijača malo potcijenjen. U anketama za najboljeg vozača svih vremena se vrlo rijetko pojavljuje, dok je njegov timski kolega Sena stalno u vrhu. Dok su bili u Meklarenu, Sena jeste bio bolji u kvalifikacijama, ali je Prostova sposobnost da pripremi auto za trku bila jednako senzacionalna. Slično kao Huan Manuel Fanđo, znao je da čuva automobil za napad u završnici!

Inteligentna vožnja i čuvanje kočnica i guma sa visokom preciznošću doprinijeli su da u direktnom duelu u istom timu Prost osvoji više bodova od Sene u obje sezone!

Jedan od najvećih fanova i najcjenjenijih analitičara Formule 1 svih vremena, pokojni Klajv Džejms, kazao je jednom za Prosta: “Znao je tajnu doziranja energije i smanjivao napore da bi došao do pobjede vozeći što je sporije moguće”.

Leave a Reply