Argentincima je fudbal uvijek bio na prvom mjestu liste najbitnijih sportova. “Gaučosi“ su dva puta osvojili Mundijal, te nije ni čudo što je najvažnija sporedna stvar na svijetu stanovnicima južnoameričke države sve samo ne sporedna. Uostalom, poraz od Njemačke u finalu 2014. doživljen je poput apokalipse.

U takvoj situaciji košarka je tražila svoje mjesto pod argentinskim suncem. U početku je išlo teško, ali kako su godine prolazile, a stasavala jedna trofejna generacija, Argentinci počeli pažljivije da prate dešavanja pod obručima. Ispostaviće se da su im košarkaši prethodnih godina donosili više radosti od fudbalera.

Jedan od lidera argentinske košarkaške reprezentacije, čovjek koji je učestvovao u svim uspjesima te zemlje i koji je sinonim za košarku u Argentini je – Luis Skola. Snažni centar ima 40 godina, još uvijek je aktivni igrač, a naredne sezone igraće u italijanskom Varezeu. Potpisao je ugovor na godinu dana.

Ljubav prema košarci Skoli je usađena u porodici. Njegov otac je pored posla u banci, bio i poluprofesionalni košarkaš, te je malom Luisu bilo logično da krene očevima stopama. Pratio ga je na utakmicama, a kada mu je otac napravio koš u dvorištu i dao loptu, Argentinac je znao da je njegova budućnost odlučena.

Još jedan trenutak koji je odredio Skolinu budućnost je finale NBA lige 1992. između Čikaga i Portlanda. Kako je kasnije priznao on i njegovi drugari bili su “navučeni“ na te mečeve. Treba reći da je te sezone na klupi Portlanda sjedio Rik Adelman. On će kasnije biti prvi Skolin trener u NBA…

Sa sedam godina Skola je upisan u lokalni klub Siudad de Bs. As. Imao je 15 godina kada je 1995. potpisao prvi ugovor i prešao u Fero Karil Oeste. Te godine je sa reprezentacijom otputovao na turnir u Ekvadoru. Tu su bili skauti iz Evrope koji su motrili na mlade košarkaše. Dobrim igrama skrenuo je pažnju na sebe, pa mu je poslije jednog meča prišao agent i ponudio da pređe u Tau Keramiku (današnju Baskoniju). Argentinac je pristao, ali se u Španiju preselio 1998.

Nije odmah zaigrao za Tau Keramiku. Poslat je na kaljenje u Hihon gdje je ostao dvije godine. Nakon toga dolazi u Vitoriju i izrasta u vrhunskog košarkaša. Sa klubom je 2002. osvojio špansku ligu, a ima i po tri trofeja Kupa i Superkupa. U prvoj sezoni u klubu izabran je za rukija godine. Impresivne partije pružao je i u Evroligi, ali tu nije stigao do trofeja. Izgubio je finale 2001, a od 2005. do 2007. bio je standardni član ekipe koja je uspjevala da se domogne fajnl fora. Uvršten je u idelanu petorku ovog takmičenja 2006. i 2007. godine.

Nakon razlaza sa Tau keramikom odlazi u NBA 2007. godine, gdje nastavlja sa dobrim partijama. San Antonio ga je draftovao još 2002. godine, ali nikada nije zaigrao u dresu Sparsa. Trejdovan je u Hjuston. U prvoj sezoni izabran je za debitanta godine i uvršten je u idealnu petroku novajlija. Najbolju partiju i rekord karijere zabilježio je 2010. kada je protiv Indijane ubacio 44 poena.

Osim u Hjustonu igrao je i za Finiks, Indijanu, Toronto i Bruklin. NBA napušta 2018. i odlazi u Kinu, u Šanksi.

Poslije Šankskija igrao je i za Šangaj šarkse, a u Evropu se vratio prošle sezone. Nosio je dres Armanija. Karijeru je planirao da završi na Olimpijskim igrama u Tokiju koje su zbog pandemije koronavirusa odložene za 2021. Očekuje se da sljedeće godine sa reprezentacijom bude u glavnom gradu Japana. Tada će imati 41 godinu…

Od srebra iz Indijanapolisa do srebra iz Kine

Kada je riječ o reprezentativnoj karijeri, ona je poput klupske bila impresivna. Generacija predvođena Skolom, Noćionijem, Obertom, Sančesom, Skonokinijem i drugima ostvarila je najveće uspjehe u argentinskoj košarkaškoj istoriji.

Svijet ih je upoznao 2002. godine kada su stigli do finala Svjetskog prvenstva u Indijanapolisu. U borbi za trofej bolja je bila Jugoslavija, a pamti se da su u ranijoj fazi turnira pobijedili domaćina, selekciju SAD.

Dvije godine kasnije uslijedio je najveći trijumf argentinske košarke. Na Olimpijskim igrama u Atini “gaučosi“ su osvojili zlatnu medalju. U finalu su bili bolji od Italije, a u polufinalu opet od SAD. Američka selekcija bila je jača od one iz Indijanapolisa dvije godine ranije. Igrali su Entoni, Džejms, Ajverson, Dankan, Vejd, ali nisu mogli preko Argentinaca. Tada su i Skolini sunarodnici shvatili da i košarkaši mogu da ih obraduju.

Posljednji veliki uspjeh sa selekcijom ostvario je prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Kini. Argentina je mimo svih očekivanja stigla do finala gdje je poražena od Španije. Skola je čitav turnir odigrao u vrhunskoj formi i na kraju bio izabran u idealnu petorku šampionata.

Leave a Reply