Ceremonija proslave pobjednika, iako je ove godine ukinuta zbog globalne pandemije, nezaobilazna je tradicija u Formuli 1.
Tri prvoplasirana vozača se penju na postolje, nacionalne himne pobjednika pune srca navijača i timova, publika kliče, dižu se pehari i prska šampanjac – bar bi tako trebalo da bude. Međutim, nije uvijek tako. Ovdje ćemo da izdvojimo šest najneobičnijih podijum ceremonija u istoriji najbržeg cirkusa.
Prolivanje krvi – Brazil 1989.
Najdžel Mensel je bio toliko ubijeđen da njegov Ferrari 640 neće stići do kraja trke u Brazilu 1989. da je rezervisao avionsku kartu za rani let iz Rija. Na kraju, Englez ne samo što je prošao kroz cilj, već je to uradio prije od svih.
Bila je to prva pobjeda automobila sa poluautomatskim mjenjačem u Formuli 1, što je trebalo da bude praćeno velikom radošću na podijumu, ali je dobro raspoloženje brzo splaslo kada je Mensel, kome melodrame nijesu bile strane, posjekao ruku u pokušaju da podigne veliki pehar.
Brkajlija je izgledao kao da je u agoniji, spustio se sa najvišeg stepenika uz bolnu grimasu, a krv je tekla niz njegove prste.
Ovo nije prvi put da je Mensel na podijumu bio u agoniji. Nepune dvije godine ranije u Austriji imao je bolan izraz na licu nakon što je udario glavom o nizak most u pitlejnu dok se vozio u kamionetu ka podijumu.
“Happy birthday” umjesto himne – Austrija 1977.
Za većinu sportista nema emotivnijeg momenta nego dok stoje na najvišem stepeniku podijuma i slušaju nacionalnu himnu. Za one koji se prvi put tu nađu, doživljaj je još uzvišeniji. Tome se nadao i Alan Džouns iz tima Shadow, ali je njegova iznenađujuća pobjeda na VN Austrije 1977. dovela do par “administrativnih teškoća”.
“Pa, očigledno je da organizatori nijesu ni sanjali da mogu da pobijedim čim nijesu pribavili himnu Australije,” prisjeća se Džons. “Umjesto toga svirali su mi ‘Srećan rođendan’ na trubi”.
Inače, trka na kojoj je Džons pobijedio nakon što je startovao sa 14. pozicije, vožena je u avgustu. On je rođen u novembru.
Uljez na podijumu – Monako 1982.
Konstatovati da je VN Monaka 1982. bila haotična bilo bi preblago. Drama je počela dva kruga prije kraja kada je lider Alan Prost doživio udes sa svojim Renoom jer je kišica inače sklisku stazu pretvorila u pravo klizalište.
Tada je Rikardo Patreze stigao do prve pozicije, ali se vozač Brabhama onda okrenuo, i vođstvo je preuzeo Ferarijev vozač Didije Pironi. Izgledalo je da će on pobijediti, ali je u zadnjem krugu ostao bez goriva.
Kada se očekivalo da će Andrea de Ćezaris da prođe prvi kroz cilj, Patreze ga je ipak sustigao u zadnjem momentu i došao do pobjede.
Italijan nije mogao da vjeruje kakvu je sreću imao, kao ni njegov zemljak Elio de Anđelis kada mu je rečeno da se u zbrci u zadnjih par krugova on našao među tri prvoplasirana.
Vozač Lotusa je uredno zauzeo svoje mjesto na kraljevskoj platformi uz Patrezea, princa Renijea i princeze Grejs, ali je ubrzo shvatio na mu tu nije mjesto.
Usred ceremenije De Ćezaris je utrčao na pobjedničko postolje, a onda se u sličnom maniru pojavio i Pironi, pa je na podijumu bilo četiri vozača. Jasno, neko je tu došao greškom, a na De Anđelisovu žalost, to je bio on. Malerozni Italijan je zapravo završio na petom mjestu.
Svađa umjesto slavlja – Italija 1989.
Dug period slave Meklarenu je donio prepune vitrine trofeja, ali u impresivnoj riznici sjajnih pehara jedan nećete naći, makar ne original.
Radi se o peharu koji je uručen Alanu Prostu nakon što je pobijedio na VN Italije 1989. Francuz, koji je neposredno prije te trke potpiso ugovor sa Ferarijem za narednu sezonu, odlučio je da stekne simpatije među tifozima tako što je sa podijuma bacio trofej u masu navijača. Jedini problem je bio što je to uradio pred šefom tima McLaren Ronom Denisom.
“Masa je uzvikivala ‘Coppa, Coppa’ (na italijanskom: pehar, pehar)” prisjećao se nekadašnji timski koordinator McLarena Džo Ramirez. “Alan je razmišljao da će to od naredne sezone da budu njegovi navijači, pa je prišao ivici bine i samo pustio pehar. Čim je dospio do mase, navijači su ga bukvalno rastavili na stotinu djelova – neko je uzeo ručku, neko osnovu, neko srednji dio…”
Kao čovjek koji je oduvijek vjerovao da su trofeji nagrada za timski rad, Denis se naljutio zbog Prostovog postupka, sa gađenjem bacio trofej za konstruktora pred noge Francuza i napustio podijum.
Nekoliko godina kasnije, kada je srdžba prošla, Prost je poklonio Denisu repliku trofeja na božićnoj proslavi tima, ali njegov postupak nije zaboravljen. Od tada svi McLarenovi vozači se ugovorom obavezuju da sve osvojene trofeje moraju da predaju timu.
Pivo umjesto šampanjca – Kanada 1978.
Otkada je američki vozač Den Garni, nakon pobjede na trci 24 sata Le Mana 1967, odlučio da prska svoj šampanjac, umjesto da ga popije, to je postala tradicija.
Šampanjac nije jedini napitak koji se pojavljuje na podijumima u Formuli 1. U Bahreinu slavljenici prskaju bezalkoholni pjenušavi sok od ruže, dok su krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih vozači Williamsa koristili sok od narandže iz obzira prema svojim sponzorima sa Srednjeg Istoka.
Ipak, vjerovatno najneobičnija flaša ikada otvorena tokom proslave došla je u ruke Žila Vilneva nakon njegovog trijumfa na domaćoj stazi 1978. Bila je to ogromna boca lokalnog piva kojim je Kanađanin istuširao oduševljenu publiku. Čitava scena je djelovala još nerealnije zbog činjenice da je Vilnev nosio veliku zimsku jaknu. Ipak je u Kanadi tada bio oktobar!
Fali pobjednik – Japan 1977.
Velika većina vozača, čak i oni vrlo uspješni, dali bi sve da se popnu na pobjedničko postolje, ali ne i Džejms Hant.
Nakon što je pobijedio na posljednjoj trci 1977. voženoj u Japanu, nekonvencionalni Englez je izbjegao aktivnosti koje su predviđene protokolom i umjesto toga uskočio u auto koji ga je odvezao na aerodrom.
Naravno, organizatori nijesu bili nimalo impresionirani, posebno jer nigdje nije bilo ni drugoplasiranog Karlosa Rojtemana. Tako se na podijumu pojavio samo Patrik Depalje koji je završio na trećoj poziciji vozeći za Tyrrell. U vjerovatno najbizarnijoj podijumskoj ceremoniji u Formuli 1 u njenoj istoriji, Francuz je preuzeo svoj trofej i slavio sa začuđenim predstavnikom kompanije Magneti Marelli.
