Prvog oktobra 2006. na VN Kine u Šangaju Mihael Šumaher je ostvario svoju 91, ispostaviće se i posljednju pobjedu u svojoj karijeri.

Njemac je bio prava pobjednička mašina. Čak pet godina prije toga nadmašio je prethodni rekord Alana Prosta od 51 pobjedu, a treći na listi bio je legendarni Ajrton Sena koji je imao 41 trijumf.

Prethodne nedjelje, 11. oktobra 2020, Britanac Luis Hamilton se izjednačio po broju trijumfa sa Šumaherom, a gotovo sigurno će ga uskoro i prestići, što je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo. 

Ali da li je broj pobjeda to što određuje najvećeg vozača svih vremena? Može li Hamilton da zasjeni Šumaherovu legendu?

Ako pitate ostale vozače, sadašnje i bivše, ne može!

Foto: F1

Legendarni Ser Džeki Stjuart je prije nekoliko dana rekao da je nepravedno i ničim opravdano Hamiltona nazvati najvećim svih vremena.  On tvrdi da su Mercedesovi motori toliko superiorni da to bukvalno nije fer prema ostatku vozača.

Čak ni sam Šumaher nije prisutan među trojicom najvećih svih vremena po izboru Ser Džeki Stjuarta – to su Huan Manuel Fanđo, Džim Klark i Ajrton Sena.

Aktuelni vozač Ferarija i nekadašnji šampion Sebastijan Fetel kazao je da ne vidi nekoga u ovom sportu ko može da stane uz rame Šumaheru, koji je bio heroj iz njegove mladosti i koji je imao nešto što niko drugi nije – prirodni talenat koji je teško objasniti.

Fernando Alonso, prema mnogima najbolji F1 vozač današnjice i čovjek koji je prekinuo dominaciju Šumahera u Ferariju, prokomentarisao je da je teško porediti njega i Hamiltona jer se radi o rauzličitim erama i automobilima različitih performansi.

Međutim, Fernando, koji se takmičio protiv obojice, istakao je da se Mihaela sjeća kao vozača koga je vrlo teško pobijediti, kao nekoga sa najvećim talentom.

Iako je rekao i za Hamiltona da je fantastičan, za njega je Šumaher bez premca.

Foto: F1

“Luis je vrlo dobar, najbolji iz svoje generacije. Ali na primjer on nije osvojio šampionat kada mu je timski kolega bio Dženson Baton. Takođe, u Mercedesu, Niko Rozberg je takođe pored njega postao prvak. Mihael nikad nije doživljavao takve stvari”, kazao je Alonso.

I tu dolazimo do osnovne razlike između Šumahera i Hamiltona.

Hamilton je već u svojoj prvoj sezoni, iako štićenik Meklarena, imao mnogo problema sa Fernandom Alonsom i sezonu završio sa istim brojem bodova kao Španac.

Dalje, 2011. godine u istom timu ga je Dženson Baton nadmašio za čak 43 boda.

Čak i nakon prelaska u Mercedes, bolji od njega je 2016. bio Niko Rozberg koji je te godine osvojio i titulu.

Sa druge strane, kada je Mihael Šumaher bio u nekom timu, on nije ostavljao šansu bilo kom drugom. Njegova klasa, stil, nastup na stazi i želja za pobjedom bili su neprikosnoveni.

Još od svoje prve pune sezone u Benetonu 1992. kada je nadmašio timskog kolegu Martina Brandla, Šumaher je u istom timu narednih godina bio bolji od Rikarda Patrezea i Džonija Herberta, da bi nakon prelaska u Ferari 1996. nastavio dominaciju u timu za koji nastupa i daleko iza sebe ostavio Edija Irvajna, a kasnije Rubensa Barikela i Felipea Masu.

Sličnost između Šumahera i Hamiltona je u tome što su nakon nekoliko sezona provedenih u jednom timu i nakon osvojene titule sa tom ekipom (dvije u Mihaelovom slučaju), obojica prešli u novu ekipu.

Razlika je u tome što je Mihael 1996. prešao iz Benetona u Ferari kao šampion, i to u ekipu koja nije bila sazdana oko njega, koja je u tom trenutku bila tek treća u šampionatu, i u kojoj ga je čekao zadatak da vrati legendarni tim na staze stare slave nakon dugog niza godina.

Naime, prije njegovog dolaska zadnju titulu za Ferari je osvojio Džodi Šekter 1979, a nakon njega to nije pošlo za rukom ni majstorima poput Rene Arnoa, Gerharda Bergera, Žana Alezija, Najdžela Mensela i Alana Prosta. Šumaher je svojim nevjerovatnim pobjedničkim mentalitetom, ogromnim talentom i neumornim radom umnogome doprinio da se Ferari uzdigne i konačno osvojio prvu titulu za ovaj tim 2000. godine, nakon teške borbe sa aktuelnim šampionom Mikom Hakinenom iz Meklarena.  

Ni 2003. godine Mihaelu nije bilo nimalo lako sa Kimijem Raikonenom (Meklaren) i Huanom Pablom Montojom (BMW Williams), koji su sezonu završili sa samo dva i 11 bodova zaostatka za njim.

Foto: F1

Za razliku od njega, Hamilton je 2013. u Mercedes prešao u trenutku kada ga je Dženson Baton poprilično mučio u Meklarenu i kada je ovaj tim bio iza Red Bula i Ferarija. Ali što je još važnije, prešao je u tim za koji je već u tom trenutku bilo jasno da će dominirati u narednim godinama.

Naime, već tada je bilo poznato da će 2014. doći do revolucionarne promjene u pravilima u oblasti motora. Dotadašnje V8 atmosferske agregate trebalo je da zamijene turbomotori sa hibridnom tehnologijom koju je Mercedes već bio razvijao za svoje putničke automobile, i u čemu je bio ispred konkurenata u F1. Tako je 2014. počela Mercedesova dominacija bez presedana koja traje do danas i koja će se vrlo vjerovatno produžiti i iduće godine, jer se tek 2022. očekuje značajnija promjena pravila. 

Koliko je Mercedes bio dominantan tokom ovog perioda pokazuje podatak da je na primjer 2016. vožena 21 trka, a njemački tim je pobijedio na čak 19. Ni u jednoj sezoni od 2014. ni jedan tim nije ozbiljnije zaprijetio Mercedesu i ovaj period važi za najdosadniji u istoriji Formule 1.

Taj period i superiorni bolid Hamilton je iskoristio da dođe do 69 pobjeda, dok je u sedam sezona prije toga zabilježio samo 22 trijumfa.

Dakle, Britanac je zaista došao u pravi tim u pravom trenutku, ali na pitanje da li je zaslužio zvanje najvećeg svih vremena odgovor je jasan.

Leave a Reply