Nestašni dječak iz Barija

Foto: twitter

Piše: Igor Hrvatin

U trenutku završetka kolumne o Antoniju Kasanu, stigla je vijest sa ceremonije iz Pariza: “Lionel Mesi po sedmi put je osvojio Zlatnu loptu”!

Za neke očekivano, a za neke baš i ne…

Po navici ima nezadovoljnih. Kristijano Ronaldo nije bio na gala svečanosti, a uoči ceremonije je na svom Instagram profilu uputio oštre riječi Glavnom i odgovornom uredniku “Frans fudbala” Paskalu Fereu – optužio ga je da je lagao, koristio njegovo ime da promoviše sebe…

“Neprihvatljivo je da odgovorni za dodjelu prestižne nagrade ovako lažu i ne pokazuju poštovanje prema nekom ko je uvijek poštovao “Frans fudbal” i Zlatnu loptu”, napisao je između ostalog Ronaldo.

Mesi je novom titulom, vjerovatno zacementirao prvo mjesto u odnosu Portugalca, koji je pet puta bio najbolji.

“Ne znam koliko ću godina još igrati. Nadam se da će ih biti još dosta, jer se odlično zabavljam”, rekao je Mesi nakon osvajanja Zlatne lopte.

Poljski as Robert Levandovski je završio iza Argentinca. Leva je dobio “utješno” priznanje za najboljeg napadača u godini koju polako ispraćamo.

Da se vratim priči o nestašnom dječaku iz Barija…

Kada se pomene Kasano, ljubitelji fudbala u Crnoj Gori obično se prisjete toliko šerovane slike po društvenim mrežama, Dejana Savićevića i mlađanog Antonija od prije skoro tri decenije, kada je kao kadet Barija sakupljao lopte iza gola, iskoristio trenutak i fotografisao se sa Dejom.

Foto: twitter

Kasanu su mnogi predviđali veliku karijeru – sa 17 godina su ga poredili sa Maradonom po načinu i stilu igre…

Za 18 godina karijere promijenio je osam klubova, na više od 500 utakmica je postigao preko 130 golova i podjelio nešto više od 90 asistencija. Na kraju ga je “Frans fudbal”, jedan od najuglednijih sportskih magazina početkom tekuće godine proglasio za najveći promašeni talenat u istoriji fudbala.

Kasanova je priča nevjerovatna, tužna ali svakako jako interesantna. Rođen je Bariju, u siromašnom predgrađu San Nikolo, podizala ga je majka pošto ih je otac vrlo brzo napustio.

17-godišnji Kasano debituje za Bari na meču protiv Lećea, nedjelju dana kasnije svi u Italiji ali i u Evropi znali su za njega, fudbalskoj javnosti predstavio se mladi Italijan. 18.decembra 1999. godine na stadion “Sveti Nikola” stigao je moćni Lipijev Inter, sa svojim superstar igračima: Kristijan Vijeri, Roberto Bađo, Alvaro Rekoba, Kristijan Panući, Loran Blan i mnogi drugi. Lipi je očekivao lagani trijumf svoje ekipe i možda je već upisao tri boda. Život po običaju kada nešto planirate i očekujete spremi vam iznenađenje, tako se tada Interu ukazao 17 godišnji mladić sa ulica Barija.

U 88. minutu  igre, jedna duga lopta sa polovine Barija ide na suprotnu stranu. Kasano loptu prima nevjerovatnom spretnošću, petom je prebacuje preko sebe, a onda glavom daje novi for.

Stižu ga iskusni Blan i Panući, ali lucidni Kasano pravi fintu i izbacuje obojicu iz igre, da bi preciznim šutom desnom nogom poslao loptu pored nemoćnog golmana Intera i gol, 2:1 za Bari.

Stadion “Sveti Nikola” ključa, pravi se velika bakljada i grad slavi svog novog heroja. Kasano kako zbog svog izgleda (nizak i buckast) tako i zbog svog stila igre (driblinzi, lucidnost, fudbalski bezobrazluk) dobija nadimak od navijača (“El Pibe de Bari) – dječak iz Barija, po ugledu na Maradonu koga su prvog prozvali “El Pibe”. 

Bio je to gol koji je Kasanu promjenio život koji nije bio nimalo lak. Kao dječak, zbog tužne sudbine i gladi morao je da krade, da igra fudbal za mafijaške klanove, da radi svakakve stvari kako bi preživio sa svojom majkom. Kako sam priznaje da nije bilo te utakmice protiv Intera i tog pogodtka , nakon koga su se sve velike ekipe u Italiji utrkivale da dobiju njegov potpis, vjerovatno bi postao otmičar ili lopov, nešto što je većina njegovih drugova sa ulice već radila. Nakon dobrih nastupa u Bariju, Antonio je bio spreman za sledeći korak u karijeri i to kakav. Za tada rekordnih 30 miliona eura, u tom trenutku najskuplji transfer za nekog tinejdžera, prelazi u Rim i potpisuje za Romu.

U “vječnom gradu” u istom trenutku za jedan tim nastupaju , Frančesko Toti i Antonio Kasano, a trener je legendarni Fabio Kapelo. Sve je mirisalo na uspjeh i stvaranje imperije. Nažalost, Kasanov temperament , poroci, nemogućnost da u kontinuitetu pruža partije na vrhunskom nivou,nepoštovanje autoriteta,  vrlo brzo kvari odnose sa svima u Romi. Posvađao se sa Kapelom, javno ga izrugivao i kritikovao, čak je uspio i sa svojim idolom Totijem da se posvađa i da ne razgovara.

Njegov neobuzdani karakter isplivao je u prvi plan i čelnici italijanskog tima nisu htjeli da ga previse trpe. Uslijedio je transfer u Real za samo 5 miliona eura. U ekipi Reala u tom trenutku je bilo pregršt fudbalskih asova: Figo, Bekam,Raul,Ronaldo i družina, Kasano se nije naigrao. Ipak njegova epizoda u Realu pamti se i po nekim drugim detaljima, koji se odnose na život van stadiona. Kako nije bio u prvom planu kod trenera Kasano je odlučio da sebi priusti druga zadovoljstva.

Tokom svog boravka u Realu , Italijan je vodio život “Playboy-a” u jednom intervju pohvalio se da je spavao sa negdje između 600 i 700 žena tokom svoje karijere, da je najbolje fudbalske partije pružao nakon što bi noć prije utakmice uživao u alkoholu i prostitukama.

Osim boemskog života u Španiji, Kasano je sebi priuštio i neka slatka zadovoljstva. Kako je “Nutela” u tom trenutku bila jedan od sponzora kraljevskog kluba, Kasano je dobijao 5 kg pomenutog slatkiša na mjesečnom nivou, po svom svjedočanstvu , uživao je jedući “Nuteli” kašikom iz tegle. Na kraju to je rezultiralo da se Kasano ugojio za neoliko mjeseci čak 14 kilograma. U Realu, Antonio je upisao 29 nastupa i četiri gola.

Kraljevići ga nisu previse tolerisali, uprava se vrlo brzo riješila nestašnog Italijana i uslijedio je njegov transfer u domovinu i to u Samdoriju. Povratkom u Seriju A, Kasano se vratio u fizičku ali i psihičku formu. Poslije Barija i na početku Rome, svoje najbolje fudbalske partije ovaj nestašni igrač pružio je u Samdoriji, pomogao je klubu da dođe do 4. mjesta u italijanskoj ligi i da izbori kvalifikacije za Ligu šampiona, takođe klub je vodio do finala kupa protiv Lacija, meč koji je Samdorija izgubila.

Partije Antonija Kasana , privukle su pažnju tadašnjeg selektora reprezentacije Ćesarea Prandelija i Kasano dobija poziv da nastupi za “Azure”. Na evropskom prvenstvu 2012. godine uz takođe nestašnog Marija Balotelija učinio je sve ponosnim i vodio je Italiju do finala u kom je tada previse moćna Injestina i Ćavijeva Španija pobijedila 4-0.

Nakon dobrih partija u Sampdoriji, Kasano se seli u “grad mode”, Milano gdje je nastupao prvo za “rossonere”  a onda i za gradskog rivala Inter.

U Milanu je uspio da se izbori za svoje mjesto pod suncem pored: Zlatana Ibrahimovića, Aleksandra Pata i Robinja, na 33 nastupa, postigne sedam golova i osvoji Skudeto sa “rosonerima”.

Ipak možda najvažniji detalj za Antonija desio se u oktobru 2011. godine kada je prezivio jedan vid moždanog udara (vjerovatno od posledica životnog stila tokom ranijeg perioda svoje karijere).

Antonio je obukao i dres Parme, a zatim se vratio u Sampdoriju.

Kraj igračke karijere Antonija Kasana bio je neobičan, taman kao i njegov životni put. Tokom 2017. godine za Veronu je odigrao dvije prijateljske utakmice, međutim kako sam kaže “nije bilo te potrebne iskre, kao kada vidiš ženu i ona te više ne privlači”. Izvinio se navijačima i upravi i odbio da potpiše ugovor.

Povezivan je tokom 2018. godine sa nekim ekipama iz nižeg ranga u Italiji, međutim nije došlo do saradnje i Kasano je okačio kopačke o kiln.

On je danas u braku sa bivšom vaterpolistkinjom Karolinom Marsijalis, sa kojom ima dva sina, Kristofera i Lionela (po Lionelu Mesiju).

Bilo bi lijepo da makar jedan od njegovih sinova u sebi nosi fudbalske gene svoga oca, da ponovo gledamo Kasana na stadionima, sigurno bi Antonio znao da ispravi greške koje je sam činio tokom svoje karijere, a zbog kojih se danas kaje…

Najviše mu je krivo što se loše odnosio prema svom treneru Fabiju Kapelu u Romi i kasnije u Realu.

OFK Mladost u sudijskoj nadoknadi do pobjede protiv Berana

Završena grupna faza u futsalu: Dom Nk i Građevinski polufinalisti