Legendarni odbojkaški as, reprezentativac Jugoslavije Vladimir Grbić prije dvije decenije sa “plavima” je ispisao najljepšu stranu ovog sporta u finalu Olimpijskih igara u Sidneju “plava četa” savladala je Rusiju sa maksimalnih 3:0.

Dvadeset godina od velikog uspjeha Vanja je sada u novoj ulozi, bavi se humanim poslom – ambasador je Specijalne Olimpijade – radi sa djecom sa posebnim potrebama  za šta je neophodna ogromna posvećenost, energija…

“Meni je specijalna olimpijada zadovoljstvo a ne posao. Djeca sa intelektualnom ometenošću su me učila kako ponovo da uživam i radujem se kao dijete i cijenim stvari, prilike koje su mi pružene. Ta djeca, moja djeca, nemaju prilike kao djeca iz masovne populacije da sanjaju o visinama bez granica jer žive u zatvoru bez rešetaka u startu oštećeni i limitirani a ne svojom greškom. To su moji olimpijski šampioni koji se svakoj prilici, poenu raduju kao da je posljednji. Kad gledam njih puno mi je srce. Njihova radost je najljepša nagrada za dušu”, rekao je Grbić na početku razgovora za Sportski.me

Na pitanje šta je naučio iz trenutnog posla kojim se bavi je odgovorio…

“Pa..više je to prilika da podjelim svoje znanje i iskustvo ali kada me već pitate…Koliko ljudi su sujetni, ljubomorni i limitirani kada je neko bolji od njih i ne žele da se promjene očekujući da će taj bolji da nestane, propadne ili mu se nešto desi. Ne postoji opcija radim na sebi i usavršavam se već pristaju na sve kompromise samo da uspijem ili uništim onog boljeg. Takvo nam je društvo jako loš primjer djeci koju odgajamo”, rekao je Grbić.

Često pominjete odricanje, veliki rad, želju, cilj, da ste imali od koga da učite i naučite. Vidite li to danas kod djece koja se bave odbojkom, generalno sportom uopšte?

“Bez posvećenosti i dosljednosti nema istinskog uspijeha”, kazao je Grbić.

Odbojka je u malom padu u odnosu na 90-te pa i prvu dekadu 2000 godine. Zašto je to tako? 

foto: privatna arhiva

“Kontinuitet je suština uspijeha. Rad u mlađim kategorijama ga obezbjeđuje. Tako se na talasu uspijeha i prethodnim generacijama stvaraju nove. Generalno je u svim sportovima opalo interesovanje” kazao je Grbić.

Klubova je sve manje, baza igrača je takođe veliki problem, kao da se polako gubi interesovanje odbojkom…

“Tačno je. Djecom treba da se bavi. Inspirišući i radeći na njima i sa njima. Bez zdrave baze i inspirativnih mentora sport će odumirati tj. nastaviti da odumire”, rekao je Grbić.

Uvijek imate mišljenje, stav o aktuelnim temama vezano za sport?

“Sport je danas organizovan po Američkom modelu plati pa igraj. Ne postoji sistemsko riješenje sa jasno odgovornim ciljem zdravlja i odrastanja – sazrijevanja mladih ljudi. Sport je marginalizovana veličina koja je nekad služila održavanju zdravlja, mira, promociju svoje zemlje – danas to nije slučaj i teško je to objasniti”, rekao je Grbić.

Društvene mreže doživljavam odgovorno

Legendarni as je aktivan na društvenim mrežama a pažnju javnosti privukla je njegova  objava na Instagram profilu kada je nabrojao  20 činjenica koje su postale jasnije pojavom pandemije KOVID 19.

“Moguće je da ponekad napišem nešto pametno što se ljudima svidi. Socijalne mreže doživljavam odgovorno” rekao je Grbić.

Zlato na OI u Sidneju. Meni je to bilo juče…

Bliži se 20 godina od zlata u Sidneju – kada su Grbić i drugovi pokorili Olimp ispisali najsjajnije stranice Jugoslovenske odbojke.

Ni nakon dvije decenije sjećanja ne blijede…

foto: privatna arhiva

„Meni je to bilo juče. Život ide dalje, u prošlosti se ne živi. Emocije su mi pomješane jer je tada trenutak u SRJ bio specifičan“, kazao je Grbić.

Jugoslavija je nadmoćno počistila “zbornaju” a Grbićev poen u velikom finalu i dalje se prepričava, proglašen je za najbolji u istoriji odbojke.

Šta je bilo posebno u toj generaciji SR Jugoslavije, Grbić je dao zanimljiv odgovor…

“Očigledno ništa obzirom na postignuti uspjeh. Doduše zajedništvo na terenu, održavalo se svjesnošću cilja – igranja za svoju zemlju, narod”, kazao je Grbić.

Reprezentacija SCG potom i Srbije je imala dobre rezultate nakon Sidneja ali nikad ni blizu tom najvećem pobjedničkom postolju iz Australije.

“Pa dobro. Olimpijada ne ali Svjetska liga je osvojena kao i dva šampionata Starog kontinenta”, nastavlja Grbić.

Pečalbe mi je dosta…

Za razliku od brata Nikole – Vanja se nikad nije bavio trenerskim poslom. Objasnio je i zbog čega…

“Meni je pečalbe dosta. Pronašao sam sebe u radu sa djecom”, kazao je Grbić.

foto: facebook.com

Šta ste ga savjetovali dok je bio selektor reprezentacije Srbije ?

“Nije za javnost. To se danas teško razumije. Mi smo vaspitani da je reprezentacija svetinja a igra za reprezentaciju najveća čast. Mnoge su se stvari promjenile a i ljudi pogotovu”, rekao je Grbić.

Imate li neku poruku za kraj?

“ Sve počinje u sopstvenom dvorištu. Jedini pomak ili promjena zavisi od nas jer druge nećemo promjeniti. Odgovorni smo samo za svoj napredak i pad”, zaključio je Grbić.

Leave a Reply