Stariji ljubitelji Kraljice igara sigurno se sjećaju nadimka “leteći bananamen”, čuvene rampe u finalu protiv Rusije u dvorani “Marusi”, spektakulranih dočeka, emocija, balkona…
Mlađe ćemo upoznati kroz intervjuu sa jednim od najboljih centara iz bivše Jugoslavije, legendarnim, košarkaškim asom – Željkom Rebračom.
48-godišnjak rođen u Apatinu u razgovoru za Sportski.me – je pričao o svom novom sportskom projektu košarkaškoj Akademiji Rebrača, uspjesima sa reprezentacijom Jugoslavije, NBA i ABA ligi, Nikoli Jokiću, Luki Dončiću, uticaju menadžera na košarku, saradnji sa Željkom Obradovićem…
Vaš povratak u Partizan, nakon toliko godina sada u drugačijoj ulozi, pokrenuli ste košarkašku Akademiju Rebrača koja će imati podršku “crno – bijelih” ?
“Ovo je možemo reći aktivan povratak u košarku i generalno u sport…Nisam nikada ni izlazio iz sporta, već su to bili neki drugi izazovi i iskustva. Nisam se vratio u Partizan nego imam njihovu veliku podršku u radu akademije a posebna zahvalnost Ostoji Mijajloviću na podršci”, kazao je Rebrača na početku razgovora.
Jedno vrijeme Vas nije bilo u košarci. Zbog čega?
“Sada sam tu ponovo prisutan, ali na novi način kroz Košarkašku akademiju za djecu. Sada sam ponovo svakog dana na terenu, ali sa novim ciljem – da prenesem znanje i iskustvo djeci”, kazao je Rebrača.
Iza Vas je ogromno igračko iskustvo. Niste se opredjelili za trenerske ili rukovodeće pozicije. Zašto?
“Kada sam prestao da igram trebala su mi nova iskustva i izazovi a i nisam bio spreman u tom momentu za neke funkcije, odnosno za prenos svog iskustva na klubove, igrače i djecu…Sada jesam, zreliji i iskusniji”, nastavlja Rebrača.
Kako gledate na ABA ligu. Definitivno najbolji sportski proizvod koji je zaživio i pored svih problema sa kojima se suočava?
“ABA mora da živi jer ovaj region je rasadnik talenata i zaslužuje ligu kao što je nekada bila u Jugoslaviji jer jedino tako možemo održati kvalitet na visokom nivou i da mladi igrači dobijaju šanse i da se razvijaju…Ali to isto tako nije moguće bez domaće lige, jer ona je osnova stvaranja mladih košarkaša i mladih trenera…Ne smijemo zapostaviti naš sistem koji smo imali zadnjih decenija”, kazao je Rebrača.
Uticaj menadžera na košarku? Koliko je to dobro, loše po Vama?
“U tom dijelu sam podjeljenog mišljenja ima i odličnih stvari ali i nekih loših. Dobre su da su igrači vidljiviji na tržistu, mnogo je bolje materijalno, dok negativne stvari su te da se odlazi iz zemlje a da se nisu još ni formirali ni kao igrači ni kao ljudi…Prodaje se potencijal koji će možda biti za par godina, nema se strpljenja. Potrebna je edukacija roditelja i djece i njihova priprema na sve ono što ih čeka…Slabo ko se time bavi. Ali teško je to ispraviti sada – gdje mogu, pomažem”, kazao je Rebrača.
Vidite li djecu danas sa navikama, željom, radom, posvećenosti za sportom?
“Naravno da ima ali ne na nivou ranijem…Želi se dobiti rezultat preko noći a to nije moguće. I zato imamo mnogo dobrih i odličnih igrača a malo vrhunskih. Sve se mijenja ali rad rudarski u sali se nikada neće mjenjati ako neko želi vrhunski rezultat”, kazao je Rebrača.
Razgovor sa Vama je prosto nemoguće uraditi bez povratka u prošlost. Uspjesi sa SRJ su u fokusu – te zlatne godine i danas se pominju sa sjetom. Ima li emocija?
“Zauvijek će biti velike emocije jer ostvareni rezultati u periodu veoma teškom po našu državu i naše ljude i zato je ostavio veliki trag na te generacije koje i danas to spominju – jer to su i njihove pobjede bile životne , davale su ljudima dodatnu snagu da idu dalje u životu”, kazao je Rebrača.
Taj detalj sa finala protiv Rusije iz Atine 1998. godine blokada Mihajlovu, i danas se prepričava?
“Jeste, ta blokada je na neki način simbol prvenstva bar u mojim očima, najvrijednija je blokada. Ima najveću težinu u mojoj karijeri”, nastavlja Željko.
Ostaje li žal za medaljom sa Eurobasketa iz 2005-te godine?
“Naravno da ostaje. Za mene i Bodirogu bila je opraštajuća…Htjeli smo na lijep način ali nije prošlo tako… Miks generacija sa različitim shvatanjima prvenstava i takmičenja i to je neko iskustvo koje treba upotrijebiti za naredno vrijeme”, kazao je Rebrača.
Jedna trenerska era na Bosforu je završena. Željko Obradović je otišao iz Fenera. Sarađivali ste sa njim u Partizanu, Benetonu, PAO i reprezentaciji?
“Željko i ja smo proveli mnogo godina zajedno. Po dvije u Partizanu, Benetonu, Panatenaikosu i naravno reprezentacija…On me je i formirao kao igrača i čovjeka. Zahvalan sam na tom druženju i na tom putovanju – prelijepo je bilo i nosim mnogo lijepih uspomena” , kazao je Rebrača.
Kako gledate na Vaš period u NBA?
“Pa recimo da je bio prosječan…Prva godina odlična da sam imao više minutaže bila bi još bolja, igrao na ruki All Staru a tu sezonu sam igrao ispod 20 minuta. Poslije je bilo nekih zdravtsvenih problema koje sam rijesio ali povratak nije bio na nivou koji sam očekivao ali nemam za čim da žalim i dalje sam presrećan”, kazao je Rebrača.
Pratite li momke iz eks Ju regiona u NBA ligi? I ko je na Vas ovako ostavio najjači utisak za svo ovo vrijeme?
“Naravno da pratim. Pa najviše Jokić i Dončić…Odličan je i Bogdan treba mu samo pravo okruženje gdje može da pokaže svoj talenat i znanje. Prva dvojica zbog njihove specifične igre sa kojom su postali dominantni igrači u NBA – samo treba da je nadogradjuju iz sezone u sezonu…Najteže je držati kontinuitet kvaliteta kada si u vrhu, ne samo u sportu nego i u poslu”, priča Rebrača.
Čini se da je sada puno lakše biti dio NBA priče nego u periodu kada ste igrali preko Atlantika?
“Pa može se reći da jeste…Igra se i drugačija lakša napadačka košarka bez mnogo odbrane i ne toliko snažno – ali to današnji navijači vjerovatno traže mada ima i nostalgičara za 90-tim”, rekao je Rebrača.
Oprobali ste se i u glumi – u filmu “Nebeska udica”, koji opisuje ona teška vremena ratova i bombardovanja. Pored Vas tu su bili i Željko Obradović, Dejan Bodiroga, Saša Đorđević. Kakvo iskustvo nosite ?
“Predivno iskustvo, drago mi je da sam bio dio takvog filma koji ima ozbiljnu težinu kako vrijeme prolazi, moj dio u filmu je bio lagan za glumu uradio sam nešto što sam i radio u životu. Pokojni Nebojša (Glogovac) je to iznio na njemu prepoznatljiv način i ostavio u amanet narednim generacijama. Neka mu je laka zemlja i da uživa tamo gore snimajući sa ostalim velikanima” zaključio je Rebrača.
