Vijest da je Dragan Adžić napustio klupu ŽRK Budućnost brzo se proširila u rukometnim krugovima u regionu, a i šire.
Nakon 10 godina trofejni stručnjak odlučio je da se povuče sa mjesta šefa struke “plavih” sa kojima je osvojio sve što moglo.
Adžić je na početku razgovora za Sportski.me kazao da odlazi iz svoje druge kuće…
“Poslije 21 godine napuštam fizički svoj klub. Uvijek će Budućnost biti moja druga kuća i nosiću je u srcu gdje god da budem pun zahvalnosti. Ali, sve ove godine svjestan svoje pozicije i neminovnosti da će doći dan kada više neću biti tu. Na početku ove sezone smo se dogovorili da ovo bude moja posljednja sezona na poziciji šefa stručnog štaba. Od tada sam se spremao za dan koji je došao malo ranije, ali smo i klub i ja bili spremni za njega”, rekao je Adžić.
Trofejni trener je Budućnost preuzeo od Đule Žige. Već u prvoj sezoni je osvojio Kup pobjednika kupova, a onda 2012. ispunio višedecenijski san podizanjem najvažnijeg pehara u klupskom rukometu.
Ligu šampiona je osvojio i 2015. godine. Stizala je Budućnost do fajnl-fora 2016. i 2017. godine, ali nije uspjevala da se domogne meča za titulu.
Na šta ste najponosniji za ovih deset godina?
“Ponosan sam na poziciju crnogorskog rukometa. Jedna smo od samo 4 reprezentacije koje su učesnici svih takmičanja od 2010. godine do danas (uz Norvešku, Francusku i Španiju). Takođe sam najponosniji sto je Budućnost drugi klub po ostvarenim rezultatima u posljednjih deset godina, a jedina od svih velikih timova posvećena i stvaranju vrhunskih domaćih igrača i nosilaca igre u reprezentaciji”, kazao je Adžić i nastavio…
“Takođe sam najponosniji što ŽRK Budućnost ima svoju školu rukometa u kojoj rade sjajni posvećeni treneri sa puno talentovanih djevojčica u odličnim uslovima. A suštinski sam najponosniji što je to što smo napravili u posljednjih deset godina posljedica kvalitetne strategije čelnih ljudi u klubu i što su postavljeni stabilni temelji za dalje, potpuno nezavisni od mene”, kazao je Adžić.
Budućnost se ove sezone suočila sa dosta izazova. Jedanaest igračica je bilo zaraženo koronavirusom – to se odrazilo i na izdanja na terenu u Ligi šampiona…
“Ova sezona je generalno atipična u svim sredinama pa i kod nas. Nemogućnost planiranja i programiranja trenaznog procesa. Nemogućnost kontinuiranog rada sa punim sastavom, a bekovska linja prvi put je na okupu. Ja sam apsolutno zadovoljan odnosom svih igračica Budućnosti u dosadašnjoj Ligi šampiona, u uslovima u kojima smo funkicionisali uspjeli smo da prevaziđemo najizazovniji period u istoriji kluba sa više aspekata i siguran sam da će ŽRK Budućnost do 06.03.2021. biti spremna za borbu sa najjačima. Do tada samo treba da ih podržavamo i vjerujemo u njih”, rekao je Adžić.
Odsustvo kapitenke Milene Raičević koja se sprema za najvažniju ulogu u životu – ulogu majke, je bio veliki hendikep…
“Neigranje kapitena kakav je Milena Raičević osjetio bi i Đer, a ne Budućnost koja je ostala i bez Đine Jauković nosioca igre u odbrani, i Barbare Lazović, koja je ove sezone trebala da da još više u oba pravca, a sada i Tanje Brnović najvećeg potencijala na poziciji pivota i sredine u odbrani na svjetskom nivou. U svakom slučaju što se tiče igračica koje su došle u Budućnost ove sezone izuzetan su ljudski i igrački potencijal i vjerujem da će uspjeti da uz nosioce igre koji su ih dočekali i vrhunski stručni štab i upravu ostvare ambicije kluba za ovu sezonu” , rekao je Adžić.
Na klupu Budućnosti sjela je legendarna crnogorska igračica, saradnica u stafu Dragana Adžića – Bojana Popović.
“Potpuno prirodno je da me je zamijenila Bojana Popović sa kojom imam privilegiju da sarađujem sve godine mog vođenja prvog tima Buducnosti.Bila je najbolji mogući lider dok je igrala a sve ove godine od kada ne igra smatrao sam je savjetnikom a ne asistentom jer biramo mudrije i veće znalce da nas savjetuju tako da sa tim mišljenjem joj i ostavljam prvu ekipu.Ja bih samo volio da ostane svoja, da bude istrajna u tome čemu teži i da ima podršku i strpljenje ljudi koji vode klub kao što sam ja imam”, kazao je Adžić.
ZADRŽAN REJTING REPREZENTACIJE
51-godišnji stručnjak ispratio je dešavanja i u reprezentaciji, sa kojom je osvojio srebro na OI u Londonu 2012. godine, te zlato na EP u Beogradu.
Adžić je selekciju napustio prije tri godine, a naslijedio ga je Per Johanson. RSCG je sa Šveđaninom uoči prvenstva Evrope prekinuo saradnju.
“U posljednje tri godine kako nisam selektor Crne Gore ono što je najvažnije rejting reprezentacije je zadržan i na korak smo od trećih Olimpijskih igara što je nestvarno dobar dugogodišnji rezultat. Takođe je jako bitno naglasiti da je Per Johanson sa svojim stručnim štabom i našim “zlatnim lavicama” najzaslužniji što smo tu na koraku od Tokija i ja zbog toga želim ovim putem da im se u svoje zahvalim za sve što su dali našem rukometu”, kazao je Adžić.
REZULTATI KIMA RASMUSENA GOVORE PUNO O NJEMU
Crna Gora će na Evropskom prvenstvu u Danskoj, na kojem će rivali pored domaćina, biti aktuelni šampion Starog kontinenta Francuska i selekcija Slovenije nastupiti sa novim selektorom Kimom Rasmusenom.
“Njegovi rezultati govore puno o njemu i vjerujem da će uz odličan stručni štab uspjeti u namjeri da odvede reprezentaciju u Tokio, što mislim, poznavajući i igračice i stručni štab, bez obzira na sastav nije nemoguća misija i sa strane svih nas kojima je Crna Gora na srcu treba da osjete podršku ”, kazao je Adžić.
PRVI PUT DA NISAM OBUKAO TRENERKU
Prvi slobodan dan bio je pomalo neobičan, tih…
“Poslije više od 21 godine prvi radni ponedjeljak nisam obukao trenerku što je bio vrlo čudan osjećaj. Radim kontinuirano na sebi i mišljenja sam da u 51 godini života nisam sve dao rukometu što mogu tako da se radujem novim izazovima kojih će biti sigurno. Sada želim da se još više posvetim porodici i svom daljem razvoju jer sam mišljenja da puno toga moram da naučim i da usavršim u svom radu”, zaključio je Adžić.
