Piše: Igor Hrvatin
Poslije 25 godina trkanja u najprestižnijim moto klasama na planeti Valentino Rosi ide u sportsku penziju.
Današnja trka u Portugalu biće njegova pretposlednja u karijeri, a nakon nje popularni “Doktor” u Valensiji zatvara svoju ordinaciju.
Rosi je bogatu karijeru počeo davne 1996. godine u klasi od 125 kubika na svojoj Apriliji. Debitovao je na stazi u Maleziji i u prvoj trci završio je na šestom. mjestu. Debitansku sezonu, okončao je na poziciji devet u generalnom poretku sa 111 poena i jednom pobjedom na stazi Brno u Češkoj.
Već u narednoj Vale ubjedljivo osvaja titulu u pomenutoj klasi sa 11 pobjeda na 15 trka i seli se u veću kategoriju od 250 cc, ponovo vozeći za Apriliju. Naravno da “Doktor” ostavlja trag i u većem rangu i u drugoj sezoni u klasi od 250cc osvaja svoju drugu titulu u moto šampionatima.
Sljedeći korak je istorija, selidba u premijum tadašnju 500cc klasu, kasnije nazvanu “Moto GP”, gdje i danas poslije vise od 20 godina uspješno nastupa. Rosi je vozač koji je obilježio protekle dvije decenije, on je odgovoran za nevjerovatnu popularizaciju ovog često i izuzetno opasnog sporta.
U kraljevskoj klasi Rosi je osvojio sedam titula, osvojenih na čuvenim mašinima, Hondi i Yamahi, što ga čini jednim od rijetkih vozača koji je sa dva različita proizvođača osvajao šampionska odličja.
Moto GP superstar je vlasnik gotovo svih rekorda u šampionatima, potrebno je vrijeme nabrojati sve uspjehe Italijana: Preko 400 trka , 115 pobjeda (89 u Moto GP), 235 podijuma (199 Moto Gp). Njegova karijera obilovala je sa velikim protivnicima koje je Rosi gotovo uvjek pobjeđivao, na početku karijere u mlađim danima u konkurenciji: Maksa Bijađija, Lorisa Kapirosija i Seta Žibernea, kasnije kada je prešao da vozi za “Yamahu” za rivale je imao: Nika Hejdena, Danija Pedrosu, Kejsija Stonera, Horhea Lorenca i naravno Marka Markeza.
Kao i svaki veliki šampion, Rosi je sujeveran i poznat po svojim ritualima prije vožnje. Na dan trke, on će uvjek posmatrati početak Moto3 da vidi koliko dugo startna svijetla ostaju upaljena pre nego što se ugase na startu trke. Prije vožnje (bilo na trkama, kvalifikacijama ili treningu), on počinje svoj lični ritual tako što će se zaustaviti na oko dva metra od svog motora, sagnuti se i posegnuti za čizmama.
Zatim, kada dođe do svog ljubimca, on će čučnuti i držati desni klin za nogu pognute glave.
U jednom intervju, Rosi je rekao: „To je samo trenutak da se fokusiram i ‘razgovaram’ sa svojim motorom”.
Takođe otkrio je i da uvjek stavlja jednu određenu čizmu prije druge, kao i jednu određenu rukavicu, i da uvjek sjedne na motor na isti način. Sa motora silazi na isti način, prebacujući desnu nogu preko prednjeg dijela.
Najteži trenutak u Valentinovoj karijeri sigurno je tragična smrt njegovog prijatelja Marka Simonćelija 2011. godine na stazi u Maleziji.
Tokom trke mladi italijanski vozač izgubio je kontrolu nad svojim motorom, u punoj brzini iza njega su naišli Kolin Edvards i Valentino koji su pokušali da se sklone u stranu ali nisu mogli na vrijeme da se pomjere tako da su udarili Marka i on je nažalost podlegao povredama i nastradao.
Rosi je nakon tragedije i sam priznao da je bio potpuno pogubljen, očajan da nije znao ni kako da nastavi svoj život a kamoli da dalje vozi trke motora. Ipak odlučio je da se vrati najvećoj ljubavi, iako prijatelji kažu da nakon te nesreće Rosi vise nije bio isti, kao da je dio njega nedostajao.
Vale odlučuje da osnuje i svoju akademiju za mlade vozače Akademiju “VR46” , koja će voditi računa, promovisati i obučavati mlade italijanske vozače , kako bi nastavili kako Rosijevu tako i Simonćelijevu putanju.
Akademija je do sada iznjedrila neka nova lica i potencijalno nove šampione koji dolaze u pravo vrijeme, kada Doktor odlazi u penziju, stižu njegovi učenici: Peko Banjaja, Frančesko Morbideli, Luka Marini (Rosijev polubrat) obećavaju mnogo i garantuju da Rosijevo nasljedstvo živi, te da će se prenositi na generacije koje dolaze.
Rosi će u svojoj penziji uživati i kao otac, pošto je njegova supruga Frančeska trudna i očekuju rođenje ćerkice.
Ipak, malo je vjerovatno da će se šampion iz Italije skroz povući iz auto-moto sporta, Rosi je već učestvovao i na WRC reliju, vozio je i bolid formule 1 za Fereri. Osim zvaničnih trka, učestvovao je i na trkama izdržljivosti, gdje je sa svojim polubratom Lukom Marinijem obezbijedio treće mjesto u trci od 12 sati u Bahreinu.
Možda nas harizmatični “Doktor” iznenadi i preseli se sa dva točka na četiri. Ferari je ionako u procesu pravljena novog super automobila koji će se takmičiti na trci 24 sata Le Mana u premijum LMP1 klasi.
Kakav bi to bio spoj italijanskog šmeka i brzine…
