Džudo, kimono, trening dva puta dnevno, sparing borbe, tatami – to je radni dan Jovane Peković.
Crnogorska džudistkinja, šampionka Evrope do 23. godine i učesnica Olimpijskih igara u Tokiju – vrijedno trenira u rodnom Nikšiću, u iščekivanju prvih takmičarskih izazova u 2022. godini.
“Nakon Olimpijskih igara imala sam jedan malo duži odmor, nego inače, nakon čeka sam se vratila treninzima i pripremama za sljedeću sezonu. Inače sam neko ko voli da trenira, i ko je stalno u tranažnom procesu. Sada pogotovo jer počinje nova sezona, novi izazovi i ciljevi. Kao i uvijek treniram dva puta dnevno. Jutarnji trening je predviđen za kondicionu pripremu i snagu, dok je večernji trening rezervisan za džudo”, kazala je Peković na početku razgovora za Sportski.me.
Borilački sportovi su u protekloj godini donijeli dosta radosti crnogorskom sportu. Karatisti, bokseri, kik bokseri redom su ispunjavali pobjednička postolja. Da li je vrijeme i da se džudo opet vrati na staze uspjeha…
“Ja uvijek očekujem ono najbolje. Naporno treniram i spremam se, svjesna sam svojih kvaliteta i mogućnosti, tako da imam uvijek visoka očekivanja od sebe i nastupa na nekom takmičenju. Ove godine me očekuju brojni izazovi. Nadam se da će moje planove po pitanju džudo karijere pratiti i adekvatni uslovi, i da ću na taj način moći da pokažem svoj pun potencijal i predstavim našu zemlju na najbolji mogući način”, kazala je Jovana.
Cilj je odavno postavila. Odraditi trening bolje nego prethodnog dana, a na takmičenjima otići korak više. Ne isključuje da ostane u džudou, nakon karijere, u nekoj novoj ulozi i tako prenese znanje na buduće generacije.
“Čovjek uvijek mora da radi na sebi i da se bori za svoje snove i ciljeve. Pa tako i ja radim. Želim da budem uspješna u ovom sportu i da ga svojim radom i trudom podignem na neki veći nivo. Takođe voljela bih da kada završim karijeru pomognem svim sportistima u Crnoj Gori na neki način, jer sportisti su najbolji ambasadori svoje zemlje i zaslužuju punu pažnju i kvalitetan tretman”, kazala je Peković.
U individualnoj borbi obično pobjeđuješ sebe i protivnika. Mirnoća, psihološka priprema je od izuzetnog značaja, jer jedan dobar potez donosi plasman dalje, borbu za odličije…
“Mnogo je bitna – posebno u mom sportu. Ranije to nije bilo toliko izraženo, ali u posljednje vrijeme to je jako bitna karika, nekada i odlučujuća u ovom sportu. Ja radim na tome, svakodnevno. Na tom putu mi je dosta pomogla joga. Nekako časovi joge su opuštajući i smirujući, nauče čovjeka da upravo smirenost vodi ka uspjehu”, kazala je Peković.
Jovana je, inače, prva džudistkinja koja je predstavljala našu zemlju na Olimpijskim igrama od obnove nezavisnosti. U muškoj kategoriji Srđan Mrvaljević je bio jedini džudista koji je učestvovao na najvećoj sportskoj smotri.
Na debiju je izgubila u 1. kolu od Hrvatice Karle Prodan – presudio je vazari 30 sekundi prije kraja.
I danas kada se osvrne na taj period…
“Iz Tokija nosim najljepše uspomene, koje će zauvijek ostati urezane u mom srcu. Šta reći osim da sam sa 22 godine ostvarila svoj san”, kazala je Peković i dodala…
“Japan je inače zemlja koja je prije par godina zaokupirala moju pažnju. Dosta sam istraživala o Japanu i malo je reći da sam oduševljena njihovom kulturom i svime onim čime odiše ova zemlja. Ne postoji trenutak da bih izdvojila i rekla da je baš to ostavilo najjači utisak na mene, jer cijelo to putovanje, sam boravak tamo, borbe na mjestu gdje je džudo nastao, upoznavanje svjetskih velikana sporta, za mene je jednom riječju magija. Dugo poslije Olimpijskih igara sam bila pod utiskom i mnogo je lijepo što imam toliko divnih uspomena koje su ostavile najljepši trag na moju džudo karijeru”.
Jovana je iz sportske porodice. Majka i brat su se takođe bavili džudoom, a nakon prvog treninga i bodrenja brata Jovana – nije više imala dilemu šta će da trenira…
“Moja majka je inače bila džudistkinja, pa je moj stariji brat Jovan odlučio da krene njenim stopama. Ja sam inače dok sam bila manja trenirala karate. I bilo je dovoljno da odem na samo jedan trening da gledam i bodrim svog brata, i tu se već rodila ljubav prema ovom sportu. A moji prvi koraci na tatamiju bili su 2005 godine. Dakle, već 17 godina sam u ovom sportu, a ljubav prema njemu je sve veća i veća”, zaključila je Peković.
Ovaj tekst je dio projekta finansiranog kroz Fond za pluralizam Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija.
