Mehmed Meša Baždarević – jedan od sinonima nekog ljepšeg i romantičnijeg fudbala, genijalni vezista, “desetka sa Grbavice”… Mnogo toga lijepog veže se za njegovo ime, a ovaj legendarni majstor iz Višegrada i reprezentativac Jugoslavije za Sportski.me bio je sjajan sagovornik o mnogim temama.
Na početku, čuvenog Mešu smo pitali gdje je trenutno i čime se bavi…
“Trenutno ne radim, već četiri mjeseca. Bio sam aktivan u Uefi 12 mjeseci, a sada tražim posao. Imao sam određene ponude iz Alžira i Tunisa, ali želio sam nešto više i sada malo žalim što nisam prihvatio te pozive. Žao mi je i što sam ostao bez posla u trenutku kada sam mogao možda i najviše da dam. Moja ljubav prema fudbalu je nesaglediva”, počeo je priču za Sportski.me Baždarević.
“Zabio” sam takav gol velikoj Budućnosti i velikom golmanu
Igrao je Baždarević u Francuskoj i Švajcarskoj, svuda je ostavio trag, ali niko u njegovom srcu nema mjesto kao Željezničar.
“Željo je posebna ljubav, ali ne samo on već i ta naša tadašnja liga, jer igrati u njoj bilo je nešto veliko. Ta sjećanja me i danas čine srećnim”, kaže Meša.
Zanimljivo, Baždarević je sa svega 17. godina debitovao za Željeznilar – i to protiv podgoričke Budućnosti na “Grbavici”.
“Da, ‘zabio’ sam tada strašan gol (Momčilu) Vujačiću. Takav sjajan gol, u rašlje, postigao sam protiv jedne velike ekipe i velikog golmana. Taj gol se ne zaboravlja, čak imam i fotografiju iz tog vremena”, prisjetio se Baždarević.
Kaže da je uvijek bilo izazovno igrati protiv “plavih” iz Podgorice.
“I teško, jer je Budućnost uvijek imala odlične igrače, a pobjeda protiv nje uvijek je bila velika stvar – posebno u Sarajevu, na mojoj prvoj profesionalnoj utakmici”, dodao je Meša.
Kako Baždarević danas gleda na Budućnost i Željezničar – velike evropske priče (poput Željine iz osamdesetih godina) sada izgledaju nestvarno.
“Najlakše je danas kritikovati, a zaboravlja se da su teška vremena iza Bosne i Hercegovine i Crne Gore. U BiH je infrastruktura bila loša, fudbaleri nisu imali gdje da igraju. Mada, i sport i fudbal nisu toliko važni koliko bi trebalo i moralo da budu, tu mislim na BiH, jer ne znam kako je u Crnoj Gori. A znamo koliko nam znači fudbal, pa mi smo ‘bolesnici fudbalski'”, istakao je.
Smatra da “fudbal može da bude ekonomska i socijalna grana”.
“Ali mislim da ni do danas ne znamo šta želimo od njega. Da sam moćnik obezbijedio bih našoj djeci odlične uslove da se bave fudbalom. Uostalom da nema Džeka, Jovetića i Savića niko ne bi znao gdje su BiH i Crna Gora”, jasan je Baždarević.
Jugoslavija i majstori iz Crne Gore
Na njegovoj poziciji Jugoslavija je imala nekoliko velikih majstora, poput Dejana Savićevića, Safeta Sušića, Zvonimira Bobana, Dragana Stojkovića. Jaka konkurencija, ali i veliki motiv.
“Da, bila je sjajna konkurencija, ali to je bila i moćna fudbalska sila i ona je stvarala takve igrače, talente, ‘desetke’… Imali smo odličnu školu, a ljudi koji su stvarali igrače kasnije su i u inostranstvu radili velike stvari. Znamo eto samo kakve je igrače izbacila Budućnost. Bila je čast takmičiti se sa velikanima kakvi su Savićević, Sušić, Boban…”, priča Baždarević.
Ko je od crnogorskih igrača iz tog vremena ostavio poseban utisak na Baždarevića?
“Prvi igrač koji me je markirao bio je Ante Miročević. Već tada je bio moderan igrač, igrao je i lijevom i desnom nogom… Iz tog vremena, iz mojih prvih susreta sa igračima iz Crne Gore, pamtim njega i (Dragan) Guza Vujovića – to su bilo svjetski igrači. A poslije toga je došla moja generacija – Branko Brnović, Dejan Savićević, Predrag Mijatović… Svjetska klasa. A i dan danas Crna Gora ima velike igrače”, nema dilemu Baždarević.
Mislim da nikada sebi neću oprostiti Italiju ’90.
Ljeto u Italiji 1990. bilo je posebno za jugoslovenski fudbal, “plavi” su plesali, stigli do četvrtfinala (malo je nedostajalo i do polufinala), ali tamo nije bilo momka koji je po svemu zasluživao da navuče plavi dres. Zbog jedne diskutabilne situacije u kvalifikacijama Meša je dobio crveni karton, a potom i 12 mjeseci kazne. Da li i danas žali zbog toga?
“Žalim. I kad budem umirao ne znam da li ću to sebi oprostiti. Ali isto koliko sam kriv, toliko i nisam – kaznili su me da bi kaznili Jugoslaviju. U prvilniku je postojala kazna – četiri do šest utakmica – a, mene su kaznili 12 mjeseci. Na kraju sam dobio Fifu na sudu, ali Svjetsko prvenstvo je već otišlo. Možda zvuči neskromno, ali bio sam izuzetno bitan u toj reprezentaciji i mislim da bi sa mnom i Bobanom napravila još veći uspjeh u Italiji”, smatra Baždarević.
Jugoslavije je bila svjetska sila, a kako Baždarević danas vidi reprezentacije BiH i Crne Gore?
“Teško je napraviti veliki rezultat, eto Bosna i Hercegovina je uspjela da ode na Mundijal. Male smo zemlje i moramo da se zadovoljimo i svakom dobrom utakmicom. Vraćam se na priču od ranije – mora se više pažnje posvetiti mladosti, a i strukture moraju da budu jače. Moramo da stvaramo igrače, kao što su se nekad stvarali Savićević i ostali”, nema dilemu Meša.
Ipak…
“Iako nije lako ubijeđen sam da i Crna Gora i BiH s vremena na vrijeme mogu napraviti izlazak na veliku scenu. Ali, hajde da im prvo obezbijedimo uslove”
To nisu navijači, to su ljudi; Željo nigdje nije dočekan kao u Podgorici i Nikšiću
A BiH i Crnu Goru uskoro očekuje novi meč u Ligi nacija, a prvi je između ostalog obilježilo sjajno ponašanje navijača obje reprezentacije. A bilo je i šmekerskih dobacivanja, poput onog od strane navijača Crne Gore za “burek sa sirom”.
“To nisu navijači – to su ljudi. Kad takve stvari vidim moram da budem srećan – kad se tako nešto desi u vremenima u kojima mržnja vlada. Nije problem, treba poći na utakmicu, navijati za svoju zemlju, zviždati protivniku, ali kad se završi opet idemo zajedno. Ne može mi niko biti preči od takvih ljudi. Kad se dese takve stvari shvatimo da može biti drugačije, da može biti ljepše – makar na tribinima”, kaže Baždarević.
Priča o navijačima vratila ga je još jednom u igračke dane…
“Željezničar niko nikada nije dočeo kao što se to desilo u nekoliko navrata u Podgorici i Nikšiću”, nema dilemu Baždarević.
A kada je teren u pitanju – ko dobija u septembru?
“Biće to jedna od odlučujućih utakmica, a mislim da obje selekcije imaju šanse za pobjedu. Naravno, navijaću za moju Bosnu i Hercegenovu, ali mislim da je očekuje baš težak zadatak, kao što je bilo teško i u Podgorici. Dajem malu prednost Bosni i Hercegovini, jer igra kod kuće”, zaključio je Baždarević.
