Legendarni vaterpolista, vrhunski sportista Vladimir Vlado Gojković – za Sportski.me je govorio na temu: “Kako sam uspio u sportu”.
Bivši as, reprezentativac Crne Gore je mladim sportistima (koji žele da uspiju u sportu) podjelio savjete, znanje, bogato iskustvo.
42-godišnji Novljanin, nakon bogate karijere obojene zlatom sa evropskih i svjetskih takmičenja, srebrom sa selekcijom SCG na OI u Atini, već osam godina, sa selektorskog mjesta predvodi najbolje crnogorske “ajkule”.
“Sigurno nije lako odgovoriti na to pitanje. Meni kao vrhunskom sportisti, na to gledam kao odlazak na Olimpijske igre, dođeš do reprezentacije, osvajaš medalje na velikim takmičenjima. Ali, ne možemo sve tako posmatrati. Mislim da je uspjeh za sve te mlade sportiste koji izdrže napore kao djeca, dođu do seniorskog staža, pa i da ne bude reprezenatativac, ali da imaju neku svoju ulogu i to je veliki uspjeh – da bude važan dio kluba u kontinuitetu. ”, kazao je Gojković za Sportski.me.
Je li talenat prvi neki preduslov, bez kojeg se ne može?
“Talenat je preduslov. Ne možemo samo reći da je rad. Rad je glavni, i on će to donijeti na kraju. Oni koji su ekstremno talentovani, posebno u kolektivnim sportovima, prepoznavanju igre, to je dar koji se rađa, stvara, u uzrastima kroz veliki broj aktivnosti u drugim sportovima. To je važno. Ako se na to nadoveže dobar rad, onda dobijamo igrača ekstra klase”.
Koliko je važan motiv? Motiv da se dođe do cilja?
“Motivacija je uvijek važna. Znamo koliko djece odustane. I to je individualno. Dosta često to zavisi od grupe, društva u kojoj se trenira…Mislim da važnu ulogu imaju treneri, posebno treneri mlađih kategorija. Vjerujem da bi trebali više da rade sa djecom. Da ima daju dobre primjere kako treba, a kako ne treba, da podstiču motivaciju kod njih. Svakog koga zadržimo u sportu do 18 godine, vjerujem da smo mu puno pomogli za kasnije odluke u životu – i neku radnu etiku koju će da ima”.
Uloga roditelja nekad zna biti mač sa dvije oštrice. Kako ti gledaš na to?
“Roditelji mogu da budu mač sa dvije oštrice. Ono što smatram da je ispravno, da roditelji ne treba da prisustvuju treninzima, treba smanjiti taj kontakt sa roditeljima, kada dijete ne ide pravim putem, napraviti neku konekciju. Ono što je moje iskustvo, je da više ima štete kada se roditelji upliću, nego pozitivnih primjera”.
Glad za uspjehom i radovanje svakom treningu, a pogotovo utakmici. Većina uspješnih sportista naglašavaju kako je ovo izuzetno bitan faktor?
“Pravo pitanje. Ja to pokušavam da objasnim mladim sportistima zašto smo mi svi došli tu, da se bavimo sportom? Da bi se takmičili, igrali i kada počnemo da bi se nadigravali. I tu se već vidi ko ima glad za uspjehom, ko neće da izgubi. Nema izgubljene lopte, treninga…To ako imaš sa 12-13 godina to ćeš imati i poslije. Ako nemaju to im treba usađivati i odmah im stavljati do znananja da je to loše, kritikovati i ispravljati, da su spremni da puste jednu loput, a kamoli gol”.
Karakter ?
“To dosta potenciramo. Već sa prvim treninzima se vidi taj karakter. U tom nekom procentu on se može mijenjati, i mi radimo na tome i kada uspijemo i sigurno smo zadovoljni. Onaj koji se rodi, koji može da vuče grupu, to je veliki benefit za ekipu”.
Koliko je bitan taj faktor prepoznavanja odluke (dobre) …često ti detalji znaju da prelome ?
“Igrači koji prepoznaju momenat, imaju percepciju čitanja igre, osjećaj – to je što se tiče vaterpola rađa i to je velika prednost. To su igrači koji prave razliku, igrači koji riješvaju momente. Prepoznavanje dobre odluke u karijerama? Tu treba imati sreće. Imati dobrog trenera, i da izabereš pravi klub…”.
Sreća? Koliko je važna ?
“U tom razvoju, mladog sportistu mora da prati sreća. Ne mislim samo na utakmice. Treba da ima sreće da mu se otvori dobar put, da ne donese pogrešnu odluku, prepozna šansu…Pričamo o igračima koji su od srednjeg ka visokom kvalitetu. Oni koji su Bogom dani da budu klasa, teško, i sa nekim pogrešnim koracima, oni mogu da propadnu”.
Koliko je bitna sama atmosfera na putu ka uspjehu?
“20 posto svakog uspjeha je atmosfera. To nadokanđuje sigurno jedan dio kvaliteta. Milina je raditi kada je dobra hemija u ekipi. Poboljšava se kvalitet na treninzima, utakmicama, veće je povjerenje i izuzetno važna stvar na putu ka uspjehu”.
Kako se postaje lider ? Nije lak zadatak, da zavrijediš pažnju, odnosno liderstvo u ekipi, saigrača ?
“Nije lako postati lider. Uglavnom lideri postoju igrači koji su bili najbolji. Treba raditi sa njima, davati im sugestije. Dosta toga se vidi u mlađim kategorijama, pojavom, stavom na početku karijere. Ja sam, na početku karijere imao kapitena koji je bio 7-8 igrač ekipe, bio je najstariji, ali nas je tako dobro vodio. Bio je pravi kapiten, lider, da to kasnije do kraja karijere, i sada kao trener nisam vidio, da neko ko nije glavni igrač, može dobro da utiče na ekipu. Kod njega nije bilo ega, posvetio se mlađima, i imali smo veliki respekt prema njemu”.
Ovaj tekst je finansiran sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Ministarstva kulture i medija.
