Aleksandar Ivović četiri puta je učestvovao na Olimpijskim igrama, a najbliži medalji sa Crnom Gorom bio je u Pekingu, Londonu i Riju – tri polufinala, tri četvrta mjesta.
Najbolji svjetski vaterpolista iz 2021. godine, (dva puta najbolji sportista Crne Gore u izboru COK-a) as Pro Reka ispratio je posljednja dva šampionata, bodrio bivše saigrače.
Posebno zanimljiv bio je vaterpolo Mundijal u Dohi na kojem su izabranici Vladimira Gojkovića, iskoristili posljednju šansu i po peti put zaredom izborili vizu za Olimpijske igre koje će biti održane u Parizu.
“Pratio sam naravno. Bilo je jako teško jer smo i na EP i SP bili u najtežim grupama. Pa ne samo da je bio pritisak da se izbori viza za Pariz, nego smo imali i pritasak što boljeg plasmana u grupama da bi kasnije imali lakšeg protivnika u doigravanju na oba takmičenja. Treba se prisjetiti da smo mi preko EP u Hrvatskoj se kvalifikovali na SP koje je poslije bilo posljednje takmičenje i šansa da se ode u Pariz. Momci su izgurali jako dobro ta dva, dva i po mjeseca i po peti put zaredom izborili odlazak naše selekcije na olimpijski turnir”, kazao je Ivović na početku priče za Sportski.me.
Naš bombarder od selekcije se oprostio tačno prije dvije godine u 36. godini – kapicu prvog tima “ajkula” je navukao krajem 2006. godine.
Profil igrača kakav je Leka Ivović fali reprezentaciji, u trenucima kada se lomi meč, da jednim, vrhunskim potezom “izmisli” gol, riješi utakmicu.
“Teško mi je da pričam o sebi da li sam falio ili ne. Bio sam i ja dosta puta dio reprezentacije kada se igralo sa plasman od 5-8 mjesta. Trenutno sam i u poznim igračkim godinama i znam lično koliko bi teško bilo iznijeti sav teret koji igranje za reprezentaciju nosi. Ja mislim da sam se povukao u pravom momentu nakon OI u Tokiju i da sad treba dati prostora mlađim igračima da pokažu koliko znaju i mogu i reprezentuju sebe i našu državu na najbolji mogući način”, poručuje član slavnog Pro Reka.
Olimpijski turnir je dinamičan. Često se kaže, da je lakše doći do medalje, nego do samog takmičenja ?
“Lično znam koliko je teško otići na sam turnir. Jer sam četiri puta koliko sam učestvovao tri puta odlazak izborili preko kvalifikacionih turnira gdje se igralo osam utakmica u osam dana. To je jako iscprljujuće i psihički i fizički. Ali ne bih rekao da je teže otići nego osvojit medalju. Jer smo mi odlazili a medalju nismo nikad osvojili”, kazao je Ivović.
RASPORED MEDALJA U PARIZU
Koga vidiš na tronu u Parizu, odnosno u toj raspodjeli, konačnoj medalja ?
“Po meni najveći favoriti su Mađarska, Italija, Hrvatska, Španija i Grčka”, rekao je Ivović.
Novljanin je (pet puta osvajao Ligu šampiona) ikona Pro Reka sa kojim se prošle godine popeo na krov Evrope. Ciljevi, ambicije i ove sezone su isti.
“O ambicijama se u klubu kao što je Reko je priča. Jednostavno znate čega ste dio i ciljevi i objektivi su sami po sebi prirodno nametnuti. Osvojili smo tri Lige šampiona zaredom i naravno da ćemo pokušati i ove god da dođemo do iste. Imamo odličan tim, atmosferu unutar tima što je na ovom nivou bitno isto koliko i taktika i da li je ekipa utrenirana”, kaže Leka.
SPREMAN DA POMOGNE JADRANU
Naš vaterpolo bombarder je polako na zalasku trofejne karijere. Leka, je spreman da pomogne klubuu kome se afirmisao – Novskom Jadranu – ako bude, kako je rekao potreban klubu sa “Škvera”.
“Pošto sam u zadnje dvije godine imao dvije teže povrede. Operaciju ramena prije dvije godine i ove sezone diskus herniju na vratu. Tek sam se sad vratio igranju utakmica nakon šest mjeseci, vidjeću u kakvom će stanju tijelo da mi bude do kraja sezone. Ako budem zadovoljan formom i nivoom svoje igre vjerovatno bih odigrao još jednu sezonu ovdje i onda završio igračku karijeru. Nakon toga planiram da se vratim u Crnu Goru i dolje da nastavim da živim”, kazao je Ivović i nastavio….
“Iskreno još nisam odlučio čime ću konkretno da se bavim. Mada mislim da će to teško biti trenerski poziv. Možda sportski sektor ako ljudi u Jadranu budu htijeli da im pomognem na neki način, ako ne imam i svoj privatnu biznis tako da nisam previše opterećen šta i kako poslije”.
SINJORE LEKA
Ivović u Reku ima status legende, prošle godine, mu je gradonačelnik Reka Sando Gandolfi predao italijanski pasoš, pa je sada i zvanično, bar u Italiji, sinjore Leka.
Pasoš je dobio u redovnoj proceduri, na osnovu boravka više od 10 godina.
“Pasoš sam po sebi mi nije neko dostignuće. Ne vjerujm da će mi se život sada nešto mnogo promijeniti na bolje. Ali sa druge strane pokazuju moju konstantnost i trajanje u jednim klubu kao što je Reko. Ja sam pasoš dobio regularanim putem, bez nekih užurabanih procedura ili po specijalnom nalogu nekog iz ministrastva. Nego zbog toga što sam imao prijavljen boravak 10 godina i više u Italiji a sve te godine sam igrao za Reko. Što pokazuje jednu veliku konstantnost koja je u sportu možda i najteža”, poručuje Ivović.
MALAGA USPJEH ZA SVA VREMENA
Priču sa igračem svjetske klase je nemoguće završiti bez povratka u prošlost. Ivović je prvu medalju, zlatnu sa “ajkulama” osvojio na Univerzijadi u Bangkoku 2007. godine, a godinu kasnije na Dan državnosti vaterpolsiti su ostvarili najveći uspjeh – osvojili zlato u Malagi.
“Najveći uspjeh. Prvo veliko takmičenje za bilo koji Crnoj Gori sport i odmah zlato. Iz te ekipe samo tri igrača su imala sreću da već osvajaju medalje na velikim takmičenjima. Za nas ostale to je bila prva medalja i svakako nas afirmisala na pravi način i pomogla da poslije ostvarimo karijere koje smo imali i još imamo. A opet dali smo vjetar u leđa drugim sportistima i sportovima u Crnoj Gori da misle da i oni mogu da naprave isto kao i mi. Nakon referenduma iz 2006, nije bilo lako krenuti stvarati sve iz nule, bez lige, saveza, cijele te neizvjesnosti koja se stvorila šta i kako, jer se znalo da je Srbija dobila koninuitet učešća na svim velikim takmičenjima a mi smo morali da krenemo od kvalifikacija za B Evropsko prvenstvo. Nevjerovatna je euforija bila u državi nakon Malage i mislim da nam je svima to najljepše sjećanje koje imamo iz karijera”, kazao je Ivović.
Ovo velikom uspjehu “ajkula” snimljen je i film “Šampioni iz Malage”.
“Znam za filim ali nisam još uspio da ga pogledam. Nadam se da će mi se brzo ukazati šansa da ga pogledam”, kazao je Ivović.
Pored brojnih individualnih priznanja (najbolji vaterpolista svijeta, brojne titule) sa Crnom Gorom si uzeo evropsko zlato, svjetsko srebro. Imala li žala za olimpijskom medaljom?
“Naravno da ima. Nije lako podnijeti činjenicu da niste uzeli olimpijsku medalju, a tri puta zaredom ste igrali polufinala. I to teško pada. Jer smo bili jako blizu. U sportu nikome ništa ne pripada nego za sve morate da se borite. Ali eto to je jedina medalja koja mojoj generaciji nedostaje. Nadamo se da će je buduće osvojiti”, rekao je Ivović.
VATERPOLO NEKAD I SAD
Ivović je prava osoba da uporedi vaterpolo nekad i sad. Na sceni, bazenu je preko 20 godina.
“Vaterpolo se dosta promjenio najviše što se pravila tiče, a opet suštinski nije previše. Iako zvuči paradoksalno ali je tako. Mjenjaju se previla da bi se igra očistila od kontakta ili nekog neželjenog držanja i “čupanja” i da bi sudije imale manje prilike da utiču na igru i budu protagonisti a oni su čini mi se samo još više upleteni u sve to. Jedino se dosta ubrzalo sve u kretnji u pravljenju akcija i pozicionih i sa igračem više i manje u odnosu kad sam ja počinjao da igram za seniorski tim”.
JADRAN I PRIMORAC
Jadran, Primorac su daleko od ranijih sezona, uspjeha, kada si ti igrao za ekipu sa Škvera . Koliko je relano u bliskoj budućnosti, da se opet nađemo u nekoj borbi za trofej, vrhu evropskog vaterpola ?
“Prvi razlog zašto su Primorac i Jadran daleko od zapaženih rezultata na evrposkoj sceni u odnosu na period kad sam ja igrao našu ligu je ekonomske prirode. Poslije su se na to nadovezali i problemi sa bazenim što je samo dodatno pogoršalo već lošu situaciju u klubovima. Dovoljno je dvije činjenice da pogledate. Koliko je igrača iz reprezentacije nekada igralo domaću ligu, i koji su stranci igrali tada. I to sve objašnjava. Mislim da se u zadnje dvije godine pomalo situacija popravlja ali u sportu koji nije profitablilan kao vaterpolo, ako neke državne strukture ne stanu iza, posebno lokalne samouprave teško ćemo opet imati pobjednika Lige šampiona ili vicešampiona Evrope. Naši igrači koji bi trebalo da budu nosioci igre svojih ekipa čim im istekne osnovni ugovor odmah idu vani u druge klubove – bez obzira koji je to novac jer ih ne privlači da ostanu da igraju u maticnim klubovima. I u takvom ambijentu je teško bilo šta napraviti”, zaključio je Ivović.
Ovaj tekst je finansiran sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Ministarstva kulture i medija.
