Izvršni direktor Fudbalskog kluba Budućnost Predrag Kažić je pokrenuo inicijativu kojom želi da se zahvali i pokaže da klub ne zaboravlja svoje legende…
Cilj je jasan – Budućnost želi da svi koji su gradili ime Budućnosti kroz stogodišnju istoriju osjete da su i danas dio plavo-bijele porodice, jer Budućnost nije samo fudbalski klub. To je čista emocija. Klub sa tradicijom koji širi zajedništvo.
Prvi gost kluba bio je legendarni defanzivac Slavko Vlahović, čovjek koji je gotovo kompletan svoj život posvetio Budućnosti – od dolaska iz rodne Crvenke sa 20 godina pa praktično do penzije, Slavko je branio plavo-bijele boje – prvo kao fudbaler, a kasnije kao trener mlađih kategorija u kojima je bio pravi stvaralac i pedagog.
„Prijatno sam iznenađen pozivom i dočekom i hvala Budućnosti što polako želi da vrati osjećaj pripadnosti ljudima koji su veliki dio svog života posvetili klubu. Razgovarao sam sa direktorima Kažićem i Petrovićem, izvršni direktor izgleda kao ozbiljna osoba sa pravim namjerama, kaže da želi da ugosti legende kluba, ispoštuje ih, uvaži, pokupi njihova iskustva, ali svemu treba vremena“, rekao je Slavko Vlahović, prije nego što je napustio naš Kamp na Starom aerodromu…
„Kažem, ima lijepe namjere, i vjerujem da će sa timom ljudi koji ima oko sebe – mislim na operativce koji su posvećeni radu u klubu i koji svakodnevno rješavanju probleme – uspjeti u tim namjerama. Pričali smo sasvim otvoreno o svemu, posebno o mlađim kategorijama, jer je Budućnost uvijek bila rasadnik talenata, kao što je i danas“.
Vlahović je jedan od najdugovječnijih kapitena Budućnosti (igrao za “plave” od 1977. do 1991), fudbaler sa najviše odigranih zvaničnih utakmica u plavo-bijelom dresu (413), drugi na vječnoj listi po prvoligaškim nastupima u jugoslovenskom fudbalu (iza legendarnog Envera Marića), čovjek koga je Podgorica obožavala zbog hrabrosti, srčanosti i požrtvovanosti. I čovjek koji je kao saigrač i kapiten ispratio veliki broj velikih igrača za 15 godina.
Legenda u pravom smislu te riječi.
Iz ruka izvršnog direktora Kažića i sportskog direktora Gavrila Petrovića – kome je bio trener u mlađim kategorijama – je dobio kristalni globus sa posvetom, kao i monografiju „Ponosna prošlost, jedna je Budućnost“ posvećena stogodišnjici našeg kluba koja će zvanično biti objavljena uskoro (i u kojoj upravo Stanko ima svoj doživljaj Budućnosti iz ličnog ugla). Sastanak je protekao u prijateljskom tonu i sa željom da se ponovo vide, jer Slavko Vlahović je itekako neko ko kritikom može da unaprijedi funkcionisanje kluba.
„Pričali smo o Foči koju su naši omladinci ljetos osvojili i kako je moja generacija dječaka otvorila put Budućnosti na taj priznati međunarodni turnir, na kome je čak igrala i reprezentacija Engleske. Lijepo smo se ispričali, usaglasili se da Budućnost mora da bude maksimalno ozbiljna, ozbiljnija nego što je trenutno jer ima sjajne uslove za rad, a kompletan sastanak sam doživio maksimalno emotivno, jer sam emotivan čovjek i čak sam u jednom trenutku i zasuzio. Pun lijepih utisaka napuštam Kamp, a rekao sam i Kažiću i Petroviću, bez ikakvog nametanja da Slavka Vlahovića uvijek mogu da zovnu za savjet ili pomoć ukoliko mogu da pomognem“.
