Podmlađena Budućnost je položila ispit na prvom koraku: “plavo-bijeli” su prethodnog vikenda savladali Jedinstvo u gostima (1:0), a prosjek godina tima koji je igrao u Bijelom Polju (ali i završio meč) je bio nešto više od 25.
Najmlađi starter u mladom timu Budućnosti, za koji su – između ostalih – počeli Damjan Dakić (2004. godište), Danilo Vukanić (2006) i Lazar Savović (2008), vrlo brzo šansu dobio i Matija Jovanović (2008) umjesto povrijeđenog Zorana Petrovića, bio je Matija Rakčević.
Talentovani dječak rođen 2009. godine.
Šesnaestogodišnji vezista je sa drugovima iz omladinaca Lazarom Popovićem (2009), Petrom Vujovićem (2009) i Novakom Fatićem (2008) – sva trojica bila na klupi protiv Jedinstva – priključen prvom timu prije petnaestak dana, a na dan utakmice se Bjelopoljcima šef stručnog štaba Dejan Vukićević mu je poručio: Počinješ!
„Očekivao sam da ću jednog dana debitovati, to sam čekao od kada sam priključen prvom timu, ali iskreno: nisam ni sanjao da će to biti sada, i još u startnih 11. Bio sam iznenađen kad sam čuo da počinjem meč, ali i presrećan. To je trenutak o kojem sam maštao, jer je Budućnost najveći klub u državi i igrati u plavom ima posebnu težinu. Ostao sam miran, samo sam pomislio da moram da dam sve od sebe”, rekao je Rakčević nakon debija.
“Plavi” su slavili golom Savovića na sjajnu asistenciju Momčila Raspopovića, a naš debitant je igrao do 83. minuta – bio je miran, požrtvovan, tačan…
„Zadovoljan sam svojom igrom, a posebno važnom pobjedom, ali znam da mogu i moram još bolje. Dao sam sve što sam mogao u tom trenutku, ali sam svjestan da ima prostora za napredak. Na meni je da radim i učim iz dana u dan i da vrijedno treniram. Nadam se da sam opravdao očekivanja stručnog štaba i saigrača i trudiću se da budem bolji u narednim utakmicama kada dobijem šansu“.
Rakčević je – kao i većina njegovih drugara koji su priključeni prvom timu Budućnosti – po godištu kadet, počeo je sezonu među omladincima, igrao Ligu šampiona protiv velškog Haverfordvesta i danskog Midtjilanda, a onda je uskočio u početnu postavu…
„Sve se izdešavalo brzo — od poziva da treniram za prvi tim do utakmice i samog izlaska na teren u startnih 11 — ali iskreno: bio sam spreman. Cijele sezone treniram maksimalno, radujem se svakom treningu, prvi tim je došao kao nagrada, a utakmica – premija. Bitno mi je bilo samo da sam fokusiran i da pomognem ekipi”, pojasnio je plavo-bijeli broj 14.
Sve mu je lakše bilo uz godinu starijeg Savovića koji igra drugu pravu sezonu (treću od debija) u prvom timu plavih – zajedno sa Vukanićem, još jednim talentovanim igračem iz plejade mlađih, držali su sredinu terena koja je ukupno imala 52 godine…
„Savke i ja se znamo odavno, igrali smo zajedno godinama u mlađim kategorijama i to mi je stvarno mnogo pomoglo. Lako se razumijemo na terenu, pa mi je bilo lakše da se uklopim u igru. Takva hemija puno znači, pogotovo kad debitujete“, jasan je Rakčević, koji se na trenutak vratio na utakmicu protiv Jedinstva…
„Nije bilo lako, ali smo uzeli tri boda protiv dobre ekipe i to na teškom terenu. Srećan sam što sam debitovao baš u pobjedi i što smo svi pokazali karakter. Nadam se da je trijumf u Bijelom Polju samo početak niza“.
Prvi san je ostvaren, želi još da sanja u “plavom”, a onda i neke veće snove… A slično maštaju i njegovi klasići – Popović, Vujović, Fatić, Jovanović koji je debitovao početkom sezone.
„Dobili smo šansu u prvom timu, guramo jedni druge, pričamo, hrabrimo se, jer je “skok” iz omladinca u prvi tim veliki korak, ali vjerujem da smo spremni i hvala stručnom štabu na povjerenju. Svima nama mnogo znači prilika što smo u prvom timu Budućnosti, vjerujem da će i moji drugari uskoro dobiti šansu da debituju i znam da će da budu spremni. Svi radimo kao tim i svi se radujemo uspjesima drugih“, poručio je Matija Rakčević, koji je ljetos prošao pripreme prvog tima zajedno sa pomenutima Vujovićem i Popovićem, te Petrom Rešetarom i golmanom Simonom Sošićem.
