Piše: Igor Hrvatin
Sinoć su Čikago Bulsi u svom “Junajted centru” povukli broj 1. sjetiće se mnogi naravno radi se o Deriku Rouzu (engleski Ruža) momku koji je nastupao za legendarnu franšizu od 2008 – 2016.
Te 2008.godine u prvoj rundi kao prvi pik sa drafta u “grad vjetrova” stiže jedan mladić koji će u kratkom vremenskom periodu zapaliti maštu navijača Čikaga i podsjetiti sve stanovnike na neka mnogo ljepša i uspješnija vremena. Spavali su dugo Bulsi poslije odlaska najvećeg, Majkla Džordana i kao što to biva uspjeh se ne može postići i ponoviti preko noći.
Dugo je trebalo Čikagu da se približi tim danima ali nada je stigla u grad te 2008 godine.
Nismo ni slutili da gledamo novog najboljeg novajliju a onda i najboljeg igrača lige (MVP) tokom sezone 2011.godine fanovi su gledali košarkašku renesansu Čikaga, legendarni duel u prvoj sezoni Derika Rouza protiv tadašnjih šampiona Bostona i sedam dramatičnih utakmica u kojima je dečko sa brojem jedan na ledjima nosio svoj tim protiv tadašnje strašne ekipe iz Masačusetsa, predvođene velikanima: Rondo, Garnet, Alen i Pirs.
Nije ga poraz u tom duelu obeshrabrio, nastavio je da radi nevjerovatne stvari Derek. Tokom sezone 2011. godine vratio je “Bikove” na prvo mjesto NBA lige i svojim spektakularnim partijama sebe pozicionirao kao najkorisnijeg odnosno najboljeg igrača tokom te sezone. Sezone u kojoj je uspio da Čikago dogura do finala istočne konferencije u kojoj su Rouza čekali Majami Hit, sa velikom trojkom (Kris Boš, Dvejn Vejd i Lebron Džejms).
Nije mogao Rouz jedina prava zvijezda sam protiv tri super stara – Majami je u pet utakmica odnio prevagu. Stvarno, kada se sjetimo tih godina, gledali smo od Dereka neke nevjerovatne stvari, pravi košarkaški spektakl i to sa sa pozicije pleja, sa koje je napadao obruč i išao direktno na centre preko kojih je zakucavao, vidjeli smo od njega neobjašnjive promjene pravca, nisu mogli da ga zaustave ponekad ni dva ni tri protivnička igrača.
Na njegovu žalost zaustavilo ga je njegovo tijelo, ta koljena koja su mu dala nevjerovatnu eksploziju i atletske sposobnosti nisu mogla da isprate njegove ambicije i počele su povrede.
Povrede koje kako su dolazile jedna za drugom, oduzimale su po dio njegovih nevjerovatnih sposobnosti i Ruža (Rouz) počela je polako da vene.
Poslije Čikaga imao je epizode u Njujorku, Klivlendu, Detroitu i Memfisu ali one su bile blijede kopije nekadašnjeg igrača broj jedan NBA lige.
Danas ko je pratio društvene mreže mogao je da vidi da Derik više ne može da skoči ni približno kao prije, gotovo da ne može ni obruč da dotakne.
Ostaće vječno pitanje šta da su ga povrede zaobišle, kuda bi odveo Čikago i sebe samog.
(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije Sportski.me).
