Piše: Vladimir Kuzmanović
I evo mene ponovo. Neko se sjeća, neko ne, nekome je drago, nekome nije al’ svakako ponovo sam tu sa vama zahvaljujući mom dragom prijatelju Veliboru, da bacimo pogled na dešavanja u prvom kolu plej ofa.
Mnogi od vas imaju svoje favorite za F4, mnogima se dopada i sam rasplet ali ostaje utisak da je cio region i armija navijača, očekivao makar jednog srpskog predstavnika u doigravanju. Otuda, normalno je, da je i interesovanje za plej of 25/26 za nijansu manje. To svakako ne utiče na sam kvalitet utakmica i onoga što smo vidjeli u prethodna dva dana. No, krenimo redom.
Olimpijakos Monako
Iako su sve moje simpatije na strani crveno bijelih iz Pireja, ne mogu da se otmem utisku da me Monako podsjeća na onaj moj BFC iz devedesetih. Klub u problemima, igrača na klupi malo, otpisani od javnosti, igraju zaista dobru košarku. Zanemarili su sve što im ne ide na ruku i žele što dalje, da dokažu ko su. Mislim da je i sam plasman u 8 najboljih uspjeh ali je i ova utakmica, dobrih 30-tak minuta pokazala da žele više.
Da li je to moguće bez brejka u Pireju, sumnjam a kako stvari stoje Olimpijakos ove sezone igra zaista dobro iako nikad ne bih tipovao na preporod Dorsija, naročito poslije prethodne sezone. U svakom slučaju 20 poena Vezenkova, “dabl dabl” Miutinova i dodatni dvocifren učinak čak trojice igrača, govori da Olimpijakos ništa neće prepustiti slučaju, makar ne u prve dvije utakmicu. Šta će biti u Monaku i koliko će snage ostati za revanš, ostaje da se vidi. Inače, kuriozitet sa utakmice jeste poništen koš Dorsija sa pola terena. U moru čudnih, da ne kažem neku težu riječ, sudijskih odluka u toku cijele sezone, ovo je baš bio primer kako se snaći kada dobiješ faul i uspiješ da šutneš, ne da baciš već da šutneš na koš. Naravno ostali smo zbunjeni a pojedini čak i izgubili opklade da li će koš biti priznat. Nadam se da će iduća sezona biti bolja po tom pitanju.
Valensija Panatenaikos
Naravno mnogo je loše kada za protivnika u četvrtfinalu dobijete atinske zelene, bez obzira sa koje pozicije startujete. Sve što je pratilo ovaj tim tokom cele sezone je poprilično kontroverzno i na kraju nesimpatično iako je presednik kluba, mlađani Janakopulos katkada imao poentu. U svakom slučaju tim sa mnogo problema, loše komunikacije, odstranjenim igračima i velikom broju kazni, jeste i domaćin fajnal fora, što hteli ne hteli, moramo da ubacimo u jednačinu.
Njihova pobjeda u Valesniji je bila teška i zaslužena, moguće i zato što nismo viđali toliko promašaja domaćih igrača iz otvorenih pozicija tokom sezone. Možda imaju pritisak da ovu seriju pretvore u potpuno ostvarenje snova. Sam kraj utakmice i onih dve sekunde, nisu podložne nekoj analizi kojima smo skloni, jednostavno dobra odbrana Panatenaikosa i zasluženi veliki brejk. Ipak ako mogu malo više o poslednjem napadu zelenih… Naime, logično je bilo da Nan bude taj koji rešava i iskreno, malo sam razočaran. Ne načinom na koji je sebi stvorio poziciju već što je to bio čist promašaj na stranu što odbrana pravi grešku i faul pravi naknadno. A onda promašeno slobodno bacanje kako kažu najboljeg igrača Evrolige. Nerijetko kažem “Džaba 90% šut sa slobodnih ako ne postigneš one bitne” a Nan to nije učinio. No, važniji uzrok poraza leži u neverovatnih 6/33 za 3 domaćina. Možda ruke nisu tako opuštene kada je ulog (ne)očekivano veliki.
Fenerbahče Žalgiris
Loša serija utakmica Fenera u okviru regularnog dijela je ipak zaustavljena. Najzad jedna utakmica u kojoj su domaćini imali potpunu kontrolu igre već od sedmog osmog minuta. Ono što je krasilo tim iz Istanbula tokom cijele sezone, dobra odbrana i odlični procenti šuta u preciznoj igri, najzad se pojavilo u utakmici u kojoj više od samog rivaliteta timova, postoji i taj odnos Šarasa i tima u kojem je počeo svoj trenerski put.
Izašao je kao pobjednik zahvaljujući prije svih, Boldvinu i Biberoviću koji su imali fantastično šutersko veče ali i izuzetno odbrani koja je terala igrače na iznuđene šuteve i iznućena riješenja na koja nisu navikli. Ako se tome doda i činjenica da je Fener imao samo 9 izgubljenih lopti, što je u plej of utakmicama, a i inače, veliki kapital, onda izgleda da su igrači, kao aktuelni prvaci Evrolige, spremni za novi fajnal 4 i novu titulu.
Naravno dalek je put do toga, bez obzira na odličnu partiju cele ekipe i to iz nekoliko razloga. Prvi, što se Žalgiris nikada ne predaje i što sa tog aspekta imaju sve moje simpatije i drugi što je mjesto odigravanja najteže moguće za odbranu titule. Ah da, utisak sa utakmice…Šaras nešto govori Biberoviću sa njegovim klasičnim, prepoznatljivim gestikulacijama a Tarik možda sluša, možda ne. Definitivno je posljednji izdanak one stare škole trenera kojima savremena košarka nije naklonjena. Vidjećemo kako će se to odvijati u veoma skoroj budućnosti.
Real Hapoel
Posljednji meč prvog kola igrao se na terenu najdominantnije evroligaške ekipe, kada su u pitanju utakmice kod kuće. Real je ugostio Hapoel u jednoj, ipak košarkaškoj atmosferi. Prijetilo nam je da se utakmica, kao i sve ostale u Španiji u regularnom dijelu sezone, igraju bez publike ali se srećom došlo do kakvog takvog riješenja. Da li je Evroliga u stanju da učini nešto po tom pitanju u sljedećoj sezoni, ostaje da se vidi. Ali… Sumnjam da ćemo vidjeti neko zadovoljavajuće riješenje.
Što se Hapoela tiče, divno je kada zajedno sa Valensijom osveže plej of i opravdaju ulazak u društvo najboljih. Posebno me raduje što je Dimitris Itudis ponovo na parketima Evrolige (doduše i izašao je sa istog prije vremena). U izostanku pravog domaćeg terena, uz blage padove tokom sezone, zasluženo su izborili svoje mesto, doduše ne kao domaćini, što je u jednom trenutku sezone izgledalo ostvarivo.
Otvaranje utakmice obilježila su dva momenta, serija trojki neverovatnog Kampaca i ono što je nagovještavalo dugoročniji problem, povreda Tavaresa. Kuriozitet prvog poluvremena jeste činjenica da Real nije imao izgubljenu loptu do 17. minuta utakmice, pa je uz sve viđeno logično da su na mene ostavili najbolji utisak. Igrači sa isuviše mnogo iskustva u igranju ovakvih utakmica, definitivno imaju prednost naročito kada se uzme u obzir da Brajant očigledno nije potpuno zdrav što smo saznali u poluvremenu u izjavi Dimitrisa Itudisa. Za Tavaresa ćemo tek znati u narednim danima.
Ova utakmica je sasvim neočekivano dobila neizvjesnu završnicu, poslije mnogo prekida u posljednjem minutu uz konststaciju da je Real ipak više pokazao i zasluženo pobijedio. Inače ova utakmica nam je donijela jedinu promijenu odbrane u svim utakmicama koje smo gledali, ukoliko sam sve stigao da ispratim. Hapoel je dobar dio drugog poluvremena igrao zonu što je upravo bila karakteristika Serđa Skariolo koji je sklon takvim momentima.
Sve u svemu osim brejka Panatenaikosa (što za mnoge nije iznenađenje), svjedoci smo očekivanih rezultata poslije prvog kola četvrtfinala plej ofa. Šta nas čeka u narednim utakmicama, pratimo zajedno.
Veliki pozdrav od čika Kuzme.
