Fudbalski klub Budućnost večeras je proslavio 100. godina postojanja.
Centralna svečanost održana je na Trgu nezavisnosti, kojom je najveći crnogorski klub obilježio veliki jubilej.
“12. juna 1925. godine svanula je jedna podgorička zora i niko nije mogao naslutiti da će ta zora postati skuplja vijeka i niko nije mogao pretpostaviti da će iz te zore nastati Budućnosti i da će boje te zore postati boje ovog grada”, kazao je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović.
FK Budućnost osnovan je kao Radničko sportsko društvo Zora. Kasnije je klub mijenjao ime u Građanski sportski klub Budućnost, pa u Sportski klub Crna Gora, da bi konačno dobio naziv Budućnost nakon Drugog svjetskog rata.
“Vijek postojanja je svjedočanstvo ljubavi svih koji su bili dio ove nevjerovatne priče. Tu prije svega mislim na Milana Rogošića, Miša Folića, Boža Dedovića, Danila Karadžića, Slavka Vlahovića, Janka i Anta Miročevića. Ovdje sam napravio prve korake u karijeri i naučio što je posvećenost fudbalu. Svaki trenutak proveden u dresu Budućnosti bio je osnov moje karijere i zahvalan sam svima koji su značajno uticali na razvoj moje karijere. Iskreno se nadam da sam makar malo vratio ono što je Budućnost meni dala kao igraču“, kazao je predsjednik FSCG Dejan Savićević.
Savićević je dres Budućnosti nosio od 1983. do 1988. godine.
“Razvoj Budućnosti imao sam prilike da gledam kroz različite prizme. Kao dječak iz Titograda, preko igrača kluba, kao i predsjednika Saveza, i mogu slobodno reći da je Budućnost veliki klub i pravi reprezent našeg grada”.
Savićević je predsjedniku UO FK Budućnost Bošku Kovačeviću poklonio uramljen dres reprezentacije Crne Gore sa brojem 100 – u znak velikog jubileja.
“Iako nije osvojila trofej u Jugoslaviji, tada titogradska, a danas podgorička Budućnost, bila je rame uz rame sa velikanima u jednom segmentu. Stasavali su vrhunski igrači koji su postajali reprezentativci i igrali za velike evropske klubove. U tom je naš klub bio šampion i posebno me raduje što se u klubu rađaju novi šampioni koji će nas predstavljati na najbolji mogući način”, kazao je Savićević.
Prvi čovjek Budućnosti Boško Kovačević poručio je da je Budućnost simbol Podgorice i neizbrisivi dio naše sportske i društvene baštine.
“Želim da izrazim zahvalnost svima koji ste svojim radom koji ste radom, društvom i ljubavlju da ovaj klub opstane i raste kroz cijelo stoljeće. Budućnost je osnovana davne 1925. godine kao plod ljubavi prema fudbala u tadašnjoj Podgorici. Teško je riječima opisati sve što je ovaj klub prošao za ovih 100 godina. Od vremena kada se igralo na šljaci do modernih stadiona, titula i evropskih nastupa. Svaka decenija nosi svoju priču, svoje heroje… Svaki trenutak je utkan u FK Budućnost. Budućnost nikada nije bila samo klub, već ideja i pokret, snaga koja je ujedinjavala, bila je doma za hiljade mladih… Budućnost je iznjedrila legende koje su postale simbol vremena, a kada govorimo o Budućnosti ne možemo da ne spomenemo navijače. Oni su uvijek tu, i u dobru i u zlu, Varvari su postali identitet Budućnosti. Vaša pjesma, podrška i strast uvijek su nam davali vjetar u leđa. Ovaj jubilej nije samo podsjećanje na prošlost, več i poziv na budućnost. Na nama je da čuvamo ime Budućnosti, da nastavimo da ulažemo u našu omaldinu, da njegujemo sportski duh i borimo se sa još više uspjeha, kako na terenu, tako i van njega. Da Budućnost ostane uzor, lider i uzdanica crnogorskog sporta. Budućnost nije samo ime već i obaveza da ostane mladima kao sportski ambasador grada i države”, rekao je Kovačević.
Najvljeno je odigravanje meča legendi kluba, te otvaranje muzeja, promocija monografije…
“Raduj se Podgorice – imaš se čemu radovati, slavi Podgorice – imaš šta proslaviti. Medun i Duklja, Ribnica i Morača, Ljubović i Gorica, sa njima FK Budućnost predstavljaju najsvjetlije luče ovog grada. One koje nas odvajaju od drugih i one po kojima nas drugi prepoznaju. Fudbalski klub Budućnost je uspješna sportska priča. To je priča o životu, o usponima, padovima, porazima, o velikim postignućima kakva su bila ona iz 1965. i 1977. godine o kojima je brujala velika Jugoslavija. Ali i priča o selidbama u niže fudbalske rangove. Budućnost je priča o porodici, o vjernim navijačima, koji su svoj klub i u dobru i u zlu, i onda kada je trebalo bodriti naše vedete, naše fudbalske virtouze kakvi su bili Tonko Miročević, Caco Ljumović, Dragan Vujović, Dejo Savićević ili Predrag Mijatović, ali i onda kada je trebalo aplaudirati protivniku boljem od sebe. Publika je nosila Budućnost, a Budućnost je uzvratila i učinila da se stvori taj kult dostojanstvene i objektivne podgoričke publike”, naveo je Mujović.
Fudbaleri aktuelne generacije “plavih”, prvaci Crne Gore, pojavili su se na binu.
“Budućnost je i ideja koja nas okuplja, koja nas sabira, koja se prenosi s koljena na koljeno i od koje nema odstupanja. Sto godina otkad smo s tobom mi je poklič, ali i spoznaja koliko je veliki broj generacija utkao sebe u ovaj klub. A oni, igrači, bili su i ostali ljubimci sportske Podgorice. O njima se pričalo na svakom koraku – pričalo se u Hamzinoj poslastičarnici, pričalo se u hotelu Crna Gora, pričalo se u Radovču, na ćošku kod pošte, pričalo se kod frizera, kod obućara. Ovaj grad je živio za nedjeljne fudbalske svetkovine pod Goricom”, kazao je Mujović.
Zaključio je:
“Slušajući radio prenos 1988. godine iz Tuzle, dobro sam upamtio riječi reportera koji je rekao: danas se na stadionu Tušanj sastaju dvije ekipe sa najljepšim imenom – Sloboda i Budućnost. Slobodu živimo, u slobodi uživamo, a Budućnost gradimo i želimo da bude svijetla i prosperitetna. Neka je vječna Crna Gora, neka je vječna Podgorica, neka je vječan Fudbalski klub Budućnost”.
