Piše: B.R.
Postoji ona rečenica koja se često čuje među navijačima: “Nije problem kad izgubiš, problem je kad ne znaš zašto si izgubio.” Budućnost ovog ljeta djeluje upravo tako – kao ekipa i klub koji su poraženi na svim frontovima, a da još nisu ni sjeli da priznaju sebi gdje su pogriješili.
Sezona je završena sa planovima i nadama. U žrijebu kvalifikacija za Evropu otvorio se put kakav se rijetko viđa. Nije bilo “giganta” ili “nedodirljivih” rivala.
Put do 4. kola kvalifikacija za Ligu konferencija vodio je preko Moldavije i San Marina.
Na papiru protivnici koji se moraju proći, u realnosti – velika bruka ljeta. Ispadanje koje je zaboljelo više nego ijedan poraz u domaćem prvenstvu, jer nije riječ samo o sportskom neuspjehu, nego i o protraćenoj šansi da klub finansijski i reputaciono zakorači naprijed.
Kao da to nije bilo dovoljno, uprava je u istom periodu prodala jednog od ključnih ljudi zadnje linije – Dragana Grivića. I to ne na kraju sezone, ne nakon što se završi evropska avantura, nego baš uoči najvažnijih utakmica ljeta. Signal poslat ekipi bio je jasan: prioritet su računi, a ne rezultat.
Upravni haos samo je produbio krizu. Glasine o sukobima, odlukama “preko noći”, nepostojanju dugoročnog plana – sve to je izašlo u javnost, a u klubu kao da niko nije osjećao potrebu da stane pred navijače i objasni. U fudbalu tišina rijetko znači snagu – obično znači da nema šta pametno da se kaže.
Da ironija bude potpuna, pojačanja su stigla – ali tek poslije ispadanja iz Evrope. Igrači koji su trebali biti aduti u evropskim mečevima došli su kad su reflektori već “pogašeni”. Kao da je neko u klubu unaprijed računao na eliminaciju, pa kupovao “za domaće prilike”, umjesto da planira za nešto veće.
Rezultat svega ovoga? Klub koji je imao otvoren put da napravi iskorak završio je u poziciji da se vadi u prvenstvu i Kupu, navijači razočarani, a kritičari puni materijala.
Ove greške ne mogu se sakriti pričom o “dugoročnoj viziji” – jer vizija ne postoji ako se svodi na gašenje požara iz nedjelje u nedjelju.
Ovo ljeto trebalo je da bude prekretnica, a pretvorilo se u podsjetnik na sve slabosti našeg najtrofejnijeg kluba: neplanski rad, manjak hrabrosti u ključnim momentima, upravu koja misli kvartalno, a ne decenijski, i odnos prema navijačima koji graniči sa potcjenjivanjem.
Ipak, fudbal ne oprašta – on pamti.
Pamte ga i navijači, a i istorija.
Ako Budućnost želi da se vrati na pravi put, mora da shvati da propuštene šanse u Evropi ne vraćaš lako, a povjerenje publike još teže. Iduće ljeto sigurno neće biti “otvoreno” kao ovo.
(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije Sportski.me)
