Jedna po jedna legenda polako dolaze do svoje druge kuće – FK Budućnost je u svojim prostorijama na Starom aerodromu, uz razgovor, uspomene i neizbježne emocije ugostio još jednog člana zlatne generacije iz 1977. godine – Čedomira Čeda Miloševića, fudbalera koji je nosio plavi dres u jednom od najslavnijih perioda klupske istorije.
Milošević je dres Budućnosti nosio od 1975. do 1978. godine, bio je i dio generacije koja je igrala drugo finale Kupa maršala Tita 1977. godine na beogradskoj Marakani – utakmicu koja je zauvijek ostala upisana u kolektivno pamćenje grada i kluba.
I o kojoj se priča i dan danas…
“Zahvaljujem se klubu na dočeku, prijateljski smo razgovarali, prisjećali se velikih utakmica. Prijatno sam iznenađen planovima i ciljevima kluba i želim mu sve najbolje”, rekao je Milošević nakon sastanka sa izvršnim direktorom Predragom Kažićem.
Upravo se najviše pričalo o toj utakmici sa Hajdukom na Marakani i o tom Kupu, koji je neko od naših legendarnih igrača uporedio sa današnjim finalem – ni manje, ni više – nego: finalem Lige Evrope…
„Nije to bilo kao danas, kada se igranje Kupa doživljava najčešće kao suvišna obaveza. Svim klubovima je bio cilj da doguraju što dalje, da osvoje pehar.“
Za njega i njegove saigrače, igranje u Kupu bilo je pitanje časti, a Budućnost klub koji je imao jasnu ideju i snagu da je sprovede.
„Budućnost je tada bila ozbiljan projekat, koji je okupio najbolje crnogorske igrače. Pored najtalentovanijih iz sopstvene škole, regrutovala je fudbalere sa Cetinja, iz Nikšića, Danilovgrada i drugih krajeva… Praktično bila je to crnogorska reprezentacija.“
A toj reprezentaciji je u finalu nedostajalo baš malo – imali su igru, publiku na svojoj strani, ali nakon regularnog dijela je bilo 0:0, da bi nam presudili produžeci…
„Gdje god da smo izašli, bili smo okruženi Crnogorcima. Imali smo osjećaj da je pola Crne Gore došlo da navija za nas Bili smo uvjereni da možemo da pobijedimo veliki Hajduk. Ostala je velika žal.“
Za Miloševića, kao i za cijelu tu generaciju, Budućnost nije bila samo klub – bila je način života.
„Titograd je tih godina živio za fudbal. Na treninzima nas je gledalo po nekoliko hiljada ljudi. Danima pred finale se pričalo samo o tome, pravili planovi kako da se dođe do Beograda“
Današnja posjeta klubu bila je prilika da se još jednom potvrdi neraskidiva veza između Budućnosti i njenih legendi. Milošević je dočekan uz zahvalnost i poštovanje, na poklon je dobio kristalni globus i monografiju našeg kluba – kao dio generacije koja je gradila identitet kluba i ostavila trag koji i danas traje.
Jer Budućnost nije samo rezultat. Budućnost je sjećanje, emocija i ljudi koji su je nosili…
