Sportska 2025. godina bila je uspješna i da, kada se sagleda u cjelini, predstavlja snažan signal da se crnogorski sport kreće u dobrom pravcu, kazao je predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta (COK) Dušan Simonović.
On je podsjetio da je 2025. godina donijela medalje sa evropskih i svjetskih takmičenja, ali i plasmane među deset, odnosno osam, najboljih selekcija svijeta u ekipnim sportovima.
„To nijesu mali dometi, ni po sportskim, ni po organizacionim kriterijumima. Ono što me posebno raduje jeste činjenica da su u velikom broju slučajeva nosioci tih rezultata bili mladi sportisti i sportistkinje, poput sjajne Andree Berišaj. To znači da ti uspjesi nijesu izolovani incidenti, već dio procesa i kontinuiteta“, rekao je Simonović agenciji MINA.
On je istakao da najvažniju vrijednost 2025. godine vidi u potvrdi da Crna Gora ima generacije koje dolaze i koje mogu da nose crnogorski sport u narednom periodu.
„Naša očekivanja su uvijek da budemo prvi, ali biti šesti, osmi, kvalifikovati se u košarci, odbojci, rukometu, vaterpolu, predstavlja veliki uspjeh. Ako uporedimo Crnu Goru sa državama slične veličine, sličnog broja stanovnika ili sličnog BDP-a, pa čak i sa nekim zemljama iz regiona, vrlo brzo dolazimo do jasnog odgovora: malo ko ima takve plasmane, a još manje kontinuitet u ekipnim sportovima“, rekao je Simonović.
Prema njegovim riječima, treba biti i krajnje realan – Crna Gora ima malu bazu sportista i izuzetno skromna ulaganja u sport.
„Izdvajanja iz državnog budžeta su ispod 0,2%, dok se evropski prosjek kreće između 0,6 i 0,8%. I to je prosjek, ne standard. Uprkos tome, naši sportisti i sportistkinje uspijevaju da se takmiče sa znatno bogatijim i brojnijim sportskim sistemima. Kritikovati se može i treba, ali samo ako se poznaje sport, razumiju procesi i uvažava kontekst. Sve drugo nije ni konstruktivno ni pošteno“, rekao je Simonović.
On je kazao je da država prepoznaje značaj sporta i da je to važno jasno reći. Prema njegovim riječima, u prethodnom periodu vidljiva je veća institucionalna pažnja prema sportu, bolja komunikacija sa sportskim sektorom i spremnost da se o sportu govori kao o javnom interesu, a ne samo kao o trošku.
„Saradnja sa Vladom Crne Gore, a posebno sa Ministarstvom sporta i mladih, bila je korektna i konstruktivna. Međutim, moramo biti potpuno realni i precizni: postojeća izdvajanja nijesu dovoljna da podmire stvarne potrebe crnogorskog sporta“, rekao je Simonović.On smatra da sport nije samo vrhunsko takmičenje i medalje, već zdravlje nacije, obrazovanje mladih, socijalna kohezija, međunarodna promocija države i dugoročna investicija. „Ako želimo rezultate, kontinuitet i sigurnost za sportiste, posebno mlade, onda finansiranje sporta mora biti strateško, a ne ad hoc. Zato smatram da je naredni iskorak upravo u sistemskom rješenju finansiranja, kroz jasne modele i instrumente poput Fonda za razvoj sporta, koji bi omogućio predvidivost, pravičnost i dugoročno planiranje“, rekao je Simonović.
Govoreći o ideji o osnivanju Fonda za razvoj sporta, on je kazao da je ta priča danas realnija nego ikada ranije.
„Važno je reći da ona više nije na nivou ideje ili političke poruke, već da je otvorena kao ozbiljna sistemska tema, uz sve veću svijest da postojeći model finansiranja sporta jednostavno nije održiv. Mi vjerujemo da je osnivanje Fonda moguće i neophodno, ali samo ako se pronađe model koji je zakonski utemeljen, finansijski realan i dugoročno održiv“, rekao je Simonović.
On je istakao da je COK iz tog razloga predložio konkretan model koji ne podrazumijeva dodatno opterećenje Budžeta, već bolje upravljanje postojećim i alternativnim izvorima sredstava.
„Prije svega, tu su državne i većinski državne kompanije, koje već danas izdvajaju značajna sredstva za sport kroz sponzorstva i donacije. Problem nije u tome da li se ta sredstva izdvajaju, već kako se raspoređuju. Danas je taj proces u velikoj mjeri nesistematičan, bez jasnih kriterijuma, bez praćenja efekata i stvarnog društvenog doprinosa“, rekao je Simonović.
On je precizirao da je drugi izuzetno važan stub prihod od igara na sreću.
„To je model koji funkcioniše u velikom broju evropskih zemalja, uključujući i naše susjede Hrvatsku i Sloveniju i koji se pokazao kao dobar. Uvođenjem posebnog namjenskog mehanizma ili poreza, dio tih sredstava mogao bi se direktno i zakonski usmjeriti u Fond, bez dodatnog opterećenja Budžeta. Nelogično je, čak, da ni jedan jedini cent od igara na sreću, ne ide sportu, oblasti koja je direktno generiše najveći dio tih sredstava“, rekao je Simonović.
Prema njegovim riječima, treći segment koji se u Crnoj Gori nedovoljno koristi su međunarodni i evropski fondovi.
„Razlog nije nedostatak sredstava, već nedostatak projektnih kapaciteta i stručne podrške sportskim organizacijama. Fond bi mogao imati poseban projektni tim za kandidovanje i sprovođenje ovih programa, pri čemu se troškovi tog tima ne bi finansirali iz državnog budžeta, već iz samih projekata, u skladu sa pravilima donatora“, rekao je predsjednik COK-a.
On smatra da dugoročno, postoji prostor i za inovativnije modele, poput usmjeravanja dijela prihoda od akciza na duvanske i alkoholne proizvode, što je praksa u nizu evropskih zemalja.
„Time bi se sport direktno povezao sa politikama javnog zdravlja i prevencije, u skladu sa ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih nacija. Naša ideja je i da COK ne bude direktni korisnik sredstava Fonda. Sredstva bi bila namijenjena isključivo savezima, programima i projektima od značaja za razvoj crnogorskog sporta, u skladu sa nacionalnom Strategijom razvoja sporta i njenim akcionim planovima“, rekao je Simonović.
On je precizirao da suština Fonda nije u stvaranju novog administrativnog sloja, već u uspostavljanju stabilnog, pravednog i predvidivog sistema finansiranja sporta.
„Ako želimo kontinuitet rezultata, razvoj mladih i dugoročnu održivost sportskog sistema, Fond nije pitanje izbora, već pitanje odgovornosti“, rekao je Simonović.
Govoreći o infrastrukturi, on je ponovio da je ona jedan od najvećih problema crnogorskog sporta i najvidljiviji simptom sistemskih slabosti, a ne jedini uzrok.
„Kada govorimo o sportskoj infrastrukturi, ne govorimo samo o broju objekata, već o njihovoj dostupnosti, kvalitetu, održavanju i ravnomjernoj raspoređenosti.
U Crnoj Gori imamo situaciju da se veliki broj sportova razvija u uslovima koji su daleko ispod savremenih standarda. Nedostaje nam dvorana u manjim sredinama, atletske staze koje ispunjavaju međunarodne norme, bazeni koji omogućavaju kontinuirani rad, ali i specijalizovani objekti za bazične i razvojne kategorije“, rekao je Simonović.
On je naglasio da je posebno izražen problem dostupnosti termina – „često nije pitanje da li objekat postoji, već da li je funkcionalno dostupan sportistima, posebno djeci i mladima“.
„U tom smislu, rješenja postoje, ali zahtijevaju strateški pristup. Javna–privatna partnerstva, jasni standardi za upravljanje objektima, povezivanje sporta sa turizmom i školskim sistemom, kao i uloga budućeg Fonda za razvoj sporta u sufinansiranju infrastrukture, mogu biti dio odgovora“, rekao je Simonović.
„Treba li Podgorica, kao glavni grad da bude standard i referenca za ostatak države – treba. Jer, ako Podgorica nema osnovnu sportsku infrastrukturu, onda je iluzorno očekivati da manji gradovi imaju bolje uslove.
Ovdje se ne radi o traženju krivca, već o potrebi za jasnim preuzimanjem odgovornosti i definisanjem rokova“, rekao je predsjednik krovne asocijacije crnogorskog sporta.
On je naglasio da sport ne može da se razvija na obećanjima i privremenim rješenjima.
„Potrebni su planovi koji su finansijski zatvoreni, realni i vremenski mjerljivi, uz jasno definisanu podjelu nadležnosti između lokalne samouprave, države i sportskih organizacija. Bez toga, nastavićemo da imamo vrhunske sportiste koji prave rezultate uprkos uslovima, a ne zahvaljujući njima. A to nije održiv model razvoja sporta, posebno ne u gradu koji treba da bude njegovo središte“, rekao je Simonović.
Govoreći o radu na izmjenama i dopunama Zakona o sportu, Simonović je kazao da je to ozbiljan, zahtjevan i inkluzivan proces i da je važno da javnost razumije da zakon ne može nastati niti se usvojiti preko noći.
„Zakon je prošao značajne faze i trenutno je, koliko znamo, u vladinoj proceduri. Ranije sam i javno rekao da je prethodni Zakon o sportu bio suštinski loš, a još lošije i njegove izmjene i dopune prije par godina, jer su rađene na brzinu, bez stvarnog razumijevanja sportskog sistema i bez provjerljive primjenjivosti u praksi. Za razliku od toga, sadašnji proces izmjena i dopuna Zakona bio je temeljan i vođen uz učešće relevantnih aktera“, rekao je Simonović.
On je naglasio da je u novim izmjenama i dopunama status COK-a kao krovne sportske organizacije jasno i nedvosmisleno prepoznat.
„Posebno želim da istaknem da rješenja koja se odnose na finansiranje COK-a nijesu izazvala nijednu primjedbu – ni u okviru Radne grupe, ni tokom javne rasprave, niti od bilo koje zainteresovane strane. To govori o širokom konsenzusu da je takav položaj i takav model finansiranja legitiman, opravdan i funkcionalan“, rekao je Simonović.
On je podsjetio da je COK u budžet sporta unio sopstveni budžet i da je dugo vremena bio posebna budžetska jedinica.
„Kasnije je, iz tehničkih razloga, taj iznos inkorporiran u ukupni budžet za sport. Naš zahtjev je bio 20 odsto, kasnije se govorilo o 15, a sada je predloženo rješenje na nivou 12 odsto. Smatramo da 12 odsto nije dovoljno da u potpunosti odgovori obimu nadležnosti, međunarodnim obavezama i razvojnim funkcijama koje COK ima“, rekao je Simonović.
Prema njegovim riječima, postavlja se i pitanje, da li i sve ono što se trenutno finansira iz sportskog budžeta, treba stvarno da bude samo njegov teret ili bi taj budžet trebalo da bude namijenjen isključivo za razvoj sporta.
„Naš stav je zato bio odgovoran i uravnotežen. Umjesto insistiranja isključivo na sopstvenim potrebama, vodili smo se principom sistemske solidarnosti. Smatrali smo da je važnije da se zakon donese, da se uspostavi jasan i stabilan okvir finansiranja sporta, nego da se proces blokira. Sport ne dobija ako se organizacije međusobno nadmeću za ograničena sredstva, sport dobija samo ako sistem funkcioniše“, rekao je Simonović.
On je naglasio da prihvatanje tog rješenja ne znači odricanje od ambicija, već razumijevanje realnosti i poštovanje šireg javnog interesa.
Odgovarajući na pitanje li da bi i treneri trebali da dobiju svoj zakonski regulisan status kazao da je status trenera jedno od ključnih, a istovremeno najduže zapostavljenih pitanja u crnogorskom sportu i da smatra da mora biti jasno i sistemski regulisano.
„Treneri su temelj svakog sportskog sistema. Oni su ti koji stvaraju sportiste, nose razvojne procese, rade sa djecom, mladima i vrhunskim sportistima, često u izuzetno teškim uslovima i bez elementarne sigurnosti. Paradoks je da od trenera očekujemo vrhunske rezultate, kontinuitet, odgovornost i profesionalizam, a da im istovremeno ne nudimo pravnu, socijalnu i profesionalnu sigurnost“, rekao je Simonović.
Prema njegovim riječima, danas veliki broj trenera radi bez jasno definisanog radno-pravnog statusa, nema kontinuitet socijalnog i penzijskog osiguranja, zavisi od kratkoročnih ugovora i nesigurnih izvora finansiranja i nema jasno prepoznatu profesiju u sistemu.
„To nije održivo. Ako želimo ozbiljan sport, moramo imati ozbiljno uređen status trenera. To podrazumijeva jasno definisane kriterijume za obavljanje trenerskog poziva, povezivanje sa obrazovnim sistemom i licenciranjem, ali i rješavanje pitanja radnih prava, socijalne sigurnosti i profesionalnog razvoja“, rekao je predsjendik COK-a.
Simonović je kazao da pad interesovanja publike za sportske manifestacije nije specifičnost Crne Gore, ali da je „izraženije vidljiv zbog veličine tržišta i dubokih društvenih promjena kroz koje smo prošli“.
„Publika se promijenila, kao i način na koji ljudi konzumiraju sport. Imamo digitalne platforme, društvene mreže, streaming servise, globalni sport dostupan u svakom trenutku. Mladi danas u jednom danu mogu pogledati NBA, Premier League i Ligu šampiona, često sa vrhunskom produkcijom. U takvoj konkurenciji, lokalni sport mora da se aktivno bori za pažnju, a ne da podrazumijeva lojalnost publike“, rekao je Simonović.
On je istakao da je drugi važan faktor kvalitet sportskog proizvoda kao cjelinu.
„To ne znači samo rezultat, već i infrastrukturu, komfor, termin odigravanja, atmosferu, sigurnost, cijenu karata, komunikaciju sa navijačima. Važno je naglasiti da rješenje ne leži u nostalgiji. Ne možemo vratiti osamdesete, ali možemo prilagoditi sport savremenom društvu“, rekao je Simonović.
Komentarišući nekoliko incidenata na utakmicama mlađih kategorija, on je kazao da je to ozbiljno upozorenje.
„Važno je da se prema tom problemu odnosimo odgovorno, bez relativizacije, ali i bez senzacionalizma. Incidente na sportskim manifestacijama, posebno u mlađim kategorijama, moramo posmatrati prije svega kao društveni problem koji se reflektuje na sport, a ne kao problem sporta samog po sebi“, rekao je Simonović.
On je naglasio da je sport ogledalo društva i da ukoliko je u društvu rast nasilja i poremećene vrijednosne sisteme, onda se to neminovno preliva i na tribine, terene i svlačionice.
„Činjenica da su najčešći izgrednici maloljetne osobe dodatno nas obavezuje da reagujemo sistemski, a ne represivno kao jedinom mjerom“, rekao je Simonović.
Prema njegovim riječima, jako važan stub je edukacija, jer djeca ne dolaze na teren sa nasiljem – ono se uči.
On je naglasio da su ključni treneri kao vaspitači, ne samo kao sportski stručnjaci, roditelji kao prvi model ponašanja, škole i lokalne zajednice koje moraju raditi na vrijednostima poštovanja, fer-pleja i tolerancije.
„Što je negdje i bio jedan od motiva da prosto pokrenemo priču sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija za uključivanje OVEP-a u školski kurikulum. To je program obrazovanja zasnovan na olimpijskim vrijednostima, koji je razvio MOK i već od naredne godine kreće kao pilot projekat u nekoliko crnogorskih osnovnih škola“, rekao je Simonović.
On je ponovio da sport mora biti dio šire preventivne politike, u saradnji sa obrazovnim sistemom, centrima za socijalni rad, policijom i lokalnim samoupravama.
„Kazne su potrebne, ali same po sebi nijesu dovoljne. Ako reagujemo tek kada se incident desi, već smo zakasnili. Zaštititi sport od nasilja znači zaštititi djecu, ali i sačuvati sport kao prostor u kojem se uče životne vrijednosti. Ako sport izgubi tu ulogu, izgubiće i smisao. Zato ovo nije pitanje jedne sezone ili jednog incidenta, već pitanje dugoročne odgovornosti cijelog sistema“, rekao je Simonović.
On je naglasio da je krovna asocijacija tokom 2025. godine svjesno otvorila prostor za razgovor o sportu izvan rezultata i medalja.
„Forumi i paneli koje smo organizovali nijesu imali za cilj samo da se govori o uspjesima, već da se javnosti približi ono sa čim se sportisti, treneri, roditelji i sportski radnici svakodnevno suočavaju, a što često ostaje nevidljivo. Značaj sporta je daleko širi od takmičarskog aspekta. Sport je jedan od najvažnijih alata javnog zdravlja. U zemlji u kojoj bilježimo porast gojaznosti kod djece, pad fizičke aktivnosti i rast mentalnih poteškoća kod mladih, sport predstavlja najprirodniji i najefikasniji oblik prevencije“, rekao je Simonović.
On je istakao da redovno bavljenje sportom ne utiče samo na fizičko zdravlje, već i na mentalnu stabilnost, otpornost na stres i razvoj zdravih navika koje se prenose u odraslo doba.
„Jednako važna je i društvena dimenzija sporta. Kroz sport djeca uče timski rad, disciplinu, odgovornost, poštovanje pravila i autoriteta, ali i kako da se nose sa porazom i neuspjehom. Sport je često prvo okruženje u kojem dijete izlazi iz porodičnog kruga i uči kako da funkcioniše u zajednici. Za veliki broj djece, posebno u osjetljivim sredinama, sport je i zaštitni faktor; prostor koji ih odvaja od rizičnih ponašanja i daje im osjećaj pripadnosti“, rekao je Simonović.
Komentarišući činjenicu sve većeg broja stranaca u nacionalnim ligama, on je kazao da je sport globalan i da prisustvo stranih igrača može podići kvalitet lige, profesionalne standarde, konkurenciju i interesovanje publike.
„Problem nastaje onda kada se izgubi mjera i kada nacionalne lige prestanu da budu razvojna platforma za domaće igrače. Nacionalne lige prije svega moraju imati razvojnu funkciju. Ako mladi crnogorski sportisti nemaju prostor da igraju, griješe, napreduju i preuzimaju odgovornost, onda gubimo smisao postojanja domaćih takmičenja. U tom slučaju, liga postaje samo prolazna stanica za strance, bez dugoročnih benefita za nacionalni sport“, rekao je Simonović.
Prema njegovium riječima, drugi problem je struktura i kvalitet stranaca.
„Ukoliko dolaze igrači koji zaista podižu nivo takmičenja, prenose znanje i profesionalne navike, to može biti korisno. Ali ako govorimo o velikom broju prosječnih ili kratkoročnih angažmana, onda se postavlja legitimno pitanje: kome to zapravo koristi? Klubovima možda kratkoročno, ali sistemu teško.
Zato mislim da rješenje nije u zabrani, već u pametnoj regulaciji“, rekao je Simonović.
On je naglasio da je posebno važno da se finansijski i sportski interesi klubova ne sudaraju sa interesom reprezentacije.
„Nacionalne selekcije se ne mogu graditi bez domaće baze igrača, a ta baza se stvara upravo u domaćim ligama“, rekao je Simonović.
Odgovarajući na pitanje koja mu je od sportskih funkcija – predsjendik Fudbalskog kluba Gorštak, Karate kluba Budućnost ili COK-a najdraža, kazao da mu je najteže da odgovori na to, jer sport za njega nikada nije bio pitanje titule, već smisla.
„Svaka od tih uloga nosila je drugačiju težinu i odgovornost, ali i drugačiju emociju. Period u Gorštaku i Budućnosti veže me za ono najčistije u sportu – rad na terenu, sa sportistima, trenerima, bez velikih reflektora i bez velikih sistema iza sebe. Tu se sport živi svakodnevno. Na te godine sam posebno ponosan jer su me naučile strpljenju, odgovornosti i realnosti sporta odozdo“, rekao je Simonović.
Prema njegovim riječima, funkcija u COK-u mu je, s druge strane, donijela najveću odgovornost.
„Tu više ne govorimo o jednom klubu ili jednom sportu, već o sistemu, o sportistima iz svih disciplina, o međunarodnom ugledu države, o vrijednostima olimpizma. Ako moram da izdvojim nešto na šta sam posebno ponosan, onda je to činjenica da je COK u tom periodu postao stabilna, prepoznata i kredibilna institucija, koja je sportiste stavila u centar i otvorila teme o kojima se ranije ćutalo, od mentalnog zdravlja, preko rodne ravnopravnosti, do zaštite integriteta u sportu“, rekao je Simonović.
On je naglasio da je najveći rezultat crnogorskog sporta olimpijska medalja iz Londona, ali da je isto tako ponosan na evropsko zlato sa karatistima i na finale kupa sa malim Gorštakom iz Kolašina.
„Medalje na najvećim takmičenjima uvijek izazovu posebnu emociju, ali iskreno, najviše me raduju oni trenuci koji potvrđuju da sport ima smisao. Kada vidite sportistu ili sportistkinju koji su iz skromnih uslova stigli do svjetske scene; kada mlada osoba kroz sport izgradi karakter; kada se reprezentacija, bez obzira na očekivanja, izbori sa jačima od sebe, to su trenuci zbog kojih vrijedi ostati u sportu cijeli život“, rekao je Simonović.
On je ponovio da najveći rezultat crnogorskog sporta nije jedna medalja, već činjenica da mala država, sa ograničenim resursima, iz godine u godinu uspijeva da bude prisutna, konkurentna i prepoznata na najvećoj sportskoj sceni.
„A svaki put kada se to desi, radujem se jednako – bez obzira na funkciju koju sam u tom trenutku obavljao“, zaključio je Simonović.
