Da mogu da biram – sve bih ponovo, istom strašću, istim putem i istom smjelošću, poručio je dugogodišnji fudbaler i trener Vojo Gardašević na promociji svoje knjige.
Riječ je o autobiografskim zapisima, fudbalskim memoarima, u kojima autor, kroz ličnu i sportsku priču, donosi svjedočanstvo o vremenu, izazovima, uspjesima i vrijednostima koje su obilježile njegov životni i profesionalni put.
Knjiga predstavlja intiman i iskren pogled na odluke, prekretnice i iskustva koja su oblikovala njegovu karijeru i ličnost.
U samom naslovu sažima se suština knjige koja govori o predanosti, hrabrosti i dosljednosti sebi.
U knjizi autobiografskih zapisa autor priča o njegovom stasavanju kao fudbalera u Crnoj Gori i Holandiji, trenerskim dometima dok je vodio klubove i reprezentacije u Iraku, Kuvajtu, Jordanu, Keniji, Sejšelima.
Legenda titogradskog, podgoričkog i crnogorskog fudbala, trener na tri kontinenta i selektor tri reprezentacije, kazao je na izuzetno posjećenoj promociji u Narodnoj bibljoteci Radosav Ljumović da je srećan jer je cijeli vijek radio ono što voli.
„Za ovo se živi, ja sam srećan čovjek. Cijeli vijek radim ono što volim. Fudbalu sam dao svoje srce, a on meni život. Hvala navijačima, saigračima, trenerima, prijateljima i porodici. Posebno hvala mojoj Kaći, uz njenu ljubav i podršku sve je bilo moguće. Moj životni san je ostvaren, da mogu da biram sve bih ponovio“, rekao je Gardašević.
Branko Krivokapić, koji je uredio knjigu, kazao je da su promociji prisustvovale legende crnogorskog sporta, odnosno reprezentacija fudbalskih velikana Crne Gore.
„Postoje ljudi koji igraju fudbal, oni kojima je poziv, profesija ili zanat, ali postoje i oni koji ga žive. Okupili smo se da bi se naklonili čovjeku koji u devetoj deceniji živi fudbal“, rekao je Krivokapić.
On je kazao da se kroz svaku priču u knjizi provlačila ista nit – disciplina, poštovanje i osjećaj odgovornosti, navodeći da Gardašević nikada nije gradio mit o sebi, niti je veličao sebe i tražio da bude u centru pažnje.
Govoreći o knjizi on je kazao da je ona dinamični putopis o životu i avanturama na tri kontinenta, a istovremeno i dokumenat istinskog živornog zanosa.
„Knjiga je nastala da sačuva vrijeme u kojem je riječ bila čvršća od ugovora, u kojem se igralo za grb, a ne za tržišnu vrijednost, u kojem je svlačionica bila škola i života i karaktera“, rekao je Krivokapić.
Fudbalski istoričar i publicista iz Iraka, Kadim Alabadi, kazao je da je srećan što ima priliku da u Crnoj Gori saopšti ličnu posvetu treneru Gardaševiću za životnu izvrsnost u fudbalu.
On je istakao da je imao privilegiju da bude svjedok karijere i dostignuća u fudbalu crnogorskog stručnjaka od ranih sedamdesetih do danas.
„Pratio sam njegov rad veoma blisko, posebno tokom boravka u Iraku i Jordanu. U pitanje je trener koji je potencirao disciplinu, imao jasnu viziju i prepoznatljiv stil igre, strogu i strukturisanu metodologiju“, rekao je Alabadi.
Prema njegovim riječima, uloga Gardaševića bila je i da otkriva i razvija mlade igrače koji su kasnije postali nosiooci igre nacionalnih timova.
„Uvijek je bio velika podršku igračima i doživljavali su ga kao oca. Neopisivo koliko je i dalje popularan među navijačima i građanima, ljudi i dalje pričaju na najljepši način o njemu i sa velikim poštovanjem“, rekao je Alabadi.
Urednik sportske redakcije TV Vijesti Saša Radović, kazao je da je Sve bih ponovo rijetka knjiga o fudbaleru i treneru koja je napisana u Crnoj Gori, navodeći da su rijetke prilike da se o fudbalu čita mimo uobičajenih stvari – pobjeda i poraza, tehnike i taktike, već da se posmatra kao način života.
“To nije priča samo o vezi Gardaševića i najljepše igre, već o jednom vremenu, Podgorici kakva je nekada bila, o odrastanju i porodici, ali i hrabrosti da se krene na put u nepoznato, u potrazi za novim izazovima, po čemu je Gardašević jedinstven“, rekao je Radović.
Govoreći o djelu, kazao je da na početku knjige upoznajemo dječaka koji je odrastao u teškom vremenu, u vrijeme rata, u gradu koji se tek oporavljao i uz dirljivu i tužnu priču o porodici i ratnim tragedijama koje su je zadesile.
„Taj dio je, iako kratak, važan, jer pokazuje koje su životne okolnosti oblikovale njegov karakter. A karakter su mu možda najbolje opisivali nadimci Britva, zbog načina na koji je igrao fudbal – oštro, precizno bez kalkulacija i Peča, što je tako autotentično podgorički“, rekao je Radović.
Ćerka legende Budućnosti i fudbalske Podgorice, Aleksandra Gardašević-Slavuljica, kazala je da knjiga prezentuje profesionalnu i divnu životnu priču, u kojoj ima mnogo odricanja, discipline, pobjeda, ali najviše karaktera.
„To je priča u kojoj se kroz njegove uspomene i puteve reflektuje i odrastanje mog brata i mene, jedno bajkovito djetinjistvo, slava, putovanja i kratarenja svijetom kada je to bila privilegija. Zato večeras ponovo živim sve tatine trijumfe, čujem pune stadione, glasove koji skandiraju njegovo ime, a ja ponosna Vojova kći“, rekla je Gardašević-Slavuljica.
Ona je naglasila da sam naslov knjige govori sam za sebe i predstavlja potvrdu da je njen otac u životu izabrao pravi put.
„Put koji, čak i da mu se pruži prilika, ne bi mijenjao. Smatram da je to vrhunac uspjeha i sreće – živjeti i cijeli život i raditi ono što voliš, uživati u životu i poslu, a na kraju reći sve bih ponovo“, rekla je Gardašević-Slavuljica.
Na kraju promocije Gardaševiću je na poklon uručen dres Budućnosti sa brojem tri.
Iz Fudbalskog kluba Budućnost, krajem prošle godine uručili su Gardaševiću kristalni globus namijenjen legendama koje su gradili ime kluba kroz stogodišnju istoriju.
Gardašević je u plavom dresu – od 1957. do 1966. upisao 186 nastupa, postigao devet golova, igrao i Prvu i Drugu ligu, čuvene baraže za popunu elite, ali i legendarno finale Kupa Maršala Tita 1965. godine.
Tada je Budućnost kao drugoligaš stigla do finala, u kojem je poražena od moćnog Dinama iz Zagreba.
Jedini je crnogorski trener koji je vodio tri reprezentacije, radio je i u Jordanu i Kuvajtu, a kod kuće vodio brojne klubove od Zete, Lovćena, Jezera, Mornara, Koma i Leotara.
