Prije tri godine prvi put su se okupili u Podgorici, oduševili partijama u bazenu, osvojili evropsko U16 srebro i najavili da su generacija za velika djela.
Godinu kasnije, stigla je evropska bronza iz Istanbula, a ovog ljeta zaustavljeni su na korak od podijuma, svjetske medalje.
U17 juniorska vaterpolo selekcija Crne Gore bila je četvrta na prvenstvu u Portugalu.
Andrej Durutović jedan je od predvodnika nove generacije crnogorskog vaterpola. Mladi as i član Partizana odlične igre u Portugalu krunisao je izborom u idealni tim Svjetskog prvenstva.
Andrej, juniorsko svjetsko prvenstvo je završeno. Jesu li se slegli utisci?
“Naravno da jesu. Kada se završi ovako veliko takmičenje, treba vremena da se sve sabere. Igrali smo odlično, otvorili smo prvenstvo sa četiri vrlo važne pobjede koje su nas odvele u polufinale i na taj način ponovo pokazali da smo, iako mali na karti, veliki u bazenu. Na kraju je ipak nedostajalo malo sreće ali smo igrali srcem i dali smo posljednji atom snage za nas grb i našu zastavu i na to smo svi ponosni”, kazao je Durutović za Sportski.me.
Ostaje li malo žal što se niste okitili medaljom?
“Naša generacija je posebna. Mi smo jedna velika porodica koja se okupila prije tri godine i već tada pokazali na velikom takmičenju kako nas igrački kvalitet, tako i naše zajedništvo, osvojivši srebrnu medalju u Podgorici. Htjeli smo da nastavimo bas u tom ritmu i na ovom prvenstvu što smo i pokazali. I iako smo ove godine ostali bez medalje na našim grudima, ponosni smo jer smo našu državu predstavili u najboljem mogućem svjetlu i ovo nam je samo jedan motiv više da nastavimo da radimo jer nas već sljedeće ljeto čeka novi izazov”.
Šta je to nedostajalo da se nađete na postolju?
“Pokazali smo na ovom prvenstvu kroz četiri veoma teške utakmice da smo kandidati ne samo za bilo koju medalju, već za samo zlato. Međutim u posljednjim trenucima se skupio umor koji smo uspjeli da prebrodimo. Baš na posljednjoj utakmici nam je nedostajalo malo sreće ali, to je sport, najbitnije je da iz ovoga izađemo mnogo jači i spremniji za sljedece takmičenje i da ponovo pokažemo naš kvalitet i uzmemo ono što nam pripada”.
Izabran si u najbolji tim šampionata u Portugalu. Koliko ti to znači?
“Biti u idealnoj sedmorci svjetskog prvenstva za mene je velika čast i privilegija, ali vaterpolo je timski sport, ništa od toga ne bi bilo moguće bez mojih saigrača. Svaka akcija, gol i svaka odbrana je bio plod našegg zajedništva i energije koju imamo u bazenu. Ipak smo odrasli zajedno i jedni druge znamo najbolje i to je nešto što malo koja ekipa ima na svijetu”.
Prošle godine ova generacija je bila treća na EP u Istanbulu. Činilo se da je i ove godine medalja izvjesna?
“Prosle godine dio ove ekipe bio je treći u Istanbulu, a dio prvi u Oradei, što samo još više pokazuje naš kvalitet. Ove godine svi smo se spojili u jedan tim koji, kao i svake godine, cilja sami vrh. Znamo da smo sposobni za to i to smo pokazali našom igrom. Medalja nije uvijek pokazatelj talenta i kvaliteta neke ekipe ali nas naša čeka, i dočekaće nas”.
Generalno šta si negdje zacrtao za ovu sezonu 2026/27 ?
“U narednoj sezoni želim da budem još bolji, jer uvijek ima prostora za napredak. Neke loše stvari treba ispraviti a dobre unaprijediti i za to je potrebno dosta rada i truda. Uz pomoć trenera i saigrača, kako u klubu tako i u reprezentaciji znam da ću svoje ciljeve ostvariti za sezonu koja nam dolazi”.
Ti, si izabrao svoj sportski put – kako pomoći mladima da danas, izaberu svoj? Po tebi?
“Baviti se sportom je najljepša stvar na ovome svijetu. Ne samo zbog zdravlja našeg tijela, kroz sport upoznajemo nove prijatelje koji će biti tu cijelog našeg života, obilazimo nova mjesta, države, upoznajemo se sa svijetom i sa različitim kulturama. Sve to radeći ono sto volimo i u čemu uživamo. Svako treba da prati svoje snove i uz dosta rada i odricanja, svi snovi će se ostvariti”.
Kako da im se ukaže na sve izazove koji dijele talente od ostvarenih asova?
“Kako u sportu, tako i u svakom poslu i zanimanju potrebno je dosta rada i truda da bi postigli ono sto želimo. Na tome putu će uvijek biti dosta izazova. Neki su malo lakši a neki teži, ali sve je to potrebno da bi jednog dana bili ono o čemu sanjamo. Ništa na ovome svijetu nije lako, čime god se neko bavio, i najlakše je odustati, ali to nikad ne smije da bude opcija jer svi naši uzori i idoli su prolazili kroz slične stvari i iz njih su izasli kao pobjednici, jači i iskusniji. Zato se danas mi ugledamo na njih baš kao što su se i oni nekada ugledali na svoje idole. Kada smo uporni u onome što radimo kad tad će se taj trud isplatiti”.
Šta je potrebno da bi se došlo do tih visina?
“Red, rad i disciplina osnovi su svakog uspjeha, bilo to u školi, na poslu ili u sportu. Svaki trud i upornost se isplati i prije ili kasnije sve ono što želimo će doći”.
Ovaj tekst je finansiran sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Ministarstva kulture i medija.
