Crnogorski karatisti nikada se od sticanja nezavisnosti nisu vratili bez medalje sa Evropskog prvenstva za kadete, juniore i mlađe seniore. Nisu ni sa tek završenog šampionata u finskom Tamprereu, kada su čast crnogorskog karatea sa dvije zlatne medaje odbranile kadetkinja Helena Backović i mlađa seniorka Milena Jovanović.
Obje su članice istog kluba, podgoričkog Omladinca.
U debitantskom nastupu na najvećoj kontinentalnoj smotri Backović se do vrha podijuma i crnogorske himne u Finskoj izborila nakon pet pobjeda.
– Bilo je preteško, zaista! Sve takmičarke su bile maksimalno pripremljene, ali i ja sam. Uspjela sam da pobjedom krunišem cijelo ljeta napornih treninga i to po tri puta dnevno. Zahvalna sam trenerima Marini i Žarku Rakoviću, ali i porodici na bezrezervnoj podršci. U klubu su mi obezbijedili kvalitetne sparing partnere iz Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije, a prošla sam i reprezentativne pripreme. Sve to je dalo rezultat – naglasila je na konferenciji za novinare KSCG šampionka Evrope do 47 kilograma.
Uz zlatnu kadetkinju i mlađu seniorku, prisustvovao je na press-u njihov selektor i trener u Omladincu Žarko Raković te član tročlanog predsjedništva u Savezu, Veljko Brnović.
Za razliku od Backović, Jovanović je imala ogromno iskustvo osvajanja medalja, pa je nakon svjetske kadetske bronze 2017, evropske juniorske viceprvakinje 2019, napravila u mlađim seniorkama i taj najveći korak.
– Presrećna sam da sam uspjela, tim prije jer sam promijenila katergoriju i debitovala sam u superteškoj. Uspješno, nakok četiri pakleno teške borbe. To zahvaljujući pripremi sa selekcijama koje mi je omogućio moj klub i trener Žarko Raković. I najviše mi je drago baš zbog podatka da sam uspjehom uspjela da vratim dio onog što je moj trener uložio tokom cijelog ljeta pripreme i to po tri puta dnevno. Hvala i porodici na podršci – zaključila je Jovanović, šampionka kategorije preko 68 kilograma.
Tek njihov uspjeh svrstao je Crnu Goru na deveto mjesto poretka 48 zemalja učesnica EP u Tampereu.
– U Finskoj smo imali 21 člana reprezenatcije, na koje samo možemo da budemo ponosni zbog načina, borbe i ponašanja kojim su dostoj io reprezentovali Crnu Goru i naš sport. Osim toga, postignut je fantastičanm uspjeh plasmanom na devetom mjestu u poretku, ali i podatkom da smo u Tampereu zaokružili jedan sjajan ciklus, počevši od Svjetskog prvenstva u Čileu sa zlatom Bojana Boškovića i bronzom Nemanje Mikulića, da bi potom na seniorskom evropskom u Poreču prvi put naša ekipa muškaraca u borbama osvojila srebro, dok je Jelena Maksimović osvojila individualnu bronzu – podsjetio je Brnović.
Iako su njegove takmičarke osvjetlale obraz crnogorskog sporta, Raković je bio samo djelimično zadovoljan učinkom u Tampereu.
– Dvije zlatne medalje u jednom, mom klubu! To bi svima bio san ali ja sam iskreno očekivao mnogo više. Platili smo danak tradicionalnom nedostatku novca i podrške, prvenstveno od resornog ministarstva, uprave glavnog grada… Savez ne mogu da krivim, nema novca. A da ga je bilo sigurno bi i rezultat bio bolji, jer potencijala i kvaliteta imamo. Nije bilo odlazaka na međunarodne turnire, to je uticalo. Pokušao sam sve, doveo sam kvalitetne sparing partnere, čak i dvojicu učesnika olimpijskih igara. Ipak, izostali su pripremni turniri – naglasio je Raković.
On je javno pitao nadležne da li je karate potreban Crnoj Gori.
– Najtrofejniji smo klub u Crnoj Gori, i imamo preko 40 osvojenih medalja sa najvećih takmičenja. Da li je to dovoljno da dobijemo uslove za kvalitetan rad, jer ako nisu neka nadležni javno kažu. Prvi put pitam javno: Ako karate nije potreban Crnoj Gori da znamo i da idemo odavde? Vjerujte, svi mi imamo itekako brojne i dobre ponude vani! A ova generarcija je još talentovanija i bolja od svih prthodnih.
Raković ne krije da su rezultati u lošim uslovima veća lična trenerska satisfakcija, ali…
– Ne možemo više iscrpljivati porodične budžete, trošiti i novac koji nemamo pozajmljivanjima a i roditelje opterećuje trošak koji su primorani da imaju za medalje koje njihova vrijedna djeca donose Crnoj Gori. Eto, samo ovog ljeta imali smo kvalitetne ponude da budemo gosti i naši seniro treniraju sa selekcijom Španije, mlađi uzrasti sa velesilom kakva je Ukrajina, ali ni za put nismo imali novca. Sve ostalo bilo bi gostoprimstvo domaćina. Da, baš jedna Španija,Ukrajina.., prepoznaju nivo do kojeg smo doveli naš karate, ali to neko ovdje ne želi da vidi. Baš zbog nedostatka uslova i nismo imali olimpijsku vizu, iako smo bili tako blizu – zaključio je Raković.
Foto: KK Omladinac
