Za Dušana Mandića godina na izmaku na klupskom i reprezentativnom nivou je najuspješnija do sada – ali, ništa manje uspješna nije bila ni 2016-ta, kada je bio olimpijski i evropski prvak sa reprezentacijom Srbije.
Tivćanin je prije Igara u Tokiju (gdje je sa “delfinima” odbranio zlato iz Rija), sa Pro Rekom pokorio Evropu, prigrabio MVP-i priznanje, zatim “zaplivao” u novi izazov – pojačao je Novi Beograd.
Jedan od najboljih svjetskih igrača, glavni je adut tima Vladimira Vujasinovića u Ligi šampiona, u kojoj nakon četiri kola zauzima četvrto mjesto u A grupi.
U razgovoru za Sportski.me 27-godišnji bombarder je pričao o uspjesima sa “delfinima”, aktuelnoj sezoni u kapici Novog Beograda, te Primorcu, Leki Ivoviću…
Osvojili ste sve što se može u karijeri, one značajne titule i po više puta. Odakle crpite motivaciju za dalje ?
“Motivaciju crpim iz porodice i iz lične sportske kulture, odnosno sportskog duha koji me tjera da se uvijek borim da pobjedim i da nikad ne odustajem”.

Koliko se razlikuje igranje za inostrane i domaće timove ?
“U inostranstvu si samo stranac i ispunjavaš zadatke. Ovdje u Beogradu svi mi igrači, a posebno reprezentativci predstvaljamo mnogo više i samim tim imamo i veću odgovornost, ali i privilegiju da osjetimo poštovanje naroda za rezultate koje smo ostvarili za sve ove godine”.
Šta ste naučili u Novom Beogradu poslije tri kola Lige šampiona , da li će napad na titulu biti mnogo teži nego što se moglo predpostaviti?
“Shvatili smo da imamo veliki potencijal na kome treba mnogo da radimo. Imamo mnogo prostora da popravimo određene segmente u igri. Vjerujem čvrsto u ovaj tim i siguran sam da ćemo ostvariti velike rezultate. Da li cemo sve uspjeti da ostvarimo ove godine to ce vrijeme pokazati, ali kako vrijeme prolazi našim protivnicima će biti sve teže”.

Pratite li dešavanje u CG vaterpolu i vašem matičnom klubu Primorcu ?
“Pratim dešavanja u crnogorskom vaterpolu. Žao mi je sto već duži niz godina klupski vaterpolo nije na onom nivou kakav je bio do 2012. godine. Drago mi je da su se poslije mnogo godina djeca u Kotoru vratila treninzima na svom bazenu”.
Kojeg crnogorskog igrača posebno cijenite ?

“Sa Aleksandrom Ivovićem sam najduže igrao, i on je godinama glavni oslonac crnogorske selekcije”.
Tokom ljeta ste bili u Crnoj Gori dobili priznanje od Opštine Tivat, koliko vam to znači ?
“Svako ljeto sam u Crnoj Gori nakon reprezentativnih obaveza. Ovo je već drugi put da grad Tivat prepoznaje i nagrađuje me za uspjehe koje sam postigao. Sportisti su često najbolji ambasadori i promoteri gradova iz kojih dolaze”.

Ova generacija reprezentacije Srbije je uradila, magične stvari. Hoće li biti teško ponoviti sve te rezultate?
“Biće izuzetno teško i zahtjevno. Imamo potencijal i čeka nas veliki rad i odricanje ukoliko želimo da nastavimo tu gdje smo stali”.