Ima olimpijsko srebro, Evroligu, igrao je sa Draženom, Kukočem – košarkaški trener Aramis Naglić

Foto: BC GGMT Vienna

Kada pomenete Istru – prva asocijacija je more, lijep ambijent – Pula, Opatija (festivali), Rovinj, Rijeka…

Upravo je u riječkom Kvarneru ponikao Aramis Naglić, nekada košarkaš Jugoplastike, POP 84, reprezentativac Hrvatske, osvajač, olimpijskog srebra u Barseloni, Evrolige dva puta – sada trener austrijskog GGMT Beča sa kojim je pozlatio sezonu osvajanjem duple krune.

U velikom finalu sa 3:1 u seriji nadigran je Gmunden.

„Sjajan rezultat. Ovaj klub u istoriji nije uzeo dva trofeja, posljednja titula je bila 2013. godine. Odigrali smo sjajno finale protiv Gmundena, treću utakmicu smo izgubili kući zbog jednog pražnjenja velikog iz prve dvije utakmice. Četvrtu u gostima dobili čvrsto, uvjerljivo, prije svega sa sjajnom odbranom – tako da smo svi zadovoljni sa rezultatom“, kazao je Naglić za Sportski.me.

Igrali ste Alpe Adria Kup. Dosta se u posljednje vrijeme govorilo o tom takmičenju, da bi hrvatski i slovenački klubovi, mogli naredne sezone pristupiti toj ligi. Možete li nam opisati to takmičenje, organizaciju?

“Alpe Adria može biti zanimljivo takmičenje. Napravli su jedan iskorak u odnosu na prethodni period. Organizacija je bolja, doveli su sudije iz različitih zemalja. Ima još dosta prostora za napredak – ali u svakom slučaju to može biti zanimljiv projekat”.

Radili ste i u ABA ligi, u Zadru. Kako vi, lično gledate na regionalnu ligu i njenu budućnost ?

“ABA liga je jedna od jačih evropskih liga – tu ne mogu naći zamjerku. U ABA ligi imamo timove koji su u Evroligi, Evrokup…Hrvatska košarka, odnosno, klubovi se muče u ABA ligi, i iz toga razloga, možda i poprijeko gledaju na to takmičenje. Prije svega muče se zbog budžeta. Srpski, pa čak i crnogorski klubovi puno lakše finansiraju košarku, i klubovi su gotovo državni projekti, dok to u Hrvatskoj nije slučaj, i klubovi se bore za opstanak. I pored toga – smatram da igranje u ABA ligi, ima svoje velike prednosti”.

Foto: win2day Basketball Superliga/Facebook

Zadar, godinama ne može da napravi korak više. Generalno, ista je situacija i sa ostalim klubovima u Hrvatskoj. Čini se da, kao da ne postoji volja da se napravi ozbiljan zaokret?

“Budžeti u Hrvatskoj su puno niži od ostalih država u regionu. Interes za košarkom je poljuljan. Ne može se više stvarati rezultat samo sa domaćim igračima, kao nekad u Jugoslaviji. Puno se priča o tome, ali danas ako želite igrati ozbiljnu košarku sa domaćim igračima, to je gotovo nemoguće. Drugačija su vremena, cirkulacija igrača je puno veća, mladi igrači odlaze, čim se malo bolje pokažu. Tako da je teško, zadržavati te momke, a samim tim i produkcija igrača je otežana”.

Lijepa vijest za hrvatsku košarku su dva talenta koja je izbacila Cibona – Gnjidić i Prkačin. Momke koje bi trebalo ispratiti i podržati ?

“Uvijek ima igrača koji dolaze, samo je pitanje pod kojim kriterijumom se oni razvijaju. Nisam za to da se igrači puštaju na teren, samo zbog njihovog napretka. To može dozvoliti Mega, koja je takav projekat i koja nema takmičarski imperativ. Ali, svi drugi klubovi i treneri koji vode te klubove, imaju imperativ i mač nad glavom cijelo vrijeme. Razvoj igrača mora da bude po planu, ako momci ispunjavaju kriterijume, dobiće minutažu i razvijati se. Cibona je dobra sredine za te momke. Naravno, da ih treba istrpiti. Pratim ih i gledam”.

Radili ste u Slovačkoj u Interu iz Bratislave sa uspjehom. Sarađivali sa ljudima iz Crne Gore – Goranom Bulatovićem i Danilom Rakočevićem, koji vam je bio asistent.

“Radio sam u Slovačkoj sa velikim uspjehom. Imam tamo dobar status. Tu sam i završio igračku karijeru, bio jedan od boljih stranaca koji je igrao u Slovačkoj. Danilo i Goran su odlični momci. Imali smo zaista lijepih trenutaka. Buli kao igrač mi je puno pomagao i Danilo koji mi je bio asistent”.

Foto: Inter Bratislava/Facebook

Danilo je krenuo vašim stopama, a Goran i dalje aktivan na terenu. Da li razmjenjujete iskustva?

“Danila sam kroz poziciju asistenta uveo u mušku košarku. Poslije je on i nastavio da samostalno radi. Sarađivao sam izvanredno sa Danilom i Goranom. Ostali smo u kontaktu. Oni su sjajni momci. Crnogorci mogu da budu ponosni na njih”.

Razgovor sa vama je nemoguće završiti bez povratka u prošlost. Dvije titule sa Jugoplastikom , odnosno Pop 84. Zlatni period Splita. Zaista, veliki asovi su bili na Gripama ?

“Bili smo sjajna grupa. Bili smo svi jednaki van terena, hemija je bila perfektna. Naravno, da su naše zvijezde tada, na parketu imale prednost. Ako moram nekog izdvojiti onda su to Dino Rađa i Toni Kukoč. Toni je bio senzacionalan košarkaš – koji sve oko sebe činio boljima”.

Kukoč ili Dražen vječita dilema?

“Mislim da nema potreba za tim upoređivanjem. Svaki od njih ima nešto svoje – fantastični igrači, drugačiji profili igrača. Dražen je bio “ubica”, košgeter, jedan od najboljih evropskih igrača. Toni je bio polivalentan igrač. U odbrambenom smislu mislim da je bio jači od Dražena. To su dvije veličine koje ne bih razdvajao.”

Imate,  olimpijsko srebro sa Hrvatskom iz Barselone 92′ . Najbolja selekcija Hrvatske i USA u velikom finalu. Meč, koji je mnogima obilježio karijere. Tu selekciju je vodio nedavno preminuli Petar Skansi. Kako je bilo raditi sa njim ?

“Barselona 92 i utakmica sa Drim timom su moj vrh karijere, nešto što se pamti i što te obilježi za cijeli život. Ne samo mene, nego gotovo sve momke iz te generacije. Pokojni Pero Skansi je bio jedna ljudska i trenerska veličina. Način komunikacije i način vođenja tima – gdje se on znao prilagoditi, svakoj situaciji – radio je sa velikim zvijezdama, što nije bilo lako. Pronalazio je prava riješenja, nije bježao od direktnih komunikacija. Bio je jako intelegentan čovjek – socijalna intelegencija na visokom nivou i to mu je puno pomoglo”.

Bili ste Draženov saigrač. Kako bi ste ga opisali ?

“Dražen je bio fantastičan radnik, igrač. Mijenjao je način igre kroz karijeru, što je bio njegov najveći kvalitet. Od igrača koji je igrao sa loptom u Evropi do klasičnog šutera. U NBA veliki progres – to samo govori koliko je on živio za košarku i kolika je bila njegova želja za uspjehom”.

Jović donio trijumf Srbiji, pobjede Portugala i Španije

Zidan preuzima PSŽ – potpis u Kataru