Čelnici Bolonje Siniši Mihajloviću u utorak su uručili otkaz, nakon 5. kola u Seriji A u kojem Bolonja još nije osjetial slast pobjede.
Mihajlović se pismom u Gazeti delo sport se oprostio od navijača Bolonje.
Srpski trener se zahvalio svima na podršci, a posebnu poruku je imao za navijače.
„Ovo je bila avantura koja nije bila samo fudbal, nije bila samo sport. Nikada neću zaboraviti poruke ohrabrenja koje sam dobio od naših navijača. Koji god dres ubuduće da nosim, neću vam biti protivnik, već uvijek jedan od vas. Često mi se dešavalo da se pozdravljam sa navijačima, igračima, klubovima, gradovima, da kažem to zbogom. To je dio karijere fudbalera i trenera, desi se prije ili kasnije. Sportski ciklusi su takvi da se rađaju, razvijaju, daju zadovoljstvo, ponekad su razočaravajući i ond neminovno dođe kraj. Ništa nije vječno. Ovog puta dešava mi se da na sve gledam nekako sa više tuge”, rekao je Mihajlović.
Osvrnuo se i na period proveden u bolnici.
„Bila je to unija duša, zajednički hod kroz mračan tunel da bi se ponovo vidjelo svjetlo. Osjećao sam to povjerenje prema treneru i kao prema čovjeku. Vaša toplina me je grijala u najtežim momentima. Pokušao sam da se odužim potpunom posvećenošću dresu, nisad se štedio ni kad sam bio na terenu ni kad sam bio u bolničkom krevetu. Mnoge godine patnji u Italiji su me smekšale, ali me nisu promijenile. Prošao sam određene krugove, ali sam ostao Srbin koji je često tvrdoglav, otvoren i oštar; često nisam uspjevao da izrazim taj osjećaj zahvalnosti.”
“Možda ne znam kako da se dam. Previše slatkih riječi, ne znam kako da se baci u tako mnogo zagrljaja, ali sam odgovorio svojim grozničavim osjećajem dužnosti, ne zapostavljajući ništa u radu, ispunjavajući svoj zadatak do kraja, čak i u najdramatičnijim okolnostima, da pružim navijačima Bolonje zadovoljstvo koje zaslužuju. Nadam se da sam uspio u tom posljednjem dijelu.
Mihajlović je od 2019. godine bio trener kluba.
“U naših tri i po godine zajedno postigli smo to nevjerovatno deseto mjesto, dva puta smo bili 12, i konačno 13. Uvijek smo ostvarili, uprkos svemu, a dobro znate šta to sve znači, miran opstanak, pokušavajući da napravimo proaktivnu i ofanzivnu igru, gurajući mlade igrače i dozvoljavajući klubu da zaradi na tržištu, što se pokazalo proteklih sezona. Jesam li mogao bolje? Možda. Da li sam dao sve? Jesam, bez i najmanje sumnje. I to mi omogućava da gledam na sve visoko uzdignute glave bez da zamijeram nešto sebi“, rekao je Mihajlović.
Srpski trener smatra da je odluka da dobije otakz došla prilično rano.
„Nikad nisam bio licemer, neću biti ni sada, ne razumijem ovaj izuzetak. Prihvatio sam kao što profesionalac to i čini, ali mislim da je situacija apsolutno bila pod kontrolom i mogla je da se popravi. Ljudi iz uprave nisu imali isto mišljenje. Tek smo u petom kolu, teško mi je da shvatim da je sve to zavisilo od posljednjih rezultata i pozicije, to nije odluka koja je dugo visila nad glavom. Tako loša odluka.”
Osvrnuo se i na svoje zdravlje.
“Htio bih da kažem da sam dobrog zdravlja i da ono stalno napreduje. Ne brinem više toliko o sebi, povremeno idem na projvere. Pratio sam sve treninge posljednjih nedjelja, moja jedina mana je što nisam smio da se izlažem jakom suncu previše sati. Ali nisam propustio ni dan. Ništa me ne sprječava da radim i budem na klupi. Ovo nije vrijeme za analizu fudbala iz posljednjeg perioda, transfera, i odluka uprave sa kojima se nisam slagao.”
Posebnu poruku imao je za navijače.
“Sada, sjećajući se mnogih posebnih i nezaboravnih momenata, želim da vam kažem hvala. Hvala strastvenim navijačima Bolonje. Klubu, sa nekim legitimnim izuzecima prema meni. Predsjedniku Saputu koji mi je omogućio da radim tri i po godine i pokazao dugoročno povjerenje… Želim Bolonji i navijačima sve najbolje što se tiče sportskog uspjeha. Ostavljam nasljedniku zdravu grupu igrača, kulturu rada i vjerujem u važne vrijednosti koje smo dijelili u ovom okruženju. Vidjećemo se ponovo, nadam se, na terenu“, poručio je Mihajlović.
