Proslavljena crnogorska rukometašica Anđela Bulatović – za Sportski.me je govorila na temu: “Kako sam uspjela u sportu”.
Anđela, koja je 2012. godine osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu, evropsku titulu sa ekipom Budućnosti, te zlato sa reprezentacijom Crne Gore u Beogradu na šampionatu Starog kontineta je mladim sportistima (koji žele da uspiju u sportu) podjelila savjete, znanje, bogato iskustvo.
36-godišnja, Podgoričanka nakon karijere obojene zlatom, posvetila se edukaciji, radu sa mlađim kategorijama u ŽRK Budućnost Bemax. I to nije sve…
Anđela već dvije godine uspješno organizuje ljetnji rukometni kamp “Olimpija” u Kolašinu, koji okuplja 100 mališana, koji uče od najboljih o rukometnom sportu.
“Uspjeh znači ostvariti zacrtani cilj. U sportu da bi se došlo do cilja mora da postoji sistem po kome će se raditi i koji će voditi ka tom cilju. Meni je uvijek bilo bitno da na svakom treningu i utakmici dam svoj maksimum, budem najbolja verzija sebe i naravno pobjeda mog tima”, kazala je Bulatović na početku razgovora za Sportski.me.
Je li talenat neki prvi preduslov za uspjeh. Talenat bez kojeg se ne može?
“S obzirom da radim sa djecom mogu reći da jeste i nije. Jer svoj djeci koja dođu mora se dati prilika i biti strpljiv. Talenti se definitivno izdvajaju ali ako taj talenat ne prati posvećenost i dobar rad oni se gube. Malo manje talentovani ali uporni i radni izlaze u prvi plan. Ako se spoji i jedno i drugo ne treba sumnjati da imamo budućeg vrhunskog sportistu”.
Koliko je važan motiv? Motiv da se dođe do cilja?
“Svi imamo različite ciljeve i u životu i u sportu. Ali definitivno bez motivacije i ogromne želje teško je ostvariti bilo koji uspjeh. Motivacija i posvećenost su jedni od preduslova da se dođe do određenog cilja”.
Glad za uspjehom i radovanje svakom treningu, a pogotovo utakmici. Većina uspješnih sportista naglašavaju kako je ovo izuzetno bitan faktor?
“Apsolutno važno i preduslov da se napravi nešto veliko. Nažalost jako rijetko u današnjem vremenu digitalne tehnologije, pogotovo kada su djeca u pitanju. Ali, kada govorimo o vrhunskim sportistima želja za uspjehom i svakodnevnim dokazivanjem je jako izražena”.
Uloga roditelja ( u razvoju sportista) nekad zna biti mač sa dvije oštrice. Kako Vi gledate na to?
“U današnje vrijeme mislim da roditelji dosta opterećuju djecu svojim željama i neostvarenim ambicijama. Stvaraju im pritisak i dolazi do toga da većina njih ne može da iskaže svoj puni potencijal. Svjesna sam da roditelji svom djetetu žele najbolje, ali moj savjet je da im uvijek, a pogotovo u osjetljivim godinama budu podrška u situacijama, naravno ako od stručnih lica imaju potvrdu da je dijete potencijal za nešto više, poguraju i daju im vjetar u leđa da nastave dalje”.
Karakter?
“Svi se rađamo sa određenim karakternim crtama koje nisu ni dobre ni loše, već samo drugačije. Da bi smo zaista upoznali sportistu moramo prvo da upoznamo njegov karakter (temperament). Mi smo podneblje gdje je generalno izražen karakter neustrašivosti. Koji je nama u godinama u kojima smo ostvarivale najveće rezultate bio prevaga u odnosu na ostale protivnike”.
Koliko je bitan taj faktor prepoznavanja odluke (dobre)… često ti detalji znaju da prelome?
“Jako bitan faktor. Imamo igrače koji kreativnost imaju urođenu. Generalno mislim da dosta toga treningom može da se unaprijedi i da treneri u mlađim kategorijama imaju veliku ulogu u razvoju kreativnosti samog igrača”.
Sreća? Koliko je važna ?
“Po mom mišljenju i dugogodišnjem iskustvu sreća treba da se zasluži. Bez dobrog rada, posvećenosti prosto je nemoguće očekivati jedan vid sreće. Uvijek trebamo da damo, da bi dobili nešto zauzvrat. Što se više dajemo možemo očekivati da se neke stvari poslože onako kako želimo”.
Rad na sebi, korigovanje grešaka. Prihvatiti savjet, bez ega?
“Rad na sebi u svim sverama života je jako bitan. Uvijek se trudimo da sjutra budemo barem 1% bolji nego danas. Svi imamo ego koji u određenim situacijama moramo da umirimo. Pogotovo kada je kolektiv u pitanju. Zarad dobrobiti tima svi moramo biti spremni da prihvatimo, a isto tako i damo savjet. Jedino tako se u kolektivima može normalno funkcionisati”.
Koliko je bitna sama atmosfera na putu ka uspjehu?
“Izrazito važna. Većinu svoje karijere sam radila u timu gdje je odlična atmosfera i gdje se sve, koliko god bilo teško i naporno, prevazilazilo upravo tim zajedništvom, “ludom” energijom i dobrom atmosferom. Dok u timu gdje to nije bilo tako, jako je teško bilo funkcionisati”.
Kako se po Vama postaje lider ? Nije lak zadatak, da zavrijediš pažnju, odnosno liderstvo u ekipi ?
“Postati lider je jako teško. Mislim da lider koliko se rađa toliko se i stvara. Ali jedino kako može da zavrijedi pažnju jeste odnosom i najboljim radom na treningu i utakmici. Lider je neko ko mora biti otvoren prema timu i svojim primjerom tjerati ostale da budu što bolji”.
Odlučnost. Hrabrost, koliko je to bitno. Sreća, prati hrabre? Da li je to uvijek tako u profesionalnom sportu ?
“Sve što se radi i koristi na utakmicama mora biti hiljadama puta ponovljeno na treningu, da bi možda u trenucima kada nije situacija za određene poteze onu prošli. Da kažem, pametna hrabrost je dobra i sigurna sam da i faktor sreće će biti tu. Ali ako se koriste stvari koje nisu trenirane, onda to samo može biti glupost, a ne hrabrost”.
Poruka za mlade za kraj?
“Uh, opširna je to tema. Prije svega, što im uvijek ponavljam jeste da moraju da znaju kako da se ponašaju u svakoj situaciji. Da sportista treba da bude oličenje dobre, vaspitane, kulturne, pametne osobe. Na koga će svi da se ugledaju. A što se tiče samog sporta, da uživaju, da budu radne, fokusirane. Da se uvijek trude da određenu vežbu odrade najbolje što mogu. Da je bitan kvalitet, a ne kvantitet “.
Ovaj tekst je finansiran sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Ministarstva kulture i medija.
