Legendarni crnogorski vaterpolista Mirko Vičević – za Sportski.me je govorio na temu: “Kako sam uspio u sportu”.
Nekadašnji reprezentativac SFRJ, osvajač zlatne olimpijske medalje sa Jugoslavijom u Seulu 1988. godine je mladim sportistima (koji žele da uspiju u sportu) podjelio savjete, znanje, bogato iskustvo.
54-godišnji Kotoranin (član Kuće slavnih vodenih sportova) u karijeri obojenom zlatom, ima još dvije titule prvaka svijeta 1986. i 1991. a u trenerskoj karijeri je, između ostalog, bio prvak Evrope sa juniorskom crnogorskom selekcijom na Malti 2015. godine.
Mirko je idejni tvorac Vaterpolo akademije Kataro, a kratko je vodio i Crvenu zvezdu.
Je li talenat neki prvi preduslov za uspjeh. Talenat bez kojeg se ne može?
„Talenat je jako važan, ali nije presudan. On daje podsticaj za određenu dozu sigurnosti, onda kada je teško, a u sportu jeste teško. Talenat je taj koji ukazjuje da je vrijedna “žrtva“ – da se može još potruditi i nastaviti. U svakom slučaju nije presudan – ali biti vrhunski sportista bez talenta je nemoguće“, kazao je Vičević za Sportski.me.
Koliko je važan motiv? Motiv da se dođe do cilja?
“Motiv kao i u svemu je izuzetno važan. On se ne može odvojiti od talenta. U nekom početku karijere, ranijem životu, svaki sportista i kada nema motiv, mora ga pronaći – u roditeljima, okruženju, u onima koji se brinu. Znate kako kažu: “Ne bi djeca ni u školu išla nego moraju”. Tako da, kada nedostaje motiva, treba pomoći, podržati – jer se to u svakom slučaju isplati.
Glad za uspjehom i radovanje svakom treningu, a pogotovo utakmici. Većina uspješnih sportista naglašavaju kako je ovo izuzetno bitan faktor?
“Ja se slažem da uspješni sportisti moraju da imaju veliku želju, tzv. sportsku glad. Ali, ona je već uvezana sa talentom, motiva, želje i bez nje se ne može postati i ostati na nekom većem nivou. Ona se i stimuliše, radi se na njoj – zbir je raznih faktora koji odlučuju koliko je prisutna”.
Uloga roditelja (u razvoju sportista) nekad zna biti mač sa dvije oštrice. Kako Vi gledate na to?
“Roditelji su najvažniji. Najvažniji u kojem segemntu, prvo genetski u tom kodu koji daju. Drugo, u teškim momentima presudni, na sve prepreke koje se ukazuju u nastavku trenažnog procesa, karijere. Naravno, postoji i pretjeranost, teret i kada nije svrsishodno. Roditeljima moramo da skinemo kapu, jer oni su ti koji su najveća žrtva, a benefite kasnije nose djeca sa razlogom. Uvijek moraju biti zahvalni onima koji su ipak tu žrtvu u najvećem dijelu i ponijeli”.
Karakter?
“Jak karakter i mogućnost velike žrtve, u odnosu da li je u pitanju pojedinačan i kolektivan sport određuje uspješnost sportiste”.
Koliko je bitan taj faktor prepoznavanja odluke (dobre)…često ti detalji znaju da prelome?
“Mnogo faktora utiče za uspješnost sportiste. Već smo nešto već kazali o tome. Od genetike, želje, stručnosti, ekipe, ambijenta, posvećenosti, infrastrukture, Kada se više njih poklopi veće su šanse za uspjehom i dobrom odlukom”.
Sreća? Koliko je važna ?
“Sreća je najbitnija u svemu pa i u sportu posebno. Definitvno je važna”.
Rad na sebi, korigovanje grešaka. Prihvatiti savjet, bez ega?
“Prihvatiti savjet je uvijek izuzetno važno. Posebno ako je savjet pravi, i prijeko potreban ili koji se može korigovati, onda je to čudo i više lekcija u jednom času. To jeste bit trenera (i onih koji rade u sportu) da pronađu pravu riječ, u svemu. Mnogo ljudi ih dijeli, ali nisu baš svi u stanju da daju one prave savjete”.
Koliko je bitna sama atmosfera na putu ka uspjehu?
“Ona je neophodna. To je sastavni dio cjelokupnog rada. Bez toga nema pobjeda i uspjeha. Definitvno se razlikuje od sporta do sporta i uključenosti osoba koji u tome učestvuju. Ona mora postojati, mora postojati tim. Teško da jedan sportista može sam ili sa malim brojem ljudi ostvariti velike domete”.
Kako se po Vama postaje lider ? Nije lak zadatak, da zavrijediš pažnju, odnosno liderstvo u ekipi ?
“Smatram da se lider rađa. To je skup svih ovih okolnosti – ko ih ima više u sebi, ko uspjeva, a samim tim i lider da ih iznese vani, usmjeri to ka drugima, to je pravo. Tu se može nešto doraditi…Ali, generalno lideri se odmah prepoznaju. Ne može se krenuti, pa stati…To ne”.
Odlučnost. Hrabrost, koliko je to bitno. Sreća, prati hrabre? Da li je to uvijek tako i u profesionalnom sportu ?
“Mislim da ne može. Što više ima hrabrosti i sreće rezultati su bolji i veći. Odlučnost je sastavni dio hrabrosti – to je trening, karakter, sve smo uvezali. Kada bi se sport dijelio, to bi sve bili glavni faktori”.
Poruka za mlade za kraj?
“Imam poruku za roditelje. Da dovedu djecu na sport. Na bazene, u sale, na terene, stadione – da sport bude dostupan svima. Ali, stavrno svima. Sve što se uloži u sport – ubijeđen sam da se višestruko vraća”.
Ovaj tekst je finansiran sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Ministarstva kulture i medija.
