11. na 12. jun 2016. godine – noć kada sportska Crna Gora nije spavala.
U gradiću Verona u američkoj državi Njujork, ispisana je istorija crnogorskog boksa – Dejan Zlatičanin je u meču za WBC svjetsku titulu srušio Bolivijca Franklina Mamanija, postao drugi bokser sa prostora SFR Jugoslavije, nakon Mate Parlova, koji je podigao pojas svjetskog prvaka u verziji WBC.
Završilo se, prije nego što je i počelo. Dinamit je za nepun minut, tačnije za 54 sekunde efektno završio meč, nokautom, i Matadora poslao na pod. Brojanje, slavlje je moglo da počne.
“Ponosan sam što sam učinio i želim i da ljudi u Crnoj Gori budu ponosni na mene”, rekao je između ostalog tada Dejan nakon meča.
Nepunih, osam godina, kasnije Zlatičanin se za Sportski.me prisjetio te borbe, ali i mnogih drugih u šampionskoj karijeri.
“Istorijski meč za titulu svijetskog šampiona u WBC verziji. Uspjeh koji sam sa prostora bivše Jugoslavije, ponovio ja, nakon legendarnog Mate Parlova”, kazao je Zlatičanin na početku razgovora za Sportski.me.
Kako je sve počelo…
RIKI BARNS, IVAN REDKAČ
Dinamit je na putu do WBC svjetske titule, radio dva meča. U prvom je srušio Britanca Rikija Barnsa, ali to nije bilo dovoljno, morao je opet u ring, rival respektabilan, u naletu Ukrajinac Ivan Redkač.
“U Britaniji sam demolirao njihovog šampiona svijeta u tri težinske kategorije Riki Barnsa, i to je bio meč koji je svrstan kao eliminacioni sa titulu prvaka svijeta. Priredio sam iznenađenje, pobijedio ga, ali opet nisam dobio šansu za titulu prvaka svijeta, već sam morao opet da boksujem eliminacioni meč. Rival mi je bio Ukrajinac Ivan Redkač – velika nada u tom periodu. Bokser sa skorom od 18 pobjeda, čak 14 nokautom, bez poraza”, kazao je Zlatičanin.
DEMANTOVAO RIBALESA U RINGU
Dejan, kaže da je tokom priprema za meč sa Redkačom osjetio, da nema pravu podršku trenera. Demant od Dinamita je stigao veoma brzo.
“Za taj meč sam se pripremao sa Manuel Roblesom – odličan trener, ali kroz trening kamp stekao sam osjećaj da ne vjeruje da mogu da pobijedim Redkača. To mi je samo dalo motivaciju da pokažem da je pogriješio”, kaže naš as.
STRAH U OČIMA REDKAČA
Naš as je u startu borbe u Bruklinu protiv Redkača pokazao ko će vladati u ringu. Sve je završeno efektno u četvrtoj rundi.
“Ulazim u ring sa druge strane Redkač vidio sam strah u njegovim očima i rekao sebi, imam 12 rundi doći će moj trenutak. Odmah u startu sam pokazao ko će vladati ringom i oborio sam ga prije nego što sam mislio. U četvrtoj sudija prekida borbu zbog demoliranja koje sam mu priredio”.
OTKAZIVANJE MEČEVA, ISTORIJSKA BORBA I TITULA
Nakon Redkača, Zlatičanin je čekao rivala za titulu. Uslijedili su otkazi Linaresa, a nakon toga i Marsilija koji je imao stomačni virus. 4 sa WBC liste je stigao Franklin Mamani.
“U tom vremenu šampion svijeta je bio Horhe Linares. Zbog mog sjajnog nastupa protiv Redkača, on je odlučio da se ne bori protiv mene već da napusti titulu. Na listi izazivača je bio prvi Italijan Emiliano Marsili, dobio je šansu, ali brzo su javili iz njegovog tima da ima stomačni virus i da neće moći da se bori iako je bilo 25 dana do borbe za titulu. Dolazi vijest da četvrtom sa WBC liste daju šansu – Franklinu Mamaniju iz Bolivije. Ostalo je istorija”.
DOČEK NA AERODROMU U PODGORICI
Nakon titule svjetskog prvaka u WBC verziji uslijedio je povratak kući. Doček na podgoričkom Aerodromu bio je pun emocija. Slike radovanja, sa porodicom, prijateljima, navijačima, ostaje trajno urezan.
“Doček na aerodromu ću zauvijek pamtiti. Bio je prisutan veliki broj građana i veći broj sedme sile. Ja sam uvijek odlazio tiho i nečujno, da bi rezultati pravili buku. Ovo danas šta se dešava sa sportom mislim da je izgubilo svaki smisao. Veća zainteresovanost se dobija oko dizanja prašine od samog rezultata”.
PRIPREME U SLOVENIJI, LAS VEGASU
Slavlje je završeno, krenulo se u pripremu meča sa izuzetno neugodnim Majkijem Garsijom.
“Meč protiv Garsije od samog početka priprema nije tekao po planu. Protiv Majkija sam probao da se borim krajem novembra 2016. godine bio sam na pripremama u slovenačkoj Rogli, tu sam doživio totalni preokret na bolje, zahvaljujući treneru Slobodanu Anđeliću”, kazao je Zlatičanin i nastavio….
“Nakon informacije da je meč pomjeren za 28. januar u Las Vegasu, vratio sam se iz Slovenije i otišao u Ameriku da se spremam. Radio sam sa trenerom Hoze Banavidezom, on je otac od svjetskog šampiona WBC – Davida Benavideza. Pripreme su bile teške, sparinzi sa bokserima koji su u samom krem svjetskog boksa. Imao sam prednost u snazi, onda su zbog toga i sparing partneri bili teži po 4-5 kilograma što je otežavalo, ali sam se dobro nosio sa njima. Vrlo često su mi sparinzi bili teži od same borbe”.
BORBA SA GARSIJOM DOŠLA PRERANO
Zlatičanin sa ove distance, misli da je meč sa Garsijom, došao rano.
“U borbu protiv Garsije, mislim da smo previše brzo ušli, trebalo je kao što je to radio IBF svjetski šampion Dejan Zavec iz Slovenije. Osvojio titulu u Južnoj Africi i dva ili tri puta branio u svojoj zemlji. Zamislite kakva bi to bila promocija Crne Gore da su htjeli tako nešto da urade i sa mnom. Treba napomenuti da je iza mene stajao američki medijski gigant Showtime. Znate i sami u kakvoj situaciji sam bio kad sam proglašen za sportistu Crne Gore 2016. godine od Udruženja novinara, ali ne i od Crnogorskog olimpijskog komiteta. Uz nekakvo obrazloženje da predsjednik WBC-a ne dozvoljava svojim šampionima da se takmiče na OI”.
POVREDA PALCA, MEČ SA GARSIJOM SE NE ODLAŽE
Dejan je pred borbu sa Garsijom imao mali hendikep, povredu palca, i spriječen je bio da nastavi sa daljim, intezivnijim pripemama.
“Nedjelju dana prije Nove 2017. godine, na sparing dolazi do povrede palca (napuknuće) mjesec dana ja sam bio spriječen da sparingujem, a to znaju svi koji nešto znaju o boksu, šta to zapravo znači i koliko se gubi na osjećaju kada se ne sparinguje. Nijednog trenutka nisu rekli, da odložimo borbu za neki drugi termin, ali ne imao sam nešto najvrednije u tom sporu-šampionski pojas i to sam na taj način izgubio. Znači, mjesec dana ostajem bez sparinga zbog nemogućnosti, jer imam povredu palca. Vrijeme sam koristio da trčim, radim na spravama. Na početku sam radio samo sa jednom rukom, ali kako sam išao na terapije onda sam počeo lagano i sa lijevom rukom da udaram, ali sam osjećao bol. Prosto, ja iz tog meča nisam smio da izađem kao pobjednik. Majki je bio njihova velika investicija, koji je donosio milionski iznos zarada. Majki je četvorostrostruki šampion u četiri težinske kategorije; pero, super-pero, laka,poluvelter. Ušao je u Kuću slavnih i penzionisao se mlad”.
KRATKA PAUZA I UKRŠTANJE RUKAVICA SA EREROM
Nakon Makija Garsije, Zlatičanin je iste godine radio i dobio meč sa Kolumbijcem Ererom.
“Imao sam uspješan povratak protiv Kolumbijca Erere, nokautom u prvoj rundi, taj meč je bio takođe 2017. godine. Nikad više nisam bio kao prije borbe sa Garsijom. Spremajući se za borbu protiv Ramiresa, već sam po malo počeo da dobijam na samopouzanju. Imao sam jake sparinge protiv boksera, koji su tada bili u samom vrhu, kao Granados, te bokseri koji boksuju u poluvelteru ili velteru, a ja sam bokser lake kategorije. Odličan sam bio na sparinzima sa njima, iako su bili teži od mene – prosto sam bio stekao samopozdanje jer ako sam mogao sa njima tako dobro da sparingujem, Ramires mi ne može ništa, tako sam zamišljao”.
MEČ PROTIV RAMIRESA I PORAZ U NJUJORKU
Zlatičanin je poražen u Njujorku od Meksikanca Roberta Ramiresa, u meču za rejting na WBC listi. Ramires je borbu završio u drugoj rundi prekidom. Dejan je doživio povredu nosa i vilice.
“Kad je došao trenutak borbe sjećam se u svlačionicu dolazi inspektor za kontrolu bandaža i kaže, ko hoće iz moga tima da ide da gleda kako postavljaju bandaž Ramiresu. Ja kažem da ne mora niko, pa može i potkovicu pod konja da stavi u rukavicu. Gledaj sudbine, kako sam dobro sparingovao toliko sam se uzdigao, što je bila greška sa moje strane i baš u tom meču, mi se desi povreda donje vilice-prelom sa obje strane. Iako sam očajno krenuo u prvu rundu – tu rundu sam dobio. Međutim, zbog povrede u drugoj rundi, uslijedio je prekid i to je bila tačka na na moju američku karijeru. Nakon te borbe sam bio slobodan borac, i više nisam imao saradnju sa Amerikancima”.
MURZABAKOV, ABDULAJEV
Dejan je u “Morači” u novembru 2019. godine radio protiv Murzabakova meč za rejting na WBC listi i dobio nakon 10 rundi jednoglasnom odlukom sudija na poena.
“U Podgorici sam radio meč protiv čvrstog Čečena Murzabakova. Tu sam najavio veliki povratak za velike borbe. Međutim, dolazi koronavirus, i ponovo odlazim na pripreme u Sloveniju – sa trenerom Anđelićem se spremam za borbu protiv Rusa Abdulajeva, koji se nalazi u top 10 najboljih boksera današnjice u lakoj kategoriji”.
MEČ PROTIV ABDULAJEVA NAKON SKORO DVIJE GODINE PAUZE
Okršaj u Jekaterinburgu (grad koji mnogi zovu ruski Čikago zbog razvijene kulture i industrije) protiv Rusa Abdulajeva u borbi za WBC silver internacional titulu lake kategorije.
“U toj borbi sam poražen, uz dobar otpor. Pobjeda je otišla na njegovu stranu samo zbog mjesta gdje se održala borba. Nakon tog meča, zarazio sam se virusom, koji je ostavio traga i više nisam mogao da budem u snazi kao prije”, kazao je Dinamit.
RITSON I POVRATAK U VELIKU BRITANIJU
Dejan se prije dvije godine ponovo vratio u Veliku Britaniju, nakon osam godina, kada je u Glazgovu na pod poslao Rikija Barnsa. U gradu fudbala – Njukaslu radio je protiv Britanca Luisa Ritsona. Ovoga puta imao je manje uspjeha – poražen je u meču za rejting u super-lakoj kategoriji, jednoglasnom odlukom sudija nakon deset rundi.
“Nakon oporavka od virusa, dobio sam šansu da se u Britaniji borim protiv mladog boksera koji je rušio svjetske i evropske prvake Ritsona. U tom meču sam vidio da je virus koji sam preležao ostavio posljedice po pitanju snage i jačine udarca. U borbi protiv Ritsona sam poražen na poene, ali nikako nisam bio ugrožen da može da me nokautira. Tako…da nije bilo koronavirusa, vjerovatno bih se opet vratio, ali to je bila neka jača sila i gotovo”.
The perfect homecoming ⭐️
— Eurosport (@eurosport) March 26, 2022
Lewis Ritson delights his home crowd with a brilliant performance against Dejan Zlaticanin 👏@probellum | #ProbellumThrowdown | @lewis_ritson pic.twitter.com/R4Rptkjz5I
BK ZLATIČANIN
Dejan odmara od boksa. Ali, zato u Bokserskom klubu Zlatičanin nema predaha. Treniraju neki novi klinci, koji maštaju da krenu Dejanovim stopama, ugledaju svijetla Las Vegasa, čuju otkucaj gonga… Veliki šampion je pohvalio jednog momka – Tomislava Đinovića.
“Bokserski klub Zlatičanin vodi moj brat Momčilo, ja se tu puno ne miješam. Previše sam se dao boksu da ne osjećam potrebu da radim kao trener. Ima talenata. Izdvojio bih Tomislava Đinovića, koji puno obećava. E sad, sve zavisi od njega – na pravom je putu da napravi velike rezultate”.
MOŽDA BIH SADA DRUGAČIJE
Put do vrha, WBC pojasa nije bio lak. Dejan, kaže, da bi sada, uradio drugačije…
“Sa ove sada distance kada pogledam šta sam sve morao preći, teško da bih istim putem koračao. Od malena sam naučen na disciplinu, smatram da je to danas veliki nedostatak omladini, ako žele da postigni nešto u sportu”, kazao je Dejan i poručio da je za svaki veliki uspjeh potrebno vrijeme, odricanje.
“Čini mi se da danas mlađe generacije žele sve brzo i odmah, a znamo da je to jako teško. Živi se nekim brzim životom, čast izuzecima. Meni je cijeli život bio posvećen sportu i njemu sam se čitav dao. Bog me je za to nagradio i ostvario sam dječački san da budem svijetski šampion. Kada se samo sjetim koliko je teško bilo meni, kao nekom ko dolazi iz zemlje koja je nepoznata u svijet profesionalnog boksa, da dobijem šansu da se borim za prvaka”, nastavlja Zlatičanin.
Za kraj na pitanje da li možda za nečim žali, Dejan je odgovorio.
“Žalim najviše što se se Crna Gora mogla reprezentovati na najvećem mogućem nivou. Showtime Televizija je stajala iza mene. Možete misliti kakva bi to promocija države bila. Sportisti su najveći ambasadori svoje zemlje jel… ?
Ovaj tekst je finansiran sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Ministarstva kulture i medija.
