Simona Petranović i Nevena Vukčević su velike uzdanice crnogorske reprezentacije u pohodu na prvi i istrorijski plasman na Evropsko prvenstvo. Rođene su iste godine – 2003, u istom gradu – Baru, ponikle su i odbojkaški odrasle u istom klubu – Galebu, istog ljeta im je i počela internacionalna karijera – 2021, a sedam sezona, od najmlađih kategorija, provele su zajedno, ne računajući i period u reprezentaciji.
Prije nekoliko dana, kako to često i odrede nepredvidivi sportski putevi, dvije drugarice su se našle – s dvije suprotne strane mreže, jedna protiv druge.
U duelu 5. kola regionalne MEVZA lige u Novoj Gorici su se sastale Nevenin GEN-I Volej iz Slovenije i Simonina zagrebačka Mladost, iz Hrvatske.
– Bilo je neobično, gledale smo se i smijale, čak i za vrijeme igre – kaže Simona za Odbojka.me
– Znala sam da će na mene da servira, ali sam se dobro pripremila – nadovezuje se Nevena, uz osmijeh.
Slavila je Simonina Mladost, u petom setu – 15:12, i to nakon što su Nevena i saigračice propustile meč loptu u četvrtom. Dramatičan meč pripao je bolje plasiranom timu, Mladost se sprema za plej-of, GEN-I Volej je izgubio šansu za prolaz.
– Nisam puno igrala, boljelo me je rame, ulazila sam samo da serviram – ističe Simona Petranović.
Da servira – na Nevenu.
– Toliko se dobro poznajemo da sam znala u kom pravcu će da ide svaka njena lopta – dodaje Simona.
Ovo, ipak, nije bio prvi ovakav “susret” njih dvije.
– Već smo se jednom sastale, dok je ona igrala za Ub, a ja za Partizan – kaže Nevena Vukčević.
Imale su i sličan put nakon što su ljeta 2021. napustile Galeb, Bar i Crnu Goru. I jedna i druga afirmisale su se u Srbiji, Simona je potom iz Uba otišla u izraelsku Haifu, a Nevena u rumunski Lugož.
Nakon odbojkaški ne baš prijatnih iskustava u Izraelu i Rumuniji sada uživaju i jedna i druga, a udaljene su svega tri sata vožnje.
– U Rumuniji sam se osjećala jako depresivno, ne samo zbog toga što sam uglavnom malo sam igrala, nikako mi taj odlazak nije “legao”. U Sloveniji je sasvim drugačije, trenira se sjajno, trener mnogo zna, i iskreno, samo bih zbog njega ostala, priča Nevena Vukčević.
Simonino izraelsko iskustvo bilo je drugačije i teže. Morala je da ode zbog ratnog stanja…
– Bila sam oduševljena kada sam došla. I nisam imala osjećaj da dolazi opasnost. Jednom prilikom, nakon treninga, i meni i svim saigračicama se upalio alarm na telefonu – bila je to aplikacija koja javlja da se bježi u bunkere. Morala sam da idem iz Izraela, moji su me molili da to uradim.
Nevena je, za razliku od Simone, dolaskom u Sloveniju imala malu jezičku barijeru.
– Imam dvije cimerke, Slovenke, ništa ih nisam razumjela u početku. Nakon dva mjeseca sam im konačno rekla: “sada više ne možete da me ogovarate – ističe Nevena Vukčević.
Njih dvije okupiće se ponovo na ljeto, u reprezentaciji. Slijede dva odlučujuća meča – u gostima protiv BiH, kod kuće protiv Letonije. Istorija je nadohvat ruke – prvi plasman naše ženske reprezentacije na Evropsko prvenstvo.
– Imam osjećaj koji me obično ne vara – sad ili nikad – kaže Nevena.
