Piše: B.R.
Četvrtak veče bi u Podgorici mogao da probudi duh jedne generacije. One iz 2018. godine. One koja je prkosila šansama, logici i „velikim imenima“, i sa šarmom šampiona podigla trofej koji su mnogi već vidjeli u Beogradu.
Sada, sedam godina kasnije, Budućnost ima priliku da ponovo zapečati sezonu iz snova – i to protiv rivala kojeg sa klupe vodi jedno od najvećih evropskih, ali i svjetskih košarkaških imena – Željko Obradović.
Ova sezona ABA lige bila je priča o povratku. Povratku vjere, identiteta i ponosa. Sa snažnom osnovom od prošle sezone, Budućnost je ove igrala čvrsto, zrelo, timski – i ono najvažnije – igrala je kao ekipa koja zna šta želi. Nisu blještava imena ta koja su ih dovela do finala, već sistem, rad i karakter. A karakter se ne kupuje. On se gradi – svakim skokom u napadu, svakim faulom koji zaboli, svakim bacanjem na parket.
Trijumf nad Crvenom zvezdom u polufinalu nije samo sportski uspjeh. To je simbol povratka na veliku scenu. To je podsjetnik svima da se u Morači i dalje igra velika košarka. McKinley Wright je pogodio šut o kojem će se pričati godinama – trojku koja nije samo poslala Budućnost u finale, već je probudila čitav grad. Bila je to poruka – vraćamo se.
U seriji protiv Partizana, Podgoričani ponovo nisu favoriti. I ne moraju biti. Jer, budimo iskreni – kad ste posljednji put vidjeli da srcem ispisana bajka zavisi od statistike? Beogradski klubovi operišu sa budžetima koji su višestruko veći – dovode internacionalne zvijezde, imaju dublje klupe, igrače sa NBA i evroligaškim pedigreom. Ono što Budućnost ima je važnije. Ima glad. Ima motiv. Ima grad iza sebe koji zna kako da podrži svoje.
Ova sezona je bila sve što navijač može da poželi – tim koji se ne predaje, trener Andrej Žakelj koji zna da napravi razliku, i atmosfera koja se, kako serija bude odmicala, pretvara u vulkan energije. U Morači se ove godine disalo zajedno, igralo zajedno. To je duh koji ne možeš potpisati ugovorom. To je hemija koja se stvara kroz rad, krv i znoj.
Ima nečeg u ideji da se sedam godina nakon one nezaboravne 2018, otvara nova šansa za naslov. Da se krug zatvori. Tada su slavili protiv Zvezde. Danas – Partizan. I jedno i drugo – simboli moći ABA lige. Pobijediti jednog, pa drugog – to nije samo šampionski put. To je, naizgled, nepremostiv izazov.
Ova finalna serija nije samo priča o trofeju. Ona je o potvrdi identiteta. O snazi volje u vremenu kad mnogi vjeruju da samo novac pravi razliku. Budućnost igra za sve one koji nisu odustali. Za one koji su kupovali karte i kad je bilo teško. Za klince koji sanjaju šut uz zvuk sirene. Za generaciju 2018. koja još uvijek sja u pamćenju grada, ali i za one koji tek treba da se rode s tom vatrom u očima.
Finale je ovdje.
Morača je spremna. A Podgorica zna – istorija ne pita koliko si potrošio, već koliko si srca ostavio na terenu.
