Piše: Vladimir Kuzmanović
Odigrano je i drugo kolo plej ofa Evrolige za sezonu 25/26. Neko će reći očekivano, neko će pak biti drugačijeg mišljenja ali vjerujem da svi dijelimo utisak, na osnovu svega viđenog u ovih 8 utakmica, da je ovakav skor potpuno zaslužen.
Iako su možda izostala veća uzbuđenja na utakmicama drugog kola, osim utakmice između Valensije i Panatenaikosa, mišljenja sam da gledamo veoma dobru košarku. Gledamo timove sa mnogo iskustva u ovakvim utakmicama i vidimo kako napadaju i traže slabe tačke protivnika. Pobjednici uspjevaju i da ih nađu dok poraženima ostaje da na domaćem terenu pokušaju nešto više od pokazanog do sada.
Drugi susret Olimpijakosa i Monaka nije donio mnogo drugačiju igru u odnosu na prvo kolo. Potpuna kontrola utakmice, precizne akcije i odlični procenti domaćina bili su preveliki zalogaj za ekipu za koju znamo da je već učinila više od očekivanog. Ipak nismo očekivali da jedan od najboljih igrača Evrolige u posljednjih nekoliko sezona, napusti parket prije vremena.
Nije to samo zbog nedosuđenog faula. U tom bjesu se skupilo mnogo toga ako ne i sve, jer ovo je još jedna sezona u kojoj se Majk nije dokopao fajnal fora i možda nešto još važnije za njega, izostaje priznanje koje on jako želi. Ulaskom u prošlogodišnje finale Majk Džejms neće biti jedan od najboljih kojem to nije pošlo za rukom ali vrlo moguće da će biti jedan od najboljih bez osvojene titule klupskog prvaka Evrope. Za prolazak dalje Monaku je potreban Džejms u svom najboljem, timskom izdanju a koliko snage i volje postoji u njemu, saznaćemo već u utorak kada je na programu treći meč.
Novi susret Valensije i Panatenaikosa bio je još nevjerovatniji i spektakularniji od prvog. Vjerujem da su sve oči javnosti bile usmjerene ka ovom duelu, završenom tek poslije produžetka, prije svega zbog nekih simpatija koje imamo prema domaćinu zbog svježine koju su donijeli, ljepote igre koju gaje i gospodskih manira svih članova ekipe. Ne bih baš mogao da kažem da su prva dva i po minuta produžetka po mom ili ukusu trenera sa kojima sam radio ali trojkaški obračun završio se ipak fantastičim poenima Hejs Dejvisa i to za dva.
On je preuzeo glavnu ulogu koji Nan na prethodnom meču nije iskoristio i time već sada opravdao ogroman novac uložen u njega, sa sve oproštenim odlaskom da vidi Tadž Mahal pred sam početak plej ofa. Nije velika stvar reći ćete ali sa kakvim se problemima, mahom stomačnim, vraćaju ljudi iz posjete Indiji, razumjećete da je Najdžel poprilično srećan.
No da se vratimo na temu. Hejs Dejvis je uzeo težak šut, sa odličnom odbranom na sebi da bi lopta prošla kroz mrežicu za otkucajem poslednje desetinke. Time je potvrdio da je igrač koji pravi razliku. S druge strane, nešto što sam često govorio tokom sezone vezano za igrače Crvene Zvezde… Nema tu mnogo igrača koji su iskusili utakmice plej ofa. A zašto je to važno? Zato što su mnogi upravo Valensiju koristili kao kontra argument, rekavši da ni oni nemaju igrače velikog plej of iskustva a nalaze se na drugoj poziciji. I tada rekoh i sada još više vjerujem u to, da će doći utakmice kada će to predstavljati problem. I mislim da je jedan od razloga upravo taj. Veliki ulog i pritisak učine svoje. 13/23 sa linije slobodnih bacanja je na ovakvoj utakmici preveliki luksuz iako ni u regularnom dijelu sezone nisu prešli 70%.
Utakmicu je obilježila još jedna problematična situacija koju je trener Martinez opisao kao nečuvenu. Da, u pitanju je prilazak predsjednika Panatenaikosa zapisničkom stolu. U svom stilu na sve to Dimitris reče da Himenez laže ali i dobi ozbiljnu kaznu, ne lezi vraže. Nadam se da razumijete zašto sam maločas naglasio gospodski. Zato što bi to trebalo da bude košarka – gospodska.
Fener je još jednom pokazao silu i ostavio Žalgiris da razmišlja postoji li način da naude prije svega odličnoj odbrani koju nam je aktuelni prvak demonstrirao. Ne sumnjam da želja postoji ali protiv ovako motivisanog Fenera, nije lako vratiti se iz minusa, ne samo rezultatskog već više igračkog. Naime u izostanku Horton Takera, pojavi se čovjek sa klupe koji igra kao u najboljim godinama, postigne 16 poena za isto toliko minuta i baš kao i prošle sezone odlični Mekolum, donese ono što nedostaje. Da, u pitanju je Nando De Kolo a sve čestitke svakako idu na račun Šarunasa Jasikevičiusa koji time potvrđuje da zna šta je to što nedostaje ekipi. Francisku, Rajtu i Tubelisu potreban je još neko u napadu iako me je ovaj posljednji zaista prijatno iznenadio veoma kvalitetnim nastupima u svojoj prvoj evroligaškoj sezoni. Nešto što verujem da bi voljeli da vide navijači iz regiona kada su u pitanju srpski predstavnici, nove, kvalitetne domaće igrače. Nije kasno ugledati se na Litvance.
Posljednji meč između Reala i Hapoela, od mene će, u najmanju ruku, dobiti epitet čudan jer… Koliko nismo očekivali neizvesnu završnicu u prvoj utakmici toliko ni skoro plus 30 u drugoj. Najzaslužniji za to, omaleni čovjek, velike energije, fantastični Fakundo Kampaco. Njegov nevjerovatan nastup i nevjerovatna energija, naročito u drugom poluvremenu, pokrenula je ekipu koja je u ovom doigravanju, jedina morala da modifikuje svoju igru usljed, nažalost, teže povrede Tavaresa i da se prilagodi novonastaloj situaciji.
Prvo poluvrijeme, u kojem smo ponovo gledali odličnog Oturua, svakako nije nagovještavalo ovakav ishod. Pitanje je da li u nedostatku pravog domaćeg terena Hapoel može više od prikazanog. Zavise mnogo od šuta za tri poena koji je sinoć bio ispod 30% i daleko ispod prosjeka iz regularne sezone. Ipak postoji mogućnost da Itudis ima još nekog auta u rukavu
Nadam se da vam se dopao još jedan osvrt na utakmice za nama. Do sljedećeg kola, sve vas pozdravlja čika Kuzma.
