Piše: mr Stela Burzanović
profesorica psihologije i psihoterapeutkinja
Stalno tražiš podršku i snagu spolja, a treba da ih tražiš upravo u sebi…Tamo su uvijek i bile!
Uvijek možemo u razgovoru sa sportistima čuti ili čitajući sportske portale čitati njihove motivacione poruke, pokretače i njihov put do vrha… Jer motivacija nije nešto što se “ubaci” sportisti spolja; ona se gradi, razvija i održava. Motivacija se jednostavno definiše kao usmjerenost napora.
Osnovna funkcija njena jeste da nas pokrene na akciju. Međutim, uspjeh se ne može ostvariti samo na osnovu početnog elana i motivisanosti, već je za njega neophodno ići korak po korak, ka cilju-kroz disciplinu i korisne navike.
Usmjerenost napora odnosi se na to da li osoba traži, da li se približava ili je privučena određenim situacijama, dok intenzitet napora se odnosi na količinu napora koje osoba ulaže u određene situacije.
Postoje dvije vrste motivacije:
- ekstrinzična – uslovljena spoljašnjim faktorima, kao što je npr. novac, priznanja, titule…
- intrinzična – uslovljena unutrašnjim faktorima, poput potrebe za uspjehom, osjećajem lične vrijednosti, samoostvarenosti, zadovoljstva…
Ostvaren čovjek nigdje ne žuri, a uvijek stiže na vrijeme.
Uspjeh treba da se mjeri ne toliko položajem do kojeg je neko dospio tokom života, već preprekama koje je morao da savlada. Da budi svoj, izrazi sebe, ima vjere u sebe, i ne idi okolo i ne traži uspješnu ličnost da je kopiraj.
Trebamo biti motivisani i imati ciljeve, ali nije dovoljno samo da mislimo o njima, da bi krenuli ka ostvarenju svoje autentičnosti moramo se i pokrenuti i praviti prve korake do dolaska do vrha. I naravno, ništa nije preko noći, treba truda i rada, koji se itekako na kraju isplati.
I onda za kraj, na kojoj si stepenici danas? 😊
