”Bez starca nema udarca”! Ok, na prvu loptu zvuči ”već viđeno”, pomalo otrcano i nemaštovito, ali u ovom slučaju, garantujemo, riječ je o geslu koje najbolje opisuje situaciju na terenu.
A teren je gdje god se nalazi koš. Onaj od 28 metara, ili duplo kraći, nije bitno. Ako pratite košarku ili basket u Crnoj Gori, na nekom od njih ćete, htjeli ili ne, naletjeti na Predraga Lazarevića. I lako ćete ga prepoznati: markantan, krupan, čvrst kao stijena, glasan, konfliktan dvometraš. Isprva djeluje zastrašujuće, posebno za mlađe igrače, što mu je vjerovatno i cilj. Međutim, kada ga malo bolje upoznate, razumijete da se iza grube fasade krije veliko srce i strast prema sportu koja isparava iz svih pora.
Peđa će za koji dan navršiti 44 ljeta, što je (još jedna nemaštovita, ali istinita) za njega samo broj. I dalje je aktivan košarkaš u crnogorskoj A ligi i, analizirajući njegove riječi, kraj karijere se još ne nazire.
”Ove godine nastupam za KK Šušanj, čiji sam član već tri godine, a prije ekipe iz Bara sam igrao u crnogorskoj ligi za Kotor, Zetu, All Stars i da ne nabrajam dalje… Imam i dalje ogromnu energiju, želju da se nadmećem, sve to me tjera da održavam svoje tijelo na maksimalnom nivou, jer jedino tako mogu da budem konkurentan sa mlađima od sebe”, debitovao je Peđa za naš portal.
Ipak, da li zbog godina il’ nečeg drugog, tek veteranu u posljednje vrijeme više prija kraći teren i manja lopta.
”Basket 3×3 sam počeo da igram baš kasno, na zalasku karijere, i jednostavne me oduševio! Prija mi dinamika tog sporta, koja je potpuno drugačija od igre 5na5. Treniram sa momcima iz GRAFOMATEXA, koji se ovim sportom bave na profesionalnom nivou, što mi daje dodatni motiv da pokušam da ispratim njihov ritam”, nastavlja u jednom dahu Lazarević.
Za našeg današnjeg sagovornika jedan basketaški događaj, čiji je najvjerniji akter, ima posebnu draž:
”U ”Basketu u mom kvartu” učestvujem od prvog turnira prvog izdanja prije tri godine. Tada sam sa ekipom Limun igrao na terenu u Zagoriču i za prvi put nismo čak ni napravili loš rezultat: osvojili smo taj turnir, pa smo na završnom u Njegoševom parku dogurali do polufinala. Sviđa mi se koncept da se kvalifikacije igraju na više lokacija, na terenima po kvartovima, to je pravi ulični basket. Uz to, suđenje je izvanredno, organizacija na visokom nivou, jednostavno – najbolji basketaški turniri u Crnoj Gori.”
Peđa se u narednim izdanjima priključio ekipi Cetinja, sa kojom je postao dvostruki šampion popularne podgoričke priče, koja će uskoro imati svoje četvrto izdanje.
”U ekipi sa, prije svega sjajnim momcima, a potom izvanrednim igračima, braćom Petrom i Marjanom Stojanovićem, a kasnije nam se priključio i Ivan Knežević, osvojili smo dva turnira u ozbiljnoj konkurenciji! I planiramo da branimo tron i u narednom, možda u malo izmijenjenom sastavu! Lično trenutno saniram nezgodnu povredu mišića, ali ću uraditi sve što je do mene da me tijelo sluša i da budem spreman za akciju, motiva mi ne fali”, kaže Peđa i zaključuje sa širokim osmjehom:
”Mladim momcima poručujem da vrijedno rade, treniraju i da budu discplinovani i istrajni u svom cilju. U suprotnom, teško da će skidati ove starce sa trona!”
