Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije
Iako sam i ovog puta želio o nečemu iz svoje karijere, nekoliko aktuelnih košarkaških momenata zaslužuje moju, nadam se i vašu pažnju.
Krenućemo redom, onako kako rade svi klubovi koji drže do sebe, imenovanjem šefa stručnog štaba.
Tri najjače ekipe regiona, kako najavljuju, riješili su pitanje glavnih trenera na duže staze. Crvena Zvezda je prva potpisala Sašu Obradovića, koji se faktički vratio u svoj klub, i time poslala snažnu poruku navijačima koji su izuzetno zadovoljni činjenicom da je Obradović ponovo u “crveno-bijelom” dresu.
Poznavajući Sašu, prije svega iz igračkih dana a kasnije i načinom kojim je vodio sve ekipe od Kelna do Monaka, veliki rad će biti osnovna ideja vodilja, kakva je uostalom bila i u igračkim danima. Ubjeđen sam da će domaći igrači napredovati baš kao što sam ubjeđen da će od stranaca dovesti one igrače koji se uklapaju u njegovu košarkašku filozofiju. Iskreno ne bih volio da ih bude više od tri ukoliko je to moguće a to mislim za sve ekipe o kojima će biti riječi.
Želim da vjerujem da i Crvena zvezda i Partizan i Budućnost u svojim redovima imaju domaće igrače koji bi ovu sezonu mogli da pretvore u onu pravu.
Igrači moraju da budu spremni na paklene pripreme kao i na jake treninge tokom cijele sezone do onog momenta kada jaki treninzi postaju nemoguća misija, prije svega zbog ritma utakmica. Tu leži i najveća opasnost po Obradovićev tim jer treba biti dovoljno fleksibilan i prilagoditi treninge tim trenucima a kod Saše (do sada) to nije bilo lako.
Kako se mijenja igra tako i neke navike i zahtevi trenera moraju da se mjenjaju. To ne znači da će gubiti dio sebe već naprotiv, pokazaće preko potrebnu dozu prilagodljivosti a to mogu samo kvalitetni treneri.
Partizan je, očekivano, na mjesto prvog trenera postavio dosadašnjeg asistenta, Vlada Šćepanovića, kojem su sezone u Partizanu, poslije onih u Budućnosti, možda bile i najbolje u karijeri.
Momenat možda ne idealan ali poziv Partizana se teško ignoriše, kakva god da je situacija. Dio ekipe ga već poznaje s tim što Šćepo iz uloge pomoćnog, a to znači i bliskog odnosa sa igračima jer pomoćni mora da bude tampon zona u odnosima na relaciji igrači-prvi trener, prelazi na više mjesto i u nove odnose.
Vjerujem da će to kod mnogih igrača Partizana biti dodatni motiv da Šćepu vrate nešto od saveta i pomoći u prethodnim sezonama.
Naravno najvažniju ulogu mora da odigra rukovodstvo Partizana i da bezrezervnu podršku treneru bez obzira kako će se sezona odvijati. Svaka ima uspone i padove i želim da vjerujem da ako do krize dođe, neće biti povlačenja te podrške.
Ne zaboravimo da su nedavno i Topić u Crvenoj Zvezdi i Čanak u Partizanu bili u sličnim situacijama kada je ta podrška izostala.
Petar Mijović će po prvi put biti prvi trener od početka sezone. U dva navrata to su bili vrući krompiri, sada je prilika da se vidi koliko zna i može i opet se sve svodi na podršku koju bude imao i koju bude osećao.
Sezona je duga, račune treba podvući tek na kraju. Prvoj dvojici,kao svojim savremenicima želim svu sreću u veoma velikom izazovu koji, vjerujem, do sada nisu imali, čak ni Obradović koji je prošao pola Evrope i ima najveće iskustvo od pomenute trojice.
Mijoviću želim da traje duže od prethodnika i da baš kao i Radonjić, iz Budućnosti krene u svoju evropsku karijeru.
Iste nedjelje dogodila su se dva sastanka, jedan u okviru Evrolige, drugi u okviru ABA lige i naravno potpuno drugačiji stil, manir i kvalitet vijesti.
Evroliga je napravila preporuke ponašanja za vrijeme pandemije od rasporeda sjedenja u dvoranama, preko posebnih sanitarnih protokola do evidencije ulaznica bez fizičke kontrole karata, sve u cilju smanjenja bilo kakvih kontakata vodeći računa prije svega o zdravlju igrača, gledalaca i svih prisutnih za vrijeme utakmice.
Liga koja je pretrpjela ogroman gubitak, ne vjerujem da bismo mogli da ga lako izračunamo, okreće se sljedećoj sezoni u nadi da će najbolja košarka i dalje biti prisutna na parketima širom Evrope.
S druge strane sastanak ABA lige koja ne izlazi iz prošlosti i odnosa koji ne donose nikome ništa dobro a naročito ne pokazuje da će biti dostojan prtner Evroligi u narednom periodu, presudnom za prisustvo makar jednog kluba sa ovih prostora i u narednim sezonama.
U svom prvom tekstu na portalu sportski.me sam rekao” ABA liga ima samo jedan zadatak, da bude pravi partner Evroligi”.
Vidjećemo na kraju sezone da li su u tome i uspjeli.
I za kraj nešto baš lično. Odjeknula je vijest da Birčević nije produžio ugovor sa Partizanom. Ništa čudno naravno, dešava se to svake godine ali mi je ipak ovdje nešto zasmetalo i to isključivo kao bivšem igraču koji je činio sve što je znao da bi klub za koji igra pobjedio.
Mislim da je upravo takav i Birčević i iako se ne poznajemo na više od zdravo-zdravo, smatram ga upravo takvim i smatram da postoji drugačiji način zahvaliti se igraču koji je možda bio jedan od rijetkih kojeg je svaki poraz pogađao i koji je uvijek bio više nego samokritičan kada ne odigra dobro.
Ne bih možda ovo ni komentarisao da nisam pročitao upravo Birčevićev intervju u kojem, vjerujem ljudski i iskreno, priznaje da je iznenađen.
Poštenim odnosom i tretmanom svojih igrača, veliki klubovi postaju još veći i kako rekoh, nije prvi put da se u našem regionu nešto slično dešava, samo bih volio da je i posljednji.
