„Postani Junior, budi šampion u sportu i životu” – slogan je Košarkaškog kluba Junior rasadnika talenata.
Iz Juniora su mnogi postali seniori – za skoro dvije decenije prošlo je na hiljade dječaka, upijajući prve poteze, radujući se prvom košu, pobjedi ali i tugujući za porazom u igri pod obručima…
Čovjek koji je pokrenuo cijelu priču – vlasnik Dejan Vukmanović u razgovoru za Sportski.me ne krije da je ponosan na sve što je urađeno prethodnih godina…
“Imam četvoro djece i klub volim da posmatram kao svoje peto dijete, ono koje kompletira startnu petorku Juniora. To dijete naredne godine puni 20 godina. Imam mnogo toga za čim mogu da se osvrnem i ne postoji specifičan vremenski period koji bih podvukao. Jednostavno, svaka godina je sama po sebi posebna, svaka generacija, svaka mlada osoba sa kojom smo svi mi treneri u klubu sarađivali, je na nas ostavila dubok trag. Kada se prisjetim svih klupskih uspjeha, dostignuća igrača koji su počeli u našem klubu i prošli kroz naše selekcije, poput Nikole Pekovića, Danila Nikolića, Jovana Kljajića, Fedora i Luke Žugića, Vladimira Stijepovića, Damjana Šimuna”, kazao je Vukmanović za Sportski.me i nastavio…
“Tu su i mnogi treneri koji su prva iskustva stekli kod nas, a sada su u klubovima ABA lige: Milan Anđelić, Marko Perović, Rade Petrić…I mnogih drugih koji nisu dostigli košarkaške visine, ali kojima je Junior u srcu ostao kao nezaboravno iskustvo i koji me redovno, iz zahvalnosti i poštovanja, zovu na svoje svadbe i proslave ostalih važnih životnih trenutaka… Da, neizmjerno sam ponosan”, rekao je Vukmanović.
Junior ima staž kojim bi pozavidjeli veći, organizovaniji klubovi u regiji i šire – prošlu sezonu nije završio zbog poznatih razloga sa pandemijom. Do prekida, predpandemijska sezona bila je najuspješnija u istoriji kluba.
“Osvojili smo pet medalja, jedno zlato i po dva srebra i bronze. Znate, za mali klub poput nas, koji ne uživa posebnu podršku sponzora i državnih institucija, to je enorman uspjeh. Niko u državi, osim Budućnosti, ne može da se pohvali takvim rezultatima. Ne sumnjam da bismo u sezoni koju je viša sila prekinula, ponovili slične uspjehe. Imali smo i rekordan broj selekcija, čak devet, sa čim, mimo nas, ne može da se pohvali nijedan sportski kolektiv u zemlji. Imam taj talenat i sreću da izabrem trenerski kadar koji krase izuzetne, prevashodno ljudske vrijednosti, a potom i stručne karakteristike, što mi značajno olakšava posao. Naravno, medalje su važne, one su kruna napornog rada, ali našem klubu je prioritet da posvećenošću, strašću, iskustvom i znanjem učestvuje u psihofizičkoj transformaciji djece u uspješne i zdrave odrasle osobe”, priča Vukmanović.
Klub se vratio starim obavezama. A na pitanje kako izgledaju treninzi u korona eri Vukmanović je odgovorio…
“Ako se ne varam, slogan Evrolige je ”Basketball never stops”. Na nama je da budemo kreativni i inovativni – kao što ja volim da kažem: ”stručnjaci za neizvjesnost”. Razni ratovi i epidemije kroz istoriju nisu uspjeli da zaustave sport, pa tako neće ni ova globalna pošast. Košarka se igra i igraće se, iako u ovom trenutku mora da se prilagodi situaciji i mjerama koje su na znazi. Manje brojne grupe, više pažnje o ličnoj higijeni, apeli roditeljima da na treninge ne šalju djecu sa simptomima respiratornih oboljenja… Djeca koja igraju košarku su, kada su zdravlje i inteligencija u pitanju, iznad prosjeka, i zato je izuzetno važno da im se, posebno u ovakvoj situaciji, omogući da nastave svoj rast i razvoj u zdravom ambijentu. Kao što sam već rekao, košarka se ne zaustavlja”, kazao je Vukmanović.
Evropska takmičenja počinju krajem septembra. Uskoro bi trebalo da se zna kada će krenuti i domaće prvenstvo u kojem Junior ponovo ima najviše ambicije…
“Od kada sam, prije dvije decenije, ušao u ovaj svijet, nikada sebi nisam dozvolio luksuz da nespreman dočekam nove izazove. Svaka sezona je priča za sebe i sa svakom selekcijom imamo zacrtane domete i ciljeve. Moj najstariji sin Vlado, koji se školovao u Italiji, mi je u jednom razgovoru rekao slogan koji mi se jako svidio i koji sam zapamtio: ”vincere aiuta a vincere”, ili, u prevodu: ”pobjede pomažu da se nastavi sa pobjedama”. Međutim, pobjeda je relativan pojam. Za mene je pobjeda kada djeca na svakom treningu i na svakom meču daju sve od sebe, kada uživaju u ovoj igri i kada sa ponosom drugarima ističu da su dio KK Junior. Kada neko dijete dođe kod nas osnovni cilj je da ono zavoli košarku, da upozna nove drugare, da se zabavi i da napreduje, kako košarkaški i fizički, tako i psihički. Medalje su samo bonus. Ja sam, i nakon svih ovih godina, gladan novih pobjeda”, rekao je Vukmanović.
Dugo ste u košarci u razvoju, radu sa mlađim selekcijama. Možete li povući paralelu – o pristupu, radu, motivaciji djece, tada i u sadašnje vrijeme?
“Sport je ”više od igre”. Meni je pomogao da se fizički razvijem, da steknem prijateljstva za čitav život, da putujem svijetom, da postanem, ne u materijalnom smislu, bogatija osoba. Zato osjećam potrebu i dužnost da svoje iskustvo i znanje prenesem na mlađe generacije. Svaka sezona je novi izazov i nosi drugačije zahtjeve i na nama je da se prilagodimo eri u kojoj živimo, da se konstantno edukujemo i usavršavamo, kako bismo uvijek bili na visini zadatka. Trenutna situacija je samo akcentovala važnost sporta i zdravih stilova života, i na nam je velika odgovornost da što veći broj djece privučemo košarci i potrudimo se da je zavole i motivišemo da u njoj ostanu, jer će im to, vjerujte mi na riječ, pomoći da se razviju u uspješne ljude”, kazao je Vukmanović.
Zašto bi po Vama djeca trebala da budu dio KK Juniora ?
“Slogan našeg kluba je ”Postani Junior, budi šampion u sportu i životu”. Mislim da, s obzirom na dosadašnji dio intervjua, ovaj slogan ne treba posebno elaborirati. Jednostavno, naša misija je da svakog polaznika kluba naučimo da igra košarku, ali i da ga usmjerimo ka pravim sportskim i životnim vrijednostima. Jedan naš član je igrao u NBA ligi, jedan je najmlađi debitant u istoriji Evrolige, mnogi su igrali i igraće košarku na visokom nivou – siguran sam da su, pored nespornog talenta, posvećenosti, i ”krvavog” rada, na bazi njihovih uspjeha znanja koja su stekli u KK Junior. Međutim, timski rad, individualni napor podređen dostizanju zajedničkog rezultata i stečena prijateljstva, mnogim našim bivšim članovima, koji se više ne bave košarkom, pomogli su da se ostvare na drugim životnim poljima. Naš minuli rad je naša najbolja preporuka”, kazao je Vukmanović.
Kako gledate na ABA 2 – možda prilika da mlađi igrači dobiju prostor za igru i za košarkaško razvijanje ?
“Donedavno mladi igrači koji nisu ”ekstra-talenti”, ali koji posjeduju određeni kvalitet, nisu imali mogućnost da dobiju šansu u seniorskoj košarci zavidnog nivoa, kakav ABA 2 liga sigurno jeste. Smatram da je za crnogorsku košarku jako pozitivno to što ima čak četiri kluba u ovom regionalnom takmičenju, jer je ono sjajna scena na kojoj se mladi igrači mogu istaći, a klubovi, poput KK Junior, predstaviti svoj ”proizvod”, kazao je Vukmanović.
U ABA 1 je sve više stranaca. Koliko to može biti problem u perspektivi. ABA sve više podsjeća na Italijansku ligu koja je prepuna stranaca ?
“Na prisustvo stranaca ne treba gledati kao na nešto negativno, naravno, ukoliko se radi o igračima koji mogu podići nivo lige, donijeti nešto novo, privući pažnju javnosti i biti primjeri i mentori našim mladim košarkašima. Raznovrsnost je bogatstvo i treba je njegovati, ali treba uvijek imati na umu da je prioritet razvoj domaćeg kadra, ne samo igračkog, već i trenerskog. Ne treba da prevlada strah da se ”u vatru gurnu” mladi crnogorski košarkaši i treneri, jer u našoj maloj, ali ponosnoj zemlji postoji talenat, drskost i ”šlif” koji pravi razliku, o kojem god nivou da je riječ”, zaključio je Vukmanović.
