Crna Gora još nije imala predstavnike iz tekvondo sporta na Olimpijskim igrama – a možda je Pariz 2024. godine prava prilika za to.
Najbolja crnogorska juniorka, članica Tekvondo kluba Besa Anđela Berišaj ne krije da potajno priželjkuje da se jednog dana nađe na najvećoj planetarnoj sportskoj smotri, možda već u gradu svijetlosti.
“Olimpijske igre u Parizu 2024. godine su moj san, nadam se dostižan…Radim na tome i razmišljam o prvim seniorskim nastupima naredne godine kada ću kao starija juniorka moći da prikupljam bodove za olimpijsku normu. Svakako, treba puno rada, discipline, odricanja, sreće, i da me zaobiđu povrede. Ali, ja sam tu, spremna na svaki izazov i da istrajem na ostvarenju toga sna”, kazala je Berišaj za Sportski.me.
Anđela je takmičarsku godinu otvorila medaljom – srebrnom na Svjetskom prezident tekvondo kupu u Draču, koji je okupio 1.909 takmičara u svim starosnim kategorijama. Prvi nastup je arhiviran a pripreme nastavljene u matičnom klubu Besa.
Raspored takmičenja je dinamičan – jedan od najvećih izazova u ovoj godini, pored turnira u Beču i Zagrebu biće juniorsko Svjetsko prvenstvo u Sofiji.
“Pripreme teku po planu. Treniram svakodnevno, nekad i tri puta dnevno. Radim na postepenom jačanju i tempiranju forme kao i na borbenoj taktici jer nailaze značajna takmičenja u narednom periodu. Prvo ću nastupiti na par takmičenja kao što su Millenium Open u Vršcu i Asteriks Kup u Nišu. Takođe, planirano je i državno prvenstvo tako da će nastupi na ovim takmičenjima biti dobra uvertira za “vruće ljeto” gdje me očekuju međunarodni nastupi u Beču i Zagrebu na G2/E2 turnirima, a potom i centralni događaj u avgustu – Svjetsko prvenstvo za juniore u Sofiji, gdje se nadam dobrom plasmanu”, kazala je Berišaj.
“Dobar i jak sparing je naravno bitan preduslov za usavršavanje. Nažalost, nismo u prilici da često organizujemo jak sparing sa kolegama iz drugih klubova što bi svima nama značilo puno za pripreme i usavršavanje. Ipak, nekako se snalazimo. Najčešće sparing odrađujem sa kolegama seniorima iz mog kluba kao i sa kolegama iz drugih klubova tokom reprezentativna okupljanja. Ipak, trebalo bi toga da ima puno više, posebno učešća na međunarodnim kampovima koji bi puno značili za sakupljanje iskustva”, kaže Anđela.
Berišaj je četvrta na Svjetskoj juniorskoj rang listi, u karijeri ima i titulu klupskog prvaka Evrope, šampionka je Balkana. Od sljedeće godine, supertalentovana takmičarka Bese, može da se takmiči u seniorskom rangu, sa najboljim borcima današnjice, što će biti ozbiljan izazov u karijeri.
“Ovo je moja druga godina u juniorskom uzrastu tako da me i naredne godine očekuje ponovo juniorska konkurencija ali zato stičem i pravo da mogu da se borim i u seniorskoj konkurenciji. Za sada, nastojim da ne žurim puno i da iskoristim svaki izazov u juniorskoj konkurenciji a naravno jednim dijelom razmišljam i o budućoj seniorskoj konkurenciji koja je svakako veliki izazov ali i ono zašto živim i treniram, da ostvarim svoj san i da na najvećoj svjetskoj sceni stanem oči u oči na tatamiju sa najboljim svjetskim borcima koje danas doživljavam kao moje idole”, rekla je Berišaj.
U tekvondo sportu sekunde odlučuju o prolasku u dalji krug, medalji. Trenutak nepažnje vodi vas u eliminaciju, zato je pored fizičke izuzetno važna i psihološka priprema za takmičenja.
“Psihološka priprema i mentalna čvrstina su od velike važnosti u tekvondou. Jednostavno, ako takmičar nije psihički čvrst, dovoljno je i jedan trenutak nepažnje, izgubljeni poen ili primljeni udarac pa da meč pođe u neželjenom smjeru. Zato pokušavamo u razgovoru sa trenerom da uočimo svaku “barijeru” i da savladamo svaki unutrašnji strah. Naravno, često je prisutna i pozitvna trema, a i sreća ima svog udjela jer se u jednom udarcu ili jednom poenu odlučuje pobjednik ili medalja. Ipak, na kraju, najvajžnije je vjerovati u sebe i dati sve pa i više od toga”, kazala je Berišaj.
Sa eks Ju prostora, Srbija i Hrvatska su veleselile u tekvodno sportu. Sjeverna Makedonija se nakon 30. godina kvalifikovala za OI u Tokiju i osvojila medalju. I Slovenija je bila učesnik Igara.
Crna Gora je još uvijek daleko tog nivoa – potrebna su veća ulaganja, podrška da bi se izborile Olimpijske igre. Potencijala za to ima, a potvrda toga su uspjesi u mlađim kategorijama.
“Kod naših susjeda su već stigle seniorske medalje i oni su se već pozicionirali u samom vrhu svjetskog tekvondoa. Ti svjetski i olimpijski šampioni rezultat su dugogodišnjeg sistematskog rada kao i velikih finansijskih ulaganja ne samo u seniorskom uzrastu već i u najmlađim kategorijama. Mislim da je to ono što nama nedostaje, taj jedan dodatni korak kako bi i mi došli do te zone za osvajanje seniorskih medalja”, kazala je Anđela i nastavila…
“Imamo dosta talentovanih mladih takmičara koji bi uz adekvatan rad i finansijska ulaganja sjutra mogli da nas obraduju i u seniorskoj konkurenciji ali treba malo uzdići nivo rada i organizacije jer mnogi klubovi, u nedostatku sredstava, funkcionišu na amaterskim osnovama pa su često sami takmičari i roditelji primorani da finansiraju učešća na mnogim takmičenjima, a bez kojih se ne može napredovati u ovom sportu”.
Za veliki progres u karijeri, rezultate stigla je i nagrada od Tekvondo saveza Crne Gore koji je Anđelu Berišaj izabrao za najbolju juniorku u 2021. godini.
“Priznanje od Tekvondo saveza Crne Gore mi znači puno jer osjećam da neko vrednuje i prepoznaje moje rezultate i moj rad. Istovremeno to mi je i podstrek ali i obaveza da nastavim i dalje da se uspješno bavim ovim sportom i da možda jednog dana donesem svjetsku medalju našoj državi”, kazala je Berišaj.
Kimono je prvi put obukla još kao djevojčica, a otkrila je i kako se obrela u tekvondo sportu…
“Možda je bilo i slučajno a možda i igra sudbine. Tekvodno klub Besa gdje treniram jedan je od najuspješnijih klubova u Crnoj Gori, ali su nas na početku mene i moju sestru roditelji upisali jednostavno, da bi nas kao djecu držali podalje od slatkiša i nekog nezdravog života. Vremenom ta neka igra i zabava prerasli su u jednu veliku strast i posvećenost posebno kada su počele pristizati prve medalje i trofeji. Danas je tekvondo moj način života, ono u čemu uživam, u čemu se najviše pronalazim i željno iščekujem svako novo takmičenje da bih sebi i drugima dokazala da mogu jače i više”, nedvosmislena je Berišaj.
Pored treninga, takmičenja, tu su i obaveze u školi. Anđela kaže, da ima veliko razumijevanje od profesora za sportsku karijeru.
“Svakako da mi je obrazovanje izuzetno važno. Učenica sam prvog razreda gimnazije i postižem odličan uspjeh i u školi. Nastojaću da tako bude i ubuduće jer je obrazovanje temelj za sve što radimo u životu. Nije lako, treba uskladiti sve školske obaveze sa treninzima i takmičenjima. Za sad uspjevam i zahvaljujući mojim profesorima koji imaju razumjevanja za moje sportske aktivnosti, a ja svako nastojim da nadoknadim i uspješno završim sve moje školske obaveze”, zaključila je Berišaj.
Ovaj tekst je dio projekta finansiranog kroz Fond za pluralizam Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija.
