Piše: Igor Hrvatin
Pod utiskom sam sigurno, dok pišem analizu završene druge trke Formule 1, ali mogu da čestitam svim fanovima najbržeg karavana na svijetu. Smiješi nam se najuzbudljiva sezona u posljednjih 10 ili 20 godina. Nismo dugo čekali, prošlogodišnji šampion Maks Ferstapen odgovorio je na najbolji mogući način, pobjedom na uličnoj trci u Džedi. Nakon razočarenja na otvaranju sezone, kada su oba vozača Red Bula odustala, potpuno druga priča u Saudijskoj Arabiji.
Vozači austrijske ekipe na pozicijama jedan i četiri. Maks je u subotu na kvalifikacijma podbacio, bio je tek četvrti, nije djelovalo kao da je u “zoni”. Ako je neko i posumnjao u njega u subotu, Holanđanin je odagnao sve nedoumice dan kasnije. Ne znam, kako da opišem šta smo gledali, ili bolje da kažem doživjeli prije nekoliko sati.
Duel Maksa Ferstapena i Šarla Leklera otvorio je sezonu u Bahreinu, vozač iz Monaka bio je tada za nijansu uspješniji i smireniji i svakako srećniji od svog suparnika. Tamo gdje su stali pomenuti momci, nastavili su na stazi u Džedi , slobodno mogu da kažem (Formulu pratim od 95. godine i druge titule Mihaela Šumahera u Benetonu), vidjeli smo jedan od najboljih duela u istoriji formule, vidjeli smo sve, brzinu, preticanja, kalkulacije, strategija oba vozača (kočenje na DRS liniji da se zauzme bolji izlaz za ciljni pravac) ali i pored sve te jurnjave na stazi ono što je najljepše od svega, njihov duel bio je čist i sportski.
Poslije trke, stari znanci još iz juniorskih dana kada su se letjeli karting stazama, izašli su iz bolida, pozdravili su se i zagrlili. Šarl je čestitao Maksu na pobjedi, rekao je da je razočaran rezultatom, ali da se nada da će svaka trka do kraja sezone biti ovako uzbudljiva i dramatična. Imam osjećaj kao da gledamo formulu iz nekih ranijih vremena, poput recimo Niki Laude i Džejmsa Hanta iz 70-tih i 80-tih, ili možda Prost protiv Sene, ili da još više približim čitaocima, Mihael Šumaher protiv Mike Hakinena.
Red Bul je najbrži bolid na pravcu to je ono što je očigledno poslije dvije trke, imali su probleme na otvaranju ali brzina je neupitna, Ferari je izuzetan u brzim krivinama, Italijanska ekipa se odlučila za tu varijantu i na sporijim stazama djeluje mi da će crni konjić biti nedostižan, svakako i nakon vikenda u Saudijskoj Arabiji nisu nezadovoljni, Lekler drugi (sa osvojenim dodatnim poenom za najbrži krug), Sainc treći, Ferrari na vodećim pozicijama i pojedinačno i u trci konstruktora.
OSTATAK GRIDA
Jasno je da na početku takmičenja, glavnu riječ za pobjede i podijume vode Red Bul i Ferari, ukoliko oni završe trku, ostali ne mogu da isprate taj tempo, Mercedes zaostaje i to značajno, Džordž Rasel se koliko toliko snašao i domogao pete pozicije, dok je njegov klupski kolega(čitaj Luis Hamilton) osvojio tek 10. mjesto i uzeo jedan poen i to nakon kvalifikacija u kojima je završio na 16. mjestu i nije uspio da prođe u Q2 (nešto što mu se nije dogodilo od 2009. ako ne računamo mehaničke probleme).
Noćna mora za Njemačku ekipu na startu trkačke godine, na pravcima su po priznanju svojih vozača sporiji i 0,6 sekundi od vodećih, a to je samo dio problema, osim motora koji nije na nivou najboljih ekipa, to se vidi i po ostalim timovima koji koriste Mercedesove pogonske jedinice. Drugi problem za srebrne strijele je stabilnost, dovoljno je da laički, pogledamo kameru iz pozicije nekog od vozača, nevjerovatno poskakivanje u sjedištu, toliko da su Hamiltonu inženjeri morali da postavljaju novo sjedište za trku. Po procjenama stručnjaka, Mercedes i ostale ekipe neće moći da naprave ozbiljniji napredak do trke u Barseloni, koja je na programu krajem maja i do tada ako ovakvim tempom nastave dva vodeća tima, biće kasno za neke ozbiljnije ambicije.
Ja prosto moram da se dotaknem ekipa sa sredine tabele, koje kao da voze odvojeni šampionat za sebe. Alfa Tauri, Alfa Romeo, Alpina i Has upotpunjuju spektakl trkanja. Njihova borba za ostale pozicije koje donose poene djeluje kao da se u najmanju ruku trkaju za podijum. Ujednačeni su bolidi i vozači, gledamo obilaženja kao na trkama Moto GP klase. Toliko je bilo naizvjesno i dramatično, da umalo nije došlo do incidenta između dvojca Alpine, naime Esteban Okon igrao se sa vatrom na ciljnom pravcu tokom jednog duela sa Alonsom, mislim da slijedi jedan ozbiljan razgovor šefa ekipe sa mladim francuskim vozačom. Ono što je ipak najveći problem ekipa sa sredine, je pouzdanost. Previše je bilo odustajanja u ove dvije trke njihovih vozača koji su imali potpuno nove motore i zamijenjene sve komponente.
Trku u Džedi nisu završili: Botas, Alonso, Cunoda i Rikardo. Sezona je jako duga i nema neograničenih resursa a sve kazne koje budu uslijedile biće preskupe za pomenute timove. Pohvala na kraju za Meklaren, koji se nakon katstrofe u Bahreinu, očigledno trgnuo jer je Lando Noris završio u poenima na sedmoj poziciji. Za dno tabele i dalje su prikovani vozači Aston Martina i Vilijamsa koji takođe nisu završili trku.
Da sumiramo, pošto je FIA svih ovih godina bila napadana, kako je pretvorila formulu u jedan dosadni vozić u kom nema preticanja osim na startu i tokom pit stopova, moram ih pohvaliti, jer sve što su uradili sa izmjenom pravila, novi izgledi bolida (veće gume, aerodinamika, veća zadnja krila i automatski veći uticaj DRS sistema) sve ovo nam je omogućilo da u dvije trke zadržavamo dah i gledamo fantastične borbe i obilaženja.
Sljedeća trka vozi se u Australiji za dvije sedmice na obnovljenoj stazi “Melburn park”, poslije dvije godine vraćamo se u zemlju kengura. Kakve samo trke pamti ta staza, a sve ovo što smo do sada gledali obećava.
