Piše: Igor Hrvatin
Joyeux anniversaire „Professeur“, Alan Prost četvorostruki svjetski šampion u formuli 1 danas puni 69 godina.
Prost je tokom svojih vozačkih dana dobio nadimak „Profesor“ zbog svog temeljnog pristupa trkanju, detaljnom izučavanju staza, krivina, proučavao je asfalt na stazi i kako će to uticati na potrošnju guma na svakoj pojedinačnoj trci.
Krasila ga je precizna i umjerena vožnja, sve su to razlozi zbog kojih je od kolega prozvan „Profesorom“. Francuz je sakupio 51 pobjedu i četiri titule u Formuli vozeći za Meklaren i Vilijams. Vrijedno je pomenuti da se penzionisao u trenutku kada je postao najuspješniji vozač Formule, sa najviše ostvarenih pobjeda.
To je posebno interesantno jer njegov rekord postignut je u godinama kada je u Formuli bilo manje trka po sezoni, naspram današnjih 24, tada je bilo 16. Vozio je Alan i za Reno i Ferari, impresivna karijera svakako. Ono što je još impresivnije su i timske kolege koje su dijelile garažu sa velikim Prostom: Niki Lauda, Aerton Sena, Najdžel Mansel, Keke Rozberg, Dejmon Hil, Žan Alezi, Rene Arno. Kada se ovaj spisak pogleda (pet svjetskih prvaka među njima) zvuči nevjerovatno da je Prost uspio da osvoji četiri titule u ovakvoj zavidnoj konkurenciji, još jedan dokaz koliko je Francuz bio nevjerovatan vozač, često nepravedno potcjenjen.
Mišljenje je mnogih u Formuli da je on vjerovatno najpotcjenjeniji vozač koji ima ne jednu nego više titula. A ako vam kažem da je u duelima protiv svojih timskih kolega izgubio samo dva puta i to 1984 za pola poena od Nikija Laude, te 1988 od Aertona Sene i to zbog pravilnika koji je u tom trenutku bio na snazi. Po današnjim pravilima, Prost bi bio šampion i 89-te i 90-te godine.
Francuz je odlučio da se povuče nakon sezone 1993. u kojoj je osvojio svoju posljednju titulu, jer nije želio da u Vilijamsu ponovo bude timski kolega sa Senom. Upravo njihovo rivalstvo oblikovalo je Formulu gotovo čitavu jednu deceniju. Njihovi dueli, na a ponekada i pored staze privlačili su veliku pažnju navijača i medija i umnogome doprinosili ekspanziji najbržeg karavana na svijetu. Za vrijeme dok su vozila ova dva velikana od 1984-1993. u tih deset sezona Sena je uzeo tri a Prost četiri titule. Dok su vozili za Meklaren od 34 trke u te dvije godine, Sena je pobjedio na 14, dok je Prost upisao 11.
Bili su beskompromisni kao takmičari jedan prema drugom, dešavalo se često da u žaru borbe ne završe trku, ne želeći da se pomjere onom drugom ni milimetar. Oni koji prate malo bliže Formulu vjerovatno odmah imaju dvije slike u glavi, a to su trke u Japanu u sezonama 1989. i 1990. Dvije kontroverzne trke u kojima su šampioni u međusobnim duelima izbacivali jedan drugog. Prvo kao timske kolege u Meklarenu su se sudarili 89-te, Prost je odustao a Sena je uspio nekako da pokrene bolid.
Nakon trke Seni je pobjeda oduzeta jer se na nelagalan način uključio u takmičenje. Poslije toga Prost sljedeće sezone prelazi u Ferari. Ponovo staza Suzuka, samo što sada Sena odlučuje da neće biti trkanja dalje od prve krivine u kojoj je izbacio sebe i Prosta. Svemu tome prethodila je neobična odluka automobilske federacije da se promjeni pozicija prvog starntnog mjesta. Sena je osvojio na kvalifikacijama prvo mjesto, međutim startno mjesto je pomjereno na prljavi dio staze, što je dalo prednost Prostu koji je bio na drugom mjestu.
Ostatak priče je poznat svima. Brazilac nije želio da odgovara na pitanja novinara, o tome da li je namjerno izazvao incident, ipak na licu mu se vidjela nelagoda zbog načina na koji je odlučio da se obračuna sa nekadašnjim kolegom ali i zvaničnicima svjetske automobilske federacije (FIA) sa kojima je često bio u klinču.
Nakon povlačenja Prosta, strasti su se smirile i nekada veliki protivnici su se pomirili i postali prijatelji. Zajedno su se sastajali kako bi pokušali da unaprijede sisteme sigurnosti na stazama širom svijeta. Sena je i priznao da nakon povlačenja Prosta nema više istu motivaciju i želju za pobjedom jer nije bilo profesora na stazi da ga motiviše.
Nakon Senine smrti, Francuz je odbijao da priča o svom prijatelju, u jednom intervju kazao je i da je dio njega toga dana preminuo sa Brazilcem, zbog toga što su njihovi životi i karijere bili toliko isprepletani. Prost je bio jedan od ljudi koji su nosili kovčeg sa preminulim Senom na sahrani u Brazilu.
VLASNIK TIMA
Prost se nakon par godina u penziji okušao kao vlasnik tima u sportu u kom je toliko uživao. 1997. godine kupio je od Flavija Brijatorea tim Ližijea i nazvao ga „Prost Grand Prix“. Međutim kao vlasnik ekipe nije imao zapaženih rezultata, nije imao sreće sa dobavljačem motora, francuska firma „Pežo“ od 1997-2000. godine nije uspjela da napravi konkurentan motor, ekipa je zabilježila svega nekoliko podijuma i dvije godine kasnije nestalo je novaca i tim je ugašen uz gubitak od 30 miliona eura.
Osim na vozačkom planu Alan prost se ostvario i kao roditelj. Otac je troje djece, ima dva sina i ćerku. Poslednja funkcija koju je obavljao u Formuli 1. bila je u ekipi „Alpine“ kao jedan od izvršnih direktora, ali je zbog neslaganja sa Lorenom Rosijem smijenjen u januaru 2022 godine.
