Piše: Igor Hrvatin
Stara narodna poslovica kaže , “ko čeka taj i dočeka”. Dugo je čekao svoj minut slave Serhio (Čeko)Peres, vozač koji tokom sezone 2020. nije imao definisanu dalju karijeru (ekipa Racing Point) tada nije produžila njegov angažman) . To je bilo tada, a sada u 2022. godini, Meksikanac, proživljava najljepše trenutke u karijeri. Fortuna se Serhiju osmjehnula u sedmoj trci šampionata koja je vožena po kišnim ulicama Monaka.
Kockice su se složile a ako ćemo da pričamo pošteno , vrijeme je i bilo, zaslužio je Meksikanac pobjedu u ovoj sezoni, nije imao sreće u Saudijskoj Arabiji tokom druge trke (bio je žrtva timske odluke, da se sačuva pozicija Maksa Ferstapena), na stazi “Katalunja” prije samo nešto više od nedelju dana, morao je da se skloni svom timskom kolegi (Red Bul je na suptilan način Čeku tada poručio da je Maks na drugoj strategiji, u prevodu skloni se).
Peres je sjajan ove sezone, polako ali sigurno nameće se ekipi za novi ugovor, a dodatno sa njegovom pobjedom situacija na tabeli se dodatno zakomplikovala. Prva tri vozača (Maks,Šarl i Serhio) dijeli samo 15 poena. Potencijalno Austrijska ekipa mogla bi da ima i problem, ako kojim slučajem Maks pogriješi (što nije nemoguće, dešavalo se) i odustane sa neke od narednih trka mogli bi da gledamo pravu dramu u garaži Red Bula, jer čini mi se da je Čeko namirisao nešto više ove sezone od uloge koja mu je namijenjena, da bude drugi vozač ekipe i “vodonoša” Maksu. Morao sam da posvetim malo više pažnje sjajnom Serhiju. Vraćamo se na ostale vozače i samu trku.
Dok se Serhiju sreća nasmijala u lice, Karlosu Saincu prosto se neda, jednostavno Španca neće. Sainc je u “Kneževini” vjerovatno odvezao najbolju trku sezone, tokom čitavog vikenda bio je u top 3, nije pravio greške i djelovao je sigurno. pravilno je procijenio, tokom trke da tim treba da sačeka sa promijenom guma i da se odmah sa kišnih ide direktno na pneumatike za suvo. Tajming je bio odličan, međutim u krugu nakon pit stopa, kada je trebalo da izveze svoj brzi krug i tako obiđe Peresa, zaglavio se vozač Ferarija u saobraćaju iza zaostalih vozača i ti momenti koštali su ga plasmana na najviši podijum. Za Maksa Ferstapena po mom skromnom sudu jedan blijedi vikend za njegove standarde, timski kolega ga je redovno dobijao na kvalifikacijma i treninzima. Na kraju može biti zadovoljan, uzeo je treće mjesto i bio ispred glavnog konkurenta za titulu Šarla Leklera. A šta tek reći za Šarla, nakon katastrofe u Barseloni (kvar na motoru) i izgubljenih 25 poena, Šarl je došao u domovinu, vidno motivisan, svjestan činjenice da nikada u Monaku nije završio trku, od 2017, ni u Formuli 2, takođe svjestan i da se mora prekinuti Maksov niz od tri uzastopne pobjede. Lekler je uradio sve što je bilo do njega, letio je u subotu na kvalifikacijama, postavljao najbrže krugove gotovo na svim provjerama.
U nedjelju na trci nije dozvolio iznenađenje, diktirao je tempo od samog starta. Nije bilo problema sa motorom, nije ni Šarl napravio grešku, inženjeri ekipe Ferarija, izgleda da su uzeli slobodan dan u Monte Karlu(ne znam kako drugačije da objasnim pojedine poteze), gledali smo pa možemo reći komične ali i tragične scene u boksu italijanske ekipe, dva puta u kratkom roku pozvan je Lekler u boks, da zamijeni gume. Očajna procjena stratega Ferarija, procjena koja je tim koštala prvog mjesta, koja je Leklera koštala prilike da u domovini triumfuje i što je najvažnije da se iskoristi odličan momenat da “Skuderija” osvoji prva dva mjesta. “Pucali” su sebi u nogu “momci u crvenom” a atmosfera u ekipi nakon trke bila je očajna. Šarl nije imao previse komentara, samo je rekao “da ovo mnogo boli i da se ovakve situacije ne smiju više ponavljati”.
Od ostatka karavana izdvajam peto mjesto Džoržda Rasela, jedini vozač koji je svih sedam trka završavao uvjek u top 5. Rasel je i ovaj vikend ostavio daleko iza sebe timskog kolegu, sedmostrukog šampiona Luisa Hamiltona koji je stigao tek sedmi. U poenima smo još vidjeli Landa Norisa, Valterija Botasa i dva stara šampiona Fernanda Alonsa i Sebastijana Fetela. Detalj koji je obilježio trku na negativan način, bio je stravičan udes Mika Šumahera, njegov bolid se bukvalno prepolovio nakon udara u zaštitnu ogradu, moraće FIA a i sam tim Hasa da urade jednu ozbiljnu istragu, nešto je debelo zakazalo, po novim pravilima i sigurnosnim mehanizmima, ne smije da se otkači prednji od zadnjeg dijela formule, to je posebno pojačano sajlom, kako bi se spriječili opasniji incidenti.
Eto to bi bilo to, pa neka poslije neko kaže da je VN Monaka dosadna trka, ove godine vidjeli smo čak i obilaženja u “Kneževini”, Pjer Gasli nam je pružio to zadovoljstvo i to bez DRS sistema, uskim ulicama Monaka, obišao je dva bolida mladi Francuz.
Kada se sve uzme u obzir gledali smo jednu zanimljivu, kišnu trku, možda i poslednji put na ovoj legendarnoj stazi (koja je u kalendaru formule od 1951.godine), još “Liberty media” nije potpisala novi ugovor sa predstavnicima iz Monaka. Zatežu obje strane, niko trenutno ne želi da popusti. Nadam se da će na kraju presuditi zdravi razum, jer Monako je tradicija, glamur i šarm nekih starijih vremena. Staza koju cijene vozači, jer im omogućava poseban osjećaj kako sami kažu “vožnje na ivici” kada u svakom trenutku ukoliko niste dovoljno precizni možete završiti u zaštitnoj ogradi. Evo i posljednji podatak, prosječno, vozači na svake dvije sekunde mijenjaju stepen prenosa jureći se ulicama stare “Kneževine”.
Za sada toliko od mene, sljedeća trka formule jedan na programu je 12 juna, ulična trka u Baku.
