Povreda u sportu ne znači kraj

Foto: KK Mornar/Media Pro

Piše: Milica Krivokapić

psiholog / psihoterapeut u edukaciji

Da li će povreda za sportistu nužno označiti kraj njegove karijere zavisi od brojnih faktora, a najviše od tog istog sportiste i njegovih odluka.

Naime, povreda je gotovo neizostavan dio sporta, pogotovo ukoliko govorimo o profesionalnom bavljenju. Pored neuspjeha, važi i za najnepoželjniju pojavu, uz koju se nerijetko vezuju i ozbiljne odluke poput odustajanja od karijere.

Sportisti su od malih nogu učeni da „moraju“ da izbjegavaju povredu. Time je stvorena zastrašujuća slika o njoj, koja dalje uslovljava nastanak intenzivnog straha od povrede.

A strah kao strah…

Ili nas tjera da se borimo jače, više, opreznije i ozbiljnije, ili nas navodi na bijeg.

Nažalost, mnogi dozvole da ih povreda blokira i ograniči, te svoje sposobnosti i sebe počinju posmatrati kao manje vrijedne i nedovoljne zauspjeh. To bude i okidač da se donese odluka o prestanku bavljenja sportom.

Povrede se pamte duže od uspjeha. I u životu jednog sportiste, vjerovali ili ne, često imaju veći značaj. Neke povrede ostavljaju žal za prošlim vremenima, propuštenim prilikama i potencijalno boljom budućnosti. Ali, samo onima koji to dozvole i predaju se.

Istina je da je povreda kriza. Događaj, koji ne mora nužno da označava kraj. Povreda je poziv na pauzu, na odmor, brigu i njegu o sebi. Povreda je prilika da se na kratko zaustavimo. Da se fokusiramo na ono što je našem tijelu suštinski potrebno,a ne samo da gledamo kako da tijelo stavimo u službu sportskih postignuća.

Ako prestane da posmatra povredu kao parametar svoje snage i mogućnosti, sportista neće dozvoliti da mu ona odredi dalji tok karijere. Koliko god da je ozbiljna i teška. Umjesto da se ona doživljava samo kao prilikaza propasti kraj, mudro se može iskoristiti kao šansa za rast i razvoj.

Sportisti ne treba da zaborave na činjenicu da u našoj kolektivnoj svijesti postoji uvjerenje da je poslije povrede osoba posebno ranjiva, te da je i slabija – što protivniku daje doživljaj da se može opustiti i da nije neophodno da daješ svu svoju mudrost, vještinu i snagu kako bi pobijedio. To itekako može biti zamka za njega, a za povrijeđenu osobu prilika za trijumf.

Dakle, ne zaboravite, kao i sve u životu–povreda nije sama po sebi ni dobra ni loša, već od individue zavisi kakav će joj značaj dati. Zato je iskoristite kao šansu za novi početak, a ne kao zvono za kraj.

Lovćen bolji od Milenijuma

Počinje Masters u Parizu