Piše: Milica Krivokapić
psiholog / psihoterapeut u edukaciji
Povreda u sportu – najmanje željena, ali i s druge strane vrlo vjerovatna i sveprisutna stvar, bez obzira kojim sportom se bavili. U zavisnosti od toga o kakvoj povredi se radi, kao i od tipa ličnosti, temperamenta i karaktera, zavisi koliko će ona imati uticaja na samog sportistu.
Nerijetko se dešava da zbog doživljene povrede, osoba odustaje od svoje sportske karijere ili bar ozbiljno razmišlja o tome. To je zato što čitavu svoju budućnost počinje da posmatra kroz negativni filter, obojan tim neprijatnim iskustvom.
Opet, s druge strane, imamo sjajne primjere ljudi koji su uprkos doživljenim povredama i negativnim prognozama nastavili da grade svoju karijeru, ređajući uspjehe kao da povrede nikada nije ni bilo.
Sve gore navedeno nas nesumnjivo dovodi do zaključka da je povreda u sportu, bez obzira na toliko koliko je zajednička gotovo svima, zapravo prilično individualna stvar.
Pitanje je pojedinca kako će je doživjeti.
Kod onih – mentalno i emocionalno jakih, povreda će poput lupe, uveličati njihovu snagu, dok će kod drugih – manje stabilnih, samo naglasiti njihove nesigurnosti i slabosti.
A najlakše od svega je zapasti u zamku zvanu strah od povrede.
Strah kao emocija ima svoju značajnu evolucijsku funkciju. Naime, on nas poziva na oprez, kada naš mozak procijeni da nam prijeti neka vrsta opasnosti. Nego, problem nastaje kada je on iracionalan, te kada nas blokira i time ograničava da doživimo i prijatna iskustva.
Stoga, dragi sportisti, ne dozvolite da vam strah od povrede stane na put sreće i novih upjeha.
Ne dajte da vam se učini jačim od vaših snaga i potencijala.
Ne zaboravite da nije svaka misao koja vam prođe kroz glavu nužno i istina. Pa ne mora biti ni ta da nakon povrede nikada nećete moći biti jednako dobri kao prije nje, ili čak bolji.
I zapamtite da sve ono o čemu ste sanjali nalazi se upravo sa druge strane straha.
