Legendarna rukometašica, vrhunska sportiskinja Bojana Popović – za Sportski.me je govorila na temu: “Kako sam uspjela u sportu”.
Jedna od najboljih rukometašica svih vremena, osvajačica olimpijskog srebra, šest titula klupskog prvaka Evrope je mladim sportistima (koji žele da uspiju u sportu) podjelila savjete, znanje, bogato iskustvo.
43-godišnja Nišlijka, nakon trofejne karijere, danas uspješno vodi ŽRK Budućnost Bemax i reprezentaciju Crne Gore sa kojom je u decembru prošle godine osvojila bronzanu medalju na šampionatu Evrope u Ljubljani.
“Uspjeh mora da se gleda sa više strana. Zavisi od postavljanja nekih ciljeva. Svaki sportista, kad krene da se bavi sportom, prvo osnovno mora da ima svoj cilj i uspjeh je ako to sve ostvari. Neko postavlja na višem, a neko na nižem nivou. Neko ima lakše ciljeve i snove, a neko teže, koji su teški da se dosegnu. Uspjeh je uvijek ako si ti zadovoljan sa onim što si zacrtao, zavisi šta si zacrtao. Zavisi od sporta, sportiste i od samih ciljeva”, kazala je Popović na početku razgovora za Sportski.me.
Je li talenat prvi neki preduslov, bez kojeg se ne može? Motivacija ?
“Talenat, po meni da bi se došlo do vrhunskih ciljeva, pogotovo u individualnim sportovima, mnogo je bitno da postoji talenat. I kada se on razvija na pravi način, sa velikim radom i motivacijom ogromnom, koja ne smije da izostane – jer bez nje nema puta do cilja. Ne postoji taj put bez motivacije. Talentovani sa velikim radom budu uvijek ispred onih sa manje talenta, a samo rade kvalitetno. Tu se i odavaju oni najveći, koji su postigli nešto, bili u grupi osvajača, nosili igru, svi oni su imali izražen talenat. Veoma je bitno jedno i drugo. Talenat, po meni odvaja one vrhunske od onih koji to nisu”.
Uloga roditelja nekad zna biti mač sa dvije oštrice. Kako gledate na to?
“Mnogo je bitno da roditelji učestvuju u razvoju svoje djece i da ih prate, na tom nekom putu…Ali, da ne budu neko ko vrši pritisak da oni nešto moraju. Ako djeca ne osjete da je to nešto što oni žele, nego rade to zbog roditelja, onda to ide u pogrešnom pravcu. Zna da se desi, da to roditelji više žele da djeca uspiju nego sama djeca i onda se tu javlja problem i djeca često odustaju. Ima i druga strana, gdje su roditelji podrška i milslim da su potrebni da budu tu… I kada dođete kući, dobijete podršku, sugestiju, koliko god da to zaboli, znate da je istina, iskreno… Bitno je da učestvju, da dobijete relanu sliku, da samo ne tapšu, jer sam i ja tako odrastala. Opet, nekad znaju da prave problem trenerima, ali na terenu i sportu se sve vidi i tu nema protekcije”.
Glad za uspjehom i radovanje svakom treningu, a pogotovo utakmici. Većina uspješnih sportista naglašavaju kako je ovo izuzetno bitan faktor?
“Moraš i kada se utakmica završi, da si gladan, željan novog treninga, da budeš bolji. Ta motivacija ne smije da posustane nikad – čak i kada dođu loši dani. Oni koji su pravi, karakterno oni to prevazilaze brzo. Naša sredina je takva, malo više patimo, kritikujemo, pričamo o tome, puno slušamo ljude oko sebe, koji pametuju, kritikuju…Bitno je da imaš stalno novi motiv i da taj karakter izađe na vidjelo kada je to najpotrebnije – posebno u individualnim sportovima”.
Koliko je bitan taj faktor prepoznavanja odluke (dobre)…Često ti detalji znaju da prelome u karijeri ?
“Moraš da vučeš prave poteze da bi se sreća nekako i otvorila. Ima igrača koji griješe u izboru klubova i onda nemaju sreće. Moraš da imaš neku realnu sliku, da vidiš hoćeš li igrati u tom klubu, razvijati se na pravi način…Ukoliko biraš pogrešan put, sreća ne može da se pojavi odjednom. Ona može da se zasluži, kada se boriš, izgaraš do kraja….Na samom meču, neka lopta ti se vrati, pogodiš i tu često kažemo: “zaslužili smo sreću i ona se vrati”. Isto da bih imao sreće , moraju da se poklope, da te zaobiđu povrede (ne samo tvojom krivicom), podrška trenera, da ti da vjetar u leđa, da te ne sputava. Bitan je izbor struktura trenera, kluba….Pričam o kolektivnim sportovima, ali i u individualnim je slično”.
Kako se postaje lider ? Nije lak zadatak, da zavrijediš pažnju, odnosno liderstvo u ekipi, saigrača ?
“To je zanimljiva tema, mnogo široka i ja sam je radila na završnom masteru. Stalno je polemika, da li se on stvara ili rađa? Međutim, mora i jedno i drugo…Mora da se rodi čovjek sa tim karakteristikama, koje su tipične za lidera i onda trener to osjeti u mlađim kategorijama i nadograđuje. Nije lako…Mnogo je teško razviti lidera. Ko ima lidera u timu jednog ili dva u timu to je luksuz. Ta spona između trenera i igrača, ako je prava – desna je ruka trenera što olakšava posao. Nema ih puno. Prosto, baš moraju da se sklope stavri da bi on izbio i bio pravi lider. Na tom putu ima puno prepreka i on treba da se izbori sa tim, da bi bio pravi”.
Poruka, za mlade. Radite sa njima? Šta ih konstantno savjetujete?
“Mnogo je bitno da imaju zacrtani cilj, snove koje će to da prate. Moraju da idu na trening sa velikom ljubavlju – da to ne bude pritisak. Bez toga ne mogu da idu naprijed, nemaju čemu da teže. Postaviti neke ciljeve…mjesečne, godišnje, kakav god da je i da streme tome. Da budu istrajni u tome što rade. Biće uspona i padova…Da izgrade odlučnost i karakter, kroz sve situacije koje če da ih zadese na tom putu. Ne traba nikada odustajati. Sve se to može razviti. Moraju da budu u dobrom kolektivu, da ljudi koji se bave njima, to prepoznaju, razvijaju. A one da prihvate svaku sugestiju za njihovo dobro. Sanjajte svoje snove i imajte svoj cilj”.
Ovaj tekst je finansiran sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Ministarstva kulture i medija.
