Treninzi Budućnosti na pripremama u Antaliji su bogatiji za legendu crnogorskog fudbala i čovjeka koji je donio najviše sreće navijačima fudbalske reprezentacije u njenoj istoriji – Andriju Delibašića.
Kao sportski direktor sa strane posmatra svaki detalj „plavo – bijelih“, razgovara sa igračima, u stalnoj je komunikaciji sa stručnim štabom, a oduševljeno uđe da igra ševu sa najmlađima i savjetuje ih šta na vrijeme moraju da promijene.
Deli djeluje zadovoljno, jer je – čini se – ekipa „skockana“, još ostaje da se spremi i uigra do starta fudbalskog proljeća u Crnoj Gori, koje je zakazano za 17. februar.
„Nikada ne možemo da kažemo da je prelazni rok završen dok nije definitivno datumski kraj, a šef stručnog štaba i ja smo uvijek raspoloženi da reagujemo ukoliko se pojavi pravi igrač. Međutim, kako sada stvari stoje i ukoliko ne bude nekih iznenađenja – mi smo zatvorili situaciju što se tiče igrača“, poručio je Andrija Delibašić, i dodao…
„Lično sam zadovoljan, mislim da smo napravili kvalitetan tim za naše uslove. Ali, ne želim da ocjenjujem, niti da upoređujem da li smo sada bolji u odnosu na ekipu koja je osvojila duplu krunu u prvom šefovom mandatu“.
Dakle, Budućnost je po prvi put u novijoj istoriji kluba praktično kompletirala tim gotovo mjesec dana prije početka prvenstva ili polusezone.
„To je bio cilj. Moja zamjerka kada sam došao, a i ranije dok sam bio u klubu je bila ta što se nije vodilo računa o igračkom kadru na vrijeme. Jednostavno, kasnilo se u mnogo situacija. Sada pokušavamo da imamo dobar tajming i da se stvari dešavaju na vrijeme“.
Potvrda Delijeve priče su djela, pa su tako ugovore koji su isticali u maju 2024. na godinu dana produžili Miloš Brnović i Uroš Ignjatović, pojačanja Igor Ivanović, Miloš Raičković i Stefan Vukčević su stavili paraf na dvogodišnju vjernost, dok je sa Đorđem Despotovićem ostala otvorena mogućnost igranja Evrope na ljeto.
A upravo je aktuelni prelazni rok od javnosti označen kao jedan od najboljih u posljednje vrijeme – dovedeni su igrači sa pobjedničkim karakterom, fudbaleri reprezentativnog kalibra, momci koji iza sebe imaju dobru statistiku u inostranim klubovima.
„Iskreno, komplikovano je vratiti igrača u Crnu Goru koji se ostvari u inostranstvu. Teško ga je ubijediti da dođe, pogotovo ako je aktuelni, potencijalni ili bivši reprezentativac. Međutim, uspjeli smo jer je kod igrača u jednom trenutku prevagnula ili ljubav prema klubu ili igranje za najveći klub u državi i borba za trofeje ili vjera u projekat koji smo iznijeli“, govori 42-godišnji Nikšićanin, pa dodaje…
„Veliku pomoć u svemu sam imao od šefa stručnog štaba Mladena Milinkovića, jer je radio sa svim tim momcima, pa onda znaju kakav je i trener i čovjek. Naravno, ništa ne bismo mogli bez podrške opštine koja je vlasnik kluba, izvršnog direktora Novaka Novakovića i predsjednika Balše Pejovića koji su se potrudili da završe sve operativne stvari i do sada su aminovali sve naše planove i projekte. Još jednom kažem, mislim da smo napravili kvalitetan tim i da je cilj titule ili duple krune ostvariv. Ne treba da trošimo riječi o ambicijama Budućnosti“.
Delibašićeve riječi sa predstavljanja da će se svim silama truditi da vraća igrače koji znaju šta predstavlja Budućnost su se ponovo ostvarile povratkom Raičkovića i Ivanovića, a ljetos je to uradio sa Adnanom Orahovcem, Milanom Vukotićem i Ivanom Bojovićem, sa kojima je takođe potpisan ugovor na dvije godine.
I pečat je vidljiv – nakon početnog kiksa, ekipa je stigla do jesene krune.
„Sada smo i šef i ja imali mnogo više vremena i dobro smo razmotrili šta je sve u opticaju što se tiče prelaznog roka. Sa druge strane, ljetos smo imali samo sedam dana, ali mislim da smo i u tom prelaznom roku odradili dobre stvari – Orahovac je postao stub odbrane, vratili smo Vukotića koji je jedan od najvećih talenata Crne Gore i iskreno vjerujem da ima još vremena da eksplodira, zatim i Bojovića koji je uvijek upotrebljiv i doveli smo Tonćija Mujana koji je odigrao četiri – pet dobrih utakmica. Čini mi se da smo i tada uspjeli da nađemo kvalitet, a siguran sam da smo pored igračkih dobili ljudski kvalitet, što je meni važno“, govori Delibašić, pa podvlači…
„Generalno kad pogledamo ljeto i sada zimu, mislim da smo sklopili kvalitet, iskustvo i mladost i nadam se da će to biti dovoljno da krunišemo sezonu na pravi način“.
A upravo su kvalitet, iskustvo i mladost „pomiješani“ u „plavo – bijeloj“ opremi i biće okosnica tima na proljeće – Milinković na okupu ima 11 bonus igrača (Lazara Savović i Matija Jovanović su 2008. godište (na pripremama bi bio i Andrej Kostić da nije zakačio virus), Vasilije Adžić, Bodin Tomašević, Andrej Camaj, Danilo Vukanić i Stefan Đukanović 2006, Vladimir Perišić i Filip Domazetović 2004, Ognjen Gašević i Milan Vukotić 2002), devet fudbalera u rasponu od 23 do 28 godina i osam prvotimaca preko 30 godina.
„Čini mi se da smo dobro izbalansirani i to je bila ideja kada smo došli. Zbog toga je cijela omladinska ekipa ostala na okupu, uprkos tome što smo imali zahtjeve za pozajmice i od prvoligaških i od drugoligaških timova. Nije da nismo željeli da ih damo zbog nekih loših međusobnih odnosa, jer su naši odnosi sa svim klubovima prijateljski što se ogleda u činjenici da u nedostatku infrastrukture, pogotovo na sjeveru, svima izađemo u susret i bez naknade učinimo da treniraju na našem Kampu. Kada smo već kod Kampa, biće otvoren i ubuduće za sve, a posebno će biti modernizovan u vidu nove teretane, restorana, balona sa vještačkom travom kako bi i naša djeca i prvotimci imali još bolje uslove za rad i kako bismo pravili nove šampione. Cilj nam je da kada odemo iz Budućnosti, nešto ostane iza nas“, jasan je Delibašić podsjećajući da je Jezero prvi dio priprema odradilo na Starom aerodromu, gdje su tokom sezone trenirali i Rudar i mnogi drugi…
„Jednostavno, tada nismo odlučili da pustimo omladince u prvoligaške i drugoligaške klubove i mnogi su nas kritikovali, ali su isplivala pojedina imena. Na pripremama u Antaliji vrvi od mladosti i talenta, ali praksa će biti da igraju po zaslugama i po onome što prikažu, jer znaju da je šef takav – strog i pravičan. Svi mladi igrači su skautirani od strane direktora mlađih kategorija Srđana Radonjića i trenera u Omladinskoj školi, pa trenera prvog tima, glavnog trenera, a i ja sam redovan na utakmicama mlađih kategorija. Filter je izbacio par imena”.
A kroz filter i rad Omladinske škole i najboljih uslova u državi je prošao i supertalentovani Vasilije Adžić o kome se priča iz dana u dan u evropskoj javnosti, ali i njegovi vršnjaci iz „generacije 2006“ Bodin Tomašević, Andrej Camaj i Stefan Đukanović koji su takođe potpisali profesionalne ugovore nakon stipendijskog.
Međutim, Lazar Maraš i Marko Perović koji su napredovali trenirajući u našem klubu su odbili to da učine, uprkos otvorenoj ponudi koja je bila ista za sve – finansijski uslovi identični, ukoliko se igrač dokaže i nametne biće još bolji, ali bez bilo kakvih obećanja i lažnih nada. Teren i konkurencija su jedino mjerilo…
„Nažalost, nisu produžili ugovore, ali to je njihova odluka i mi to poštujemo. Dok sam ja tu, Budućnost nikada neće pristajati na ucjene menadžera ili igrača, posebno u vidu potcjenjivačkih izlaznih klauzula kako za igrača, tako i za klub. Tu su i drugi razni zahtjevi, a to se naročito odnosi na Marka Perovića“, jasan je Deli, koji je poručio…
„Sa druge strane, drago mi je što su ugovore potpisali Tomašević, Camaj i Đukanović jer se vidjelo koliko vole i poštuju Budućnosti, koliko cijene šta je klub uradio za njih i što su prepoznali da je Budućnost najbolje mjesto za njihov napredak. Njihovi osmijesi i zadovoljstvo njihovih roditelja, koji su bili prisutni pri potpisivanju profesionalnih ugovora, su nešto posebno“, poentirao je Andrija Delibašić.
