Piše: mr Stela Burzanović, psihološkinja
Ako u životu iz neke greške nešto naučimo i predstavlja nam lekciju, iskustvo za dalje, ne ponovimo je, onda možemo reći da ne postoje greške samo lekcije. Koliko je važno za naše mentalno zdravlje u svakodnevnom životu, toliko je ovo ključna rečenica i u sportu, u radu sa sportistima.
Tačno je da nas u momentu poraza preplave sve moguće emocije, negativne emocije, osjećanja tuge, krivice, osuđivanja, i slično. I to je sasvim u redu , moraju emocije u tim momentima ˝proći kroz nas˝. Ali ono što je ključno kad su emocije u pitanju jeste upravo da emocije samo traju oko 90 sekundi, a mi ih dopunjavamo svojim interpretacijama.
Moramo da naučimo da iz grešaka vidimo priliku za napredovanje, da prepoznamo šta nam to odmaže, odvlači pažnju, čime se okupiramo tokom meča i kada to sagledamo, shvatimo i prepoznamo onda nam je lakše i da prevaziđemo.
U prethodnom periodu smo ispratili Australijan open i vidjeli da je najveći as tenisa Novak Đoković u polufinalu izgubio meč od Janika Sinera. Dosta se polemisalo i pisalo o tom porazu i za sve ljubitelje Đokovića bilo čak i šokantno, još i dodatni razlog jer je Australijan open, možemo reći njegova ˝druga kuća˝ a i najveći teniser je prvi put u karijeri izgubio meč polufinala u Melburnu. Ali ovo nije bio jedini poraz Đokovića od Sinera. I prethodne godine na Dejvis kupu izgubio je meč od njega i iz toga razloga a sa psihološkog stava možemo reći da je Novak imao sigurno veliki pritisak da mora da ga pobijedi, to su visoka očekivanja gdje poraz nije opcija, i ne smije izgubiti. Upravo sagledavajući to iz psihološkog ugla u odlučujućim trenucima meča ovakve misli mogu da budu veoma opterećujuće, kao da je odjednom težina cijelog svijeta pala na naša ramena,kao da nam je neki kamen tu, nad nama… Počinjemo da primećujemo sve ono na šta do sada nijesmo obraćali pažnju: ometa nas buka publike, „oduzimaju“ se ruke i noge, pažnja luta svuda okolo, teško se fokusiramo…
Sigurno je to da sportisti kao i Đoković, u početku nakon izgubljenog meča su sigurno i previše razočarani, ali kad se smire strasti i nakon svega osjete olakšanje, i shvate da je pritisak/teret bio pretežak, slijedi uzrečica olakšanja ˝uh˝. Mada ono što se da zaključiti jeste upravo da ovo velikog teniskog as-a sigurno neće zaustaviti i odustati od daljih mečeva, jer on dosta dugo radi na sebi fizički kroz trening naravno, a i zdravu ishranu,… kao i psihički-na mentalnom zdravlju sa svojim psiholozima i psihoterapeutima, a sve je to zajedno ključ uspjeha u sportu.
Dobra igra pod pritiskom je nešto što odlikuje većinu vrhunskih sportista, te je veoma važno ovladati ovom vještinom tokom mentalne pripreme ukoliko postoje šampionske ambicije. Pritisak u sportu je u neku ruku i normalna stvar, međutim to može da ostavlja velike posljedice po psihu sportiste. Jer ono što je ključno jeste da pritisak stvaramo sami, a smim tim sami ga možemo i savladati. A ukoliko pobijedimo sebe lakše će nam biti da pobijedimo i naše rivale.
