Nije tek tako rečeno – U zdravom tijelu, zdrav duh.
To nam govori koliko je važno uvijek raditi na sebi kako iz psihološkog ugla, na svom mentalnom zdravlju, svojim ciljevima, interesovanjima, hobijima,…tako i uvijek biti fizički aktivan i baviti se i sportom. Da znamo da kanališemo emocije, razvijamo timski duh, razvijamo lične sportske kompetencije i slično. I to upravo od ranog perioda pa na dalje doprinosi kvalitetnom rastu i razvoju ličnosti i iz svih ovih razloga preporuke kako za djecu, tako za sve ljude da se uvijek bave fizičkom aktivnošću i svojim ciljevima, jer teško da će takve individue pribjegavati nasiljima koja su danas nažalost veoma zastupljena kako među vršnjacima tako i starijima…
Pod nasiljem i zlostavljanjem podrazumijeva se svaki oblik jedanput učinjenog, odnosno ponavljanog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posljedicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ličnosti.
Vrste nasilja:
- Fizičko nasilje
- Psihičko nasilje
- Socijalno nasilje
- Digitalno nasilje
- Seksualno nasilje
Nasilje ne podrazumijeva samo fizičko povređivanje. Iako psihičko nasilje ne ostavlja modrice i ožiljke, ono ostavlja posljedice na mentalno zdravlje i blagostanje. Depresija, anksioznost…su neka od stanja kroz koja prolaze ličnosti koje su iskusile ili trpe nasilje, emocionalno zlostavljanje. Psihološkim nasiljem nasilnici urušavaju nezavisnost i samopouzdanje sa ciljem da održe moć i kontrolu. Fizičko nasilje obično uključuje i različite vidove psihološkog zlostavljanja. U osnovi psihološkog nasilja je verbalno zlostavljanje.
Vrste emocionalnog i psihološkog nasilja su: poređenje sa drugima i urušavanje samopouzdanja, ponižavanje i omalovažavanje pred drugima, kritikovanje inteligencije, izgleda, sposobnosti, zlovolja i optuživanje za sopstvene neuspjehe i nezadovoljstvo, vikanje, vrijeđanje i psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, ucjene, strah da pričate o onome što se događa i kako se osjećate, kontrolisanje npr. kada odlazite, a kada se vraćate kući, …
I tako u nedogled možemo nažalost pričati o nasilju, uzrocima, raznim vidovima nasilja, posljedicama… Koliko god se priča o nasilju u poslednje vrijeme kao da ga sve više ima. Da li pod uticajem brzog protoka informacija, velike dostupnosti sadržaja raznih, društvenih mreža… Ono što je ključno da se treba I dalje boriti protiv toga, preventivno djelovati, raditi sa žrtvama, ali isto i pored kazni raditi i sa nasilnicima iz psihološkog ugla, da se uvidi šta to sve tačno dovodi do samog afektivnog reagovanja I takvog naboja emocija koje dovodi do nasilja.
Pod nasiljem u sportu podrazumijevamo svaku riječ ili postupak sportiste, trenera, sudije, roditelja, gledaoca ili drugog učesnika u sportu koji nanosi povredu onima koji su uključeni u sportsku aktivnost.
U sportu je postalo uobičajeno da se neprijateljska i agresivna ponašanja nazivaju nasiljem, u korišćenju termina agresivnosti i nasilja u sportu vlada prilična konfuzija, jer se oni najčešće upotrebljavaju kao sinonimi. Agresija je svaka reakcija, verbalna ili fizička koja je sa namjerom da se uradi šteta drugom.
Samim tim, danas nekako djeluje da sport sve više ide u pravcu neprijateljstva, protivnik se ne doživljava kao konkurent već kao neprijtelj koji se mora uništiti…To nam govori da svi holistički moraju pristupati sportu kao jednoj zdravoj konkurenciji, timskom duhu, fer borbi, što upravo je sve to i draž samog sporta i samo dobrim trudom I radim I saradljivošću se može ići ka velikim ciljevima.
A ključno u borbi protiv nasilja, nasilničkih ponašanja i odnosa u sportu jeste asertivna komunikacija, asertivno ponašanje koje se upravo zasniva na: samopoštovanju I poštovanju drugih.
Asertivno ponašanje u sportu podrazumijueva odlučnu, snažnu igru u kojoj igrači koriste legalna sredstva da bi došli do cilja. Jer nismo asertivni ako naučimo da koristimo svoja prava , a zaboravimo i da uvažimo tuđa. Zbog toga je asertivnost nesumnjivo suštinska komponenta sportskog uspjeha,
Piše: mr Stela Burzanović,
magistar poslovne psihologije
profesor psihologije
porodični terapeut
trener EIQ i HR
