U ovom periodu slijede nam dosta sportskih događaja koje ćemo pomno svi prati, od fudbala, olimpijade, i mnogih drugih… A naravno uz sve to ide i navijanje za naše omiljene klubove, sportiste,…gdje u psihološkom smislu i te kako utiče pozitivno na ljude. Svaki sportski događaj poprima nivo praznika, lične, ali i globalne svečanosti.
Ono što sport zaista pruža navijačima je bjekstvo od svakodnevne stvarnosti i uobičajenog stresa. Kada posmatramo mušku populaciju u izražavanju emocija oni su oskudniji za razliku od žena, ali zato sportski teren i tribine, generalno praćenje sportskih događaja im za to pružaju šansu- navijanje kao dio emocionalnog pražnjenja, svima potrebnog. Sve što uz proces posmatranja aktivira naše intenzivne emocije, može da utiče na našu ličnost, osjećanja, ponašanja, prioriteta. Ako smo član grupe ljudi, uz adrenalin, podići će se samopouzdanje, pa i samopoštovanje.
Ljubitelji sporta za koje je sport ipak nešto više od pukog simpatisanja nekog sportskog kluba, predstavljaju značajan dio populacije. Osjećaj zajedništva, rast adrenalina, fanatično praćenje utakmica, pa i osjećaj razočarenja kada njihov tim izgubi, a euforičan kada pobijedi… kao i izvor različitih intenzivnih emocija, od veoma prijatnih do veoma neprijatnih, i samim tim dobro je razumjeti mentalne procese koji u njemu učestvuju.
Osnovni mehanizam kod navijanja jeste identifikacija. Tokom navijanja navijač nesvjesno postavlja znak jednakosti između sebe i onoga za koga navija. Onu stranu za koju navija navijač doživljava kao dio sebe, kao neku vrstu „produžetka” njegove ličnosti. Zbog toga nekada navijači prave pokrete kao da se oni nalaze u takmičarskoj situaciji ili pred televizorom „dovikuju” osobi ili osobama za koje navijaju kako je najbolje da postupe. Posljedica takvog psihološkog odnosa jeste da je uspjeh igrača na terenu istovremeno i uspjeh osobe koja navija. Drama na terenu, od sreće pa do ljutnje i tuge. Cilj svakog navijača jeste da „pobijedi”, da strana sa kojom se poistovjetio bude pobjednik. Zahvaljujući iluziji da su on i strana za koju se navija jedno – u zavisnosti od rezultata nakon utakmice pojavljuju se različite emocije. Upravo cilj svakog navijanja jeste da pobijedi strana za koju se navija i tada imamo splet i naboj pizitivnih emocija-pozitivnog stresa. Problem nastupa onda kada strana, dakle osoba ili grupa ljudi za koju je navijač navijao – izgubi i taj gubitak je emotivno doživljen kao navijačev gubitak, prožima se nezadovoljstvom, ljutnjom, tuga,…
Ali, moramo znati da je to sport i da su pobjeda i gubitak sastavni dio i moraju se smjenjivati. Svi sportisti se trude naravno, a mi kao navijači, kao njihovi igrači više sa svojim bodrenjem smo tu da uvijek pozitivno, sa puno adrenalina i euforija i dobrog provoda pristupimo sportskim događajima kojim nam slijede i što je najvažnije uživamo u njima.
by mr Stela Burzanović (otvoren.um_by.stela)
