Piše: mr Stela Burzanović, psihološkinja
Šta je to biofidbek i kako se uz pomoć psihologa može dobro savladati…
Pojam biofidbek potiče od engleske riječi ´biofeedback´ što znači biološka povratna veza. I samim tim čitajući razne članke i istraživanja o biofidbeku, sveobuhvatajući može se smatrati posebnom formom bihejvioralne terapije. Svakako cilj nije promjena ponašanja, već rada nekih unutrašnjih organa i stanja. Dakle, prvo treba posmatrati neku biološku funkciju organizma: rad srca, disanja, krvni pritisak, mišićnu napetost, širenje i skupljanje krvnih sudova… za šta se koriste različiti aparati koji klijentu šalju informaciju o njihovoj učestalosti i intenzitetu.
Biofidbek nam pomaže da naučimo kako da kontrolišemo aktivnost autonomnog nervnog sistema i na taj način um i tijelo optimalno pripremimo za maksimalan sportski rezultat i samim tim predstavlja tehniku učenja samoregulacije.
Biofidbek doprinosi boljem odgovoru na stres, a um i tijelo klijenta postaju otporniji. Stiče se veće samopouzdanje i svoje fiziološke funkcije, samospoznaje i što je suština svjesnosti sebe i svog tijela u svakom trenutku. Jer dok se pod stresom osećamo kao da nas nešto obuzima i da nije pod našom kontrolom. Ovdje se stiče naravno kontrola nad sobom, fiziološki i psihološki.
Suštinu biofidbeka čini postupak prikazivanja i kvantifikovanja fizioloških parametara koji omogućava da se uspostavi određen stepen kontrole nad funkcijama autonomnog nervnog sistema. Biofidbek trening se radi za kompjuterom, na kome postoji poseban softver, a koji svojim senzorom mjeri naš puls i promjenu pulsa pri udisaju i izdisaju. Aparat za posmatranje i davanje povratnih informacija je pričvršćen za klijenta, koji dobija uputstvo da pomoću posebnih psihičkih i fizičkih strategija mijenja unutrašnje reakcije u željenom smjeru (npr. posebnim tehnikama disanja uspori rad srca ili smanji mišićnu napetost). Osoba tako uči da uspostavi kontrolu nad nekim tjelesnim funkcijama. O značaju učenja ove tehnike kada je sport u pitanju, najbolje govori činjenica da je centralni uzrok svakog značajnog pada nivoa tehnike i kondicije tokom meča upravo desinhronizovan rad autonomnog nervnog sistema. Ta desinhronizacija stoji iza gubitka kontrole nad pokretom, “stegnute ruke”, nepreciznog šuta, zaboravljanja unaprijed pripremljene taktike, impulsivnog ponašanja, pada motivacije, lošeg kretanja, gubitka koordinacije kretanja, lupanja srca, ubrzanog disanja, znojenja ruku, defokusiranosti,…
Indikatori fizioloških aktivnosti, koji su snimljeni uz pomoć biofidbek senzora, bivaju proslijedjeni u računarsku jedinicu koja snimljene signale obrađuje, analizira i šalje na audio/video displej. Tako da osoba može da vidi/čuje obrasce i kvantitativne mjere svoje fiziološke aktivnosti u trenutku dok se dešavaju. Ova privilegija “posmatranja i kvantifikacije fiziologije” pruža mogućnost za postepeno učenje samoregulacije i sticanje kontrole nad fiziološkim procesima, kojih inače nismo svjesni i nad kojima nemamo voljnu kontrolu.
Naravno, pored samih aparata koji na sve ovo ukazuju uz stručnu, psihološku pomoć i nakon određenog broja treninga, sportista će biti u stanju da voljno kontroliše fiziološke procese koji stoje u osnovi dobrog sportskog rezultata: cirkulacija, ritam disanja, tonus mišića, srčani ritam… A kada bismo sve ovo preveli u svakodnevnu aktivnost, to bi značilo da možemo biti sposobni i za aktivaciju i za relaksaciju.
