Emocionalna inteligencija postavlja pred nas izazov upravljanja emocionalnim životom na inteligentan način.
Definicija kaže da je emocionalna inteligencija (ili kako bi se na engleskom jeziku kraće reklo EQ) sposobnost da se prepoznaju osjećanja, vlastita i tuđa, da se jasno identifikuju, razumiju, kontrolišu i upotrijebe kako bi se tačno izrazile svoje misli. Emocionalna inteligencija je vrlo važan faktor svakodnevnog života jer čini temelj komunikacije sa drugim ljudima i procesa donošenja odluka.
Kada se emocionalna inteligencija malo detaljnije analizira, mogu se identifikovati četiri skupine sposobnosti koje su hijerarhijski poređane.
Prvu skupinu čine sposobnost preciznog zapažanja, procjene i izražavanja emocija. Ova skupina predstavlja elementarnu emocionalnu sposobnost i označava mogućnost da osoba shvata koje se to emocije kriju iza određenih stanja, kako kod sebe tako i kod drugih.
Druga grupa sposobnosti se tiče sposobnosti uviđanja i generisanja emocija koje olakšavaju mišljenje i odnosi se na način na koji emocije pospješuju intelektualno funkcionisanje. Poenta je da emocije mogu uticati na misaone procese u centralnom nervnom sistemu, tako što usmjeravaju pažnju na prioritetne informacije. Samim tim, emocije utiču da se određeni događaj bolje pamti, te da se u slučaju ponovljenih situacija reaguje na adekvatan način.
Treća grupa predstavlja sposobnosti dubljeg razumijevanja i analiziranja emocija. Na ovom, kompleksnijem nivou, osobe koje imaju visoko razvijenu emocionalnu inteligenciju se razlikuju prema tome koliko mogu precizno imenovati i razlikovati emocije po intenzitetu.
Četvrti stadijum u definisanju sposobnosti emocionalne inteligencije se tiče regulisanja emocija sa ciljem promovisanja emocionalnog i intelektualnog razvoja. U ovom slučaju pojedinac svjesno upravlja svojim, ali i emocijama drugih ljudi kako bi se zadržavala sva prijatna emotivna stanja, a ona neprijatna amortizovala.
Ono što je ključno jeste upravo to da naš um i tijelo su tijesno povezani, najdelotvorniji način da razumijemo sopstvene emocije u trenutku njihovog ispoljavanja jeste da naučimo kako da uočimo fizičke promjene koje ih prate (stezanje u grudima, znojenje dlanova, bol u stomaku, drhtanje ruku,malaksalost, plitko disanje, itd…) . Kada budemo napredovali s opažanjem osjećanja (emocija), otkrićemo da smo često fizički svjesni emocije mnogo prije nego što je postanemo svjesni i mentalno. Kao i prva pomoćna tehnika u slučaju pojave negativnih emocija i plitkog disanja je pravilno disanje, zastne se, zažmuri i polako duboko disati jer je to i najprostija, a ipak najmoćnija tehnika koja nam stoji na raspolaganju za upravljanje sopstvenim emocijama.
Jedini način da iskreno razumijemo svoje emocije jeste da provedemo dovoljno vremena razmišljajući o njima, kako bi shvatili odakle dolaze i zašto su tu.
Kada razumijemo sopstvene emocije i osposobimo se da odgovorimo na njih onako kako želimo, tada imamo moć da kontrolišemo teške situacije, spretno reagujemo na promjenu i preuzimamo potrebnu inicijativu da ostvarimo svoje ciljeve.
by mr Stela Burzanović
